Dučecove spelancije u petak su na Jančetovom gruntu predstavile djelo Milivoja Cvetnića (1921.-1944.), mladića iz Hrvatske Kostajnice, zagrebačkog đaka i studenta, koji je prava književna senzacija postao šezdeset godina nakon smrti, nakon što je pronađena i objavljena njegova književna ostavština. Priredba je započela malim, ali ugodnim iznenađenjem: zahvaljujući “mraclinskoj vezi” predvečerje posvećeno lirici Milivoja Cvetnića imalo je i drage goste – članice Društva prijatelja knjige “Milivoj Cvetnić” iz Hrvatske Kostajnice, predvođene Milivojevom nećakinjom Stelom Cvetnić Radić.


U uvodu same priredbe domaćin Ratko Cvetnić pokušao je odgovoriti na pitanje je li Milivoj kakav rod mraclinskim Cvetnićima? Taj ćemo odgovor, koji se zapravo tiče povijesti obitelji i prezimena Cvetnić, objaviti u zasebnom tekstu, no – koliko se za sad može procijeniti – bliske veze nema. U nastavku programa o književnom djelu Milivoja Cvetnića, ali i o recepciji njegove poezije i proze, govorila je Ivana Grubačević iz goričke Gradske knjižnice, pridodavši tome i vlastite uspomene na pounjski kraj čiju je ljepotu Cvetnić opjevao. Ravnateljica knjižnice Katja Matković Mikulčić govorila je o mjestu Milivoja Cvetnića u fundusu svoje ustanove, a ono najvažnije – Cvetnićeve pjesme – čitali su glumci Marija Kolb i Šiško Majcan Horvat. Članovi Tamburaškog sastava Dučeca dvama sjetnim instrumentalnim točkama pogodili su pravi ton ovog programa.


Predsjednik Dučeca Matija Kos na kraju je zahvalio organizatorima, izvođačima i sponzorima, a gđa Stela Cvetnić Radić rado se odazvala molbi da kaže nešto o autoru, ne samo iz obiteljske perspektive, nego i kroz djelovanje Društva koje nosi Milivojevo ime. Čuli smo tako i o pjesničkim susretima koji se početkom proljeća, uz Cvetnićev rođendan, održavaju u Kostajnici. Gosti nisu došli praznih ruku (nisu praznih ni otišli), pa su tako i gorička Knjižnica i Dučecov regal bogatiji za izdanja vezana uz djelo Milivoja Cvetnića.
Predsjednik Kos potom je sve nazočne pozvao na prigodni domjenak te je podsjetio na skoro održavanje nove spelancije – paljenje rakije za Dan neovisnosti, na istom mjestu. Lijepo, gotovo ljetno poslijepodne na Jančetovom gruntu u međuvremenu se, uz lampaše cvjećarnice Anamarija, pretopilo u jesensku večer što su mnogi od nazočnih iskoristili za nastavak druženja pod vedrim rujanskim nebom.

Foto: Marija Kobl, Jelica Šimun, Fabijan Kos