Političari na pozicijama se vole kititi tuđim perjem, a kako bi ostavili dojam da su i pametniji onda su se pomamili za pametnim klupama. Vjerojatno nema grada niti općine u Hrvatskoj koji nema bar jednu pametnu klupu. Pametne klupe su zapravo glupe, ne baš odviše udobne za sjediti, s punjačem kojeg većina ljudi i ne može koristiti jer ne nose kablove sa sobom da bi ju mogli koristiti. Pametne klupe su skupe i najveću korist od njih imaju oni koji ih proizvode. Gradovima i općinama bi bilo puno pametnije da su umjesto svake pametne klupe nabavili nekoliko običnih klupa.

Neki načelnici i gradonačelnici su svoju pamet zaustavili na klupama dok su neki krenuli malo dalje pa neki gradovi imaju pametnu uličnu rasvjetu. Svaka je lampa spojena na internet i može se kontrolirati, prati se njezina aktivnost i iz kontrolnog centra može se pokrenuti akcija njezine zamjene čim se ugasi. Hm, a možda ipak ne, ulična rasvjeta ipak nije od tolike važnosti da bi trebali dežurne službe koje u bilo kojem trenutku dana ili noći izlaze na intervenciju. Vjerojatno se i u tim gradovima lampe mijenjaju u nekim uobičajenim intervalima. A cijela priča je skuplja jer svaka lampa mora imati neko malo računalo koje mora biti umreženo da bi podaci dolazili u nadzorni centar. Kao i svaki komad tehnike i ti uređaji su podložni kvarovima, za njih je potrebno osigurati servis i sve to ima za posljedicu veću cijenu. Da li ta veća cijena opravdana?

Sudjelovanje građana

A može li pametnije i jeftinije? Možda bi bilo bolje da svaka lampa ima svoju uočljivu oznaku i da građani sami mogu, uz pomoć neke aplikacije, prijaviti da lampa ne radi ili potvrditi neispravnost ako je netko već prije prijavio. Tu se dotičemo prve ključne komponente koja se spominje u svim studijama slučaja pametnih gradova u svijetu - građana. 

Sve studije spominju građane koji trebaju biti informirani kako bi mogli sudjelovati u planiranju, odlučivanju, ali i vlastitim akcijama pomoći na ostvarivanju pametne strategije nekog grada. Povezivanje građana i njihova veća uključenost je neizostavan dio strategije modernih pametnih gradova, a ne hrpa IT igračaka. Najveća greška je prepustiti strategiju pametnog grada u ruke IT stručnjaka koji obožavaju svoje igračke, a još više obožavaju da im netko drugi plati da se igraju s njima.

Jasno da nam nove i pametne tehnologije omogućavaju da do cilja dođemo brže i jednostavnije, ali tehnologija nije sama sebi svrha, ona treba biti samo jedan od alata koji se koristi na efikasan i opravdan način.

Otvoreni podaci

Druga ključna komponenta koja se spominje u većini strategija pametnih gradova su otvoreni podaci. Grad ili općina trebaju otvoriti sve podatke koje mogu, u svrhu informiranja, ali i zbog mogućnosti da poduzetnici i pojedinci mogu uz pomoć tih podataka stvoriti dodatnu vrijednost. London, koji želi postati najpametniji grad na svijetu, upravo uz pomoć otvorenih podataka želi stvaranje što više servisa dizajniranih od strane građana te njihovo uključenje u inovacije.

Kako hrvatski gradovi stoje s otvorenim podacima? Skoro pa nikako. Od velikih gradova Rijeka je prva sa 198 skupova na Portalu otvorenih podataka. Zagreb je dosta veći, ali je uspio otvoriti samo upola manje od Rijeke dok su Split i Osijek blizu ili na nuli. Velike Gorice nema na popisu. Gradovi ne moraju koristiti Portal otvorenih podataka, mogu podatke otvoriti i na svojim web stranicama, ali gradovi to ne čine i objavljuju samo ono što je najnužnije.

Gradovi i općine su i ove godine dobili petice za transparentnost. Nisu ih zaslužili. Kad bi uz postojeće točke dodali otvorene podatke, objavu transparentnih isplata iz proračuna te pregled radova i troškova po gradskih četvrtima i mjesnim odborima spala bi knjiga na par slova i većina gradova i općina bi za transparentnost dobila tek trojku.

Pregled aktivnosti po gradskim četvrtima i mjesnim odborima Grada Zagreba je servis kojeg bi trebao imati svaki grad i općina. Te aktivnosti bi se mogle proširiti i s isplatama koje idu na račune udruga pa bi imali malo potpuniju sliku koliko se odvaja za pojedini mjesni odbor ili gradsku četvrt. Možda će vas začuditi, ali ovaj pregled aktivnosti Grada Zagreba nije izmišljotina novog gradonačelnika već ostavština iz Bandićevih vremena.

Kojim putem da krene Velika Gorica?

Put prema pametnom gradu u Velikoj Gorici trebao bi početi sa stranicom aktivnosti.gorica.hr, redovnim objavama isplata iz proračuna, objavom što većeg broja otvorenih podataka i otvaranjem više različitih platformi za komunikaciju, kako bi se uz sve navedeno omogućilo što bolje i kvalitetnije sudjelovanje svih zainteresiranih građana na ostvarivanju strategije pametnog grada.

Budući da Grad Velika Gorica nema službene profile na društvenim mrežama, a gradonačelnik koristi privatan Facebook profil za svojih 5000 prijatelja, čini mi se da im je malo promaknula potreba za otvorenom i pametnom strategijom. Nije ni da je oporba nešto otvorenija, kod svih je dominantan taj politički ego koji sebi želi pripisati zasluge ako je nešto dobro i radije bi da se nešto ne napravi, nego da to naprave oni drugi.

Kaže stara narodna poslovica da su čovjek i magarac pametniji nego čovjek sam. Magarac toga nije svjestan, a čovjek si to ne želi priznati. Koji su ljudi, a koji su magarci u ovoj našoj priči, zaključite sami.

Umjesto političkih egoista i lokalnih šerifa, koji odlučuju o svakoj sitnici, možda bi bilo bolje kad bi gradovima i općinama upravljala, a ne vladala, politička opcija koja bi se zvala jednostavno i iskreno: Ljudi i magarci.