U subotu 7. prosinca 2019. napustio nas je Drago Štuban Metalac. Čovjek koji bi svojim posebnim i jednostavnim načinimo življenja mogao kao primjer poslužiti mnogima od nas.

Radio je kraće vrijeme kao poštar. a potom se zaposlio u Tlosu, tvornici toplomjera, sve do mirovine. Iako je imao mnogo djevojaka, nije mu bio predodređen život u braku. Mnogi pamte Metalca iz njegovih mlađih godina kao uvijek zriktanog gospodina koji ide na vlak ili autobus. Rijetki su prošli kraj njega, a da im se on ne bi obratio i poslao bar malo svoje pozitive kojom nas je sve godinama razveseljavao. Nasmijan i uvijek spreman za šalu, kritičan prema onima koji su previše radili, a premalo vremena odvajali za društveni život, nogometaš od djetinjstva do starosti, uvijek prisutan na svim događanjima vezanim uz loptanje i društveni život.

Od prvenstvenih utakmica Mraclina i Bune, svojedobno vrlo popularnih međuselskih turnira, pa do sadašnje Breške lige. Jedan od legendarnih mraclinskih turnira između oženjenih i neoženjenih održan je upravo na njegovom dvorištu, za koje se govorilo da ima travu ljepšu nego Maracana, o čemu postoji i foto zapis.

Foto-arhiva: Vitomir Štuban

Prolazio je svojim biciklom stotine kilometara odlazeći na utakmice po nizinama i bregima. U ljetnim danima, poslijepodnevni sati bili su rezervirani za obavezno kupanje na jezeru “Čič-Bič”, kako ga je on zvao. Po njegovom biciklu, kratkim hlačama i japankama, poznala ga je cijela općina. Sve bi redom pozdravljao i znao reći: „Pa de ste ljudi, samo se v hiže zapirate, ojte nekam van!?“ Falit će nam puno, sve od njega: osmijeh, zafrkancija, bicikl, njegova priče i prijedlozi za koje mnogo puta nismo znali da li su izgovoreni u šali ili ozbiljno.

Teška bolest prije dvije i pol godine prikovala ga je uz krevet, a samo dan prije, svojim je biciklom prošao rutu od Mraclina do Gorice, na Veliku Bunu i natrag. Samo tu jednu noć nešto se dogodilo s njegovim zdravljem, koje je do tada bilo savršeno. Već za dva dana doktor je u bolnici rekao: „Da su vaši ostali nalazi kao njegovi, bili biste presretni.“ Ali na žalost, otkazala mu je cijela desna strana i njegov dotadašnji način života se zaustavio. Ali njegova pozitiva i osmijeh s lica nije se gasio sve do subote 7. prosinca, kad je otišao u vječnost. S njim je nestao jedan dio lijepog načina života koji je obilježio generacije Mraclinaca od ranih tridesetih, pa sve do danas kada o tome govorimo i pišemo. Od muških sumještana iz te je generacije s nama još samo Franjo Crnić. Skromno, pošteno, veselo, to su nas učili i ostavili nam, na nama je da se nikad ne zaboravi!

Ovaj dio iz dokumentarnog filma pod nazivom „Gurajte im loptu v gol“, povodom 85 godina postojanja kluba, priredili su Vitomir i Davor Štuban.To je film o povijesti nogometa u Mraclinu, o prošlim vremenima oživljenim kroz priče nekadašnjih igrača kluba. Žive legende ispričale su nam zanimljivih priča o nogometu kakav je nekada bio, o istinskoj ljubavi prema klubu, o odricanjima i zalaganju svih igrača, o ljudima koji su bili logistika, a bez kojih NK Mraclin ne bi mogao opstati sve do današnjih dana! Naš Metalac je imao upravo to – istinsku ljubav prema klubu i svim ljudima!