BLOKADA ODLUČIVANJA Ni dvije i pol godine nakon što je zagrebačka skupština na poticaj SDP-a usvojila zaključak o gradnji energane na gorivo iz otpada, zbog neslaganja u vladajućoj koaliciji ne zna se hoće li Grad Zagreb ostvariti taj projekt. U pozadini je Tomaševićev strah od vlastite stranke

Nacional je proteklog tjedna otkrio dosad nepoznatu razinu ultimativne drame unutar koalicijske vlasti Možemo! i SDP-a u Zagrebu povezanu s energanom, odnosno ekološki prihvatljivom spalionicom koja otpadno gorivo pretvara u energiju. Ta drama osvjetljava prvorazredni politički i kompetencijski izazov za zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića i njegovu stranku Možemo!, na koji oni zasad nemaju adekvatan odgovor. Riječ je o temi od iznimne i prioritetne važnosti za građane Zagreba koji već desetljećima očekuju kompetentno i primjereno rješavanje pitanja zbrinjavanja otpada, što je bivši dugogodišnji gradonačelnik Milan Bandić iz nikad posve razjašnjenih razloga zagonetno ignorirao.

Ta tema uvodi u središte pozornosti i samu srž političkog profila aktualne zagrebačke vlasti, koja inklinira odgovornom i ekološki osviještenom ponašanju, ali unatoč tomu, možda i zbog vlastite nesposobnosti oklijeva započeti na spomenuti način zbrinjavati ogromne količine otpada koji građani Zagreba proizvode. S druge strane, njihov koalicijski partner SDP ustraje na izgradnje energane jer smatra da ne postoje razlozi koji bi je trebali nastaviti odgađati. To je kontekst koji ujedno osvjetljava i kompleksan razdor između Možemo! i SDP-a koji je, slikovito govoreći, zasad zatrpan i privremeno prikriven poput područja Kosnice ogromnom količinom raznovrsnog otpada. Možemo! već dvije godine kupuje vrijeme i oteže izgradnju energane, a SDP zasad to strpljivo promatra, pozivajući se na solomunsko, privremeno rješenje blokade odlučivanja zbog koje Možemo! i SDP, vladajuća koalicija u gradu Zagrebu, već najmanje dvije i pol godine ne uspijeva odlučiti hoće li glavni grad dobiti energanu, odnosno ekološki prihvatljivu spalionicu koja otpadno gorivo pretvara u energiju.

Kompromis je pronađen u dogovoru da se izradi studija izvodivosti koja bi trebala konačno prevagnuti na stranu jednoga od koalicijskih partnera, koji nisu uspjeli usuglasiti stavove o gradnji energane: dok se SDP nedvosmisleno zauzima za taj projekt, gradonačelnik Tomislav Tomašević iznimno je oprezan te se izbjegava jasno izjasniti o tome treba li gradu Zagrebu energana na gorivo iz otpada.
Taj Tomaševićev pretjerani oprez vrlo je vjerojatno dijelom formiran pod utjecajem ekoloških udruga iz kojih je Možemo! djelomice i nastao, ali i pod dojmom još živog sjećanja na katastrofalni požar zagrebačke spalionice Puto u kolovozu 2002., u mandatu Tomaševićeva prethodnika i ljutog protivnika Milana Bandića, usprkos tome što spalionica Puto i potencijalna buduća energana u Zagrebu ni po čemu ne bi bile slične.

Intrigu produbljuje i već poslovična hermetična zatvorenost zagrebačkih vlasti kada se propituju njihove kompetencije u osjetljivim situacijama koje, kao posebice u ovom slučaju, mogu presudno utjecati na kvalitetu budućeg života građana Zagreba. Naime, Nacional je u ovome broju ostao bez službenog odgovora Tomaševićeve administracije na pitanja o mogućoj gradnji tog postrojenja, usprkos tome što SDP-ov gradski vijećnik i bivši predsjednik gradske skupštine Joško Klisović ne krije da SDP i dalje promiče taj projekt. Tako se još jednom pokazuje da političke okolnosti usporavaju, ako ne već i blokiraju, rješavanje sve urgentnijeg problema zbrinjavanja otpada koji je ovoga ljeta javnosti doslovno eksplodirao u lice nakon što je Uskok objavio nalaz Geotehničkog fakulteta o nelegalnom odlagalištu opasnog otpada u Gospiću te nakon što je Nacional u nizu tekstova otkrio najmanje 86 nelegalnih odlagališta otpada, među kojima je ono u Kosnici pored Zagreba, formalno na području Velike Gorice, ali s otpadom koji se u najvećoj mjeri dovozi iz Zagreba, jedno od opasnijih. Tako, usprkos kompromisu o izradi studije izvodivosti energane u Zagrebu, tek treba vidjeti hoće li taj projekt – ili odustajanje od njega – ikada otići dalje od administrativnih nagađanja, ili će se uzajamno nadmudrivanje koalicijskih partnera nastaviti na način koji je upućeni izvor Nacionala usporedio sa zavlačenjem kojim je Tomaševićev prethodnik Milan Bandić svojedobno, za vlastiti politički šićar, zavlačio svoje neproglašene koalicijske partnere iz HDZ-a.

Zagrebačko odlagalište otpada Jakuševec već je odavno trebalo biti zatvoreno, a građani Zagreba desetljećima očekuju kompetentno i primjereno zbrinjavanje otpada. FOTO: Luka Stanzl/Pixsell

Blokada odlučivanja o energani unutar zagrebačke vladajuće koalicije traje već najmanje dvije i pol godine. Nakon što je Tanja Sokolić, tadašnja predsjednica Kluba zastupnika SDP-a u Skupštini grada Zagreba, uime SDP-ova kluba Skupštini još 20. veljače 2024. predložila da usvoji zaključak “Poduzimanje aktivnosti u svrhu realizacije projekta energane”, Skupština je taj zaključak – kako je za Nacional potvrdila glasnogovornica zagrebačke skupštine Mirela Biškup Mamić – usvojila 29. veljače 2024., a objavljen je u Službenom glasniku Grada Zagreba broj 7 od 1. ožujka te godine.

U javno objavljenom obrazloženju kojim je tadašnji SDP-ov predsjednik zagrebačke skupštine Joško Klisović, jedan od predlagatelja Zaključka, argumentirao potrebu za gradnjom energane u Zagrebu, podsjetio je kako Hrvatska, u skladu s obavezama koje je preuzela prilikom ulaska u EU, “najkasnije do 2035. udio otpada koji se sada odlaže na odlagalištima mora svesti na svega 10 posto”. Potom je ustvrdio kako je “hijerarhija održivog gospodarenja otpadom posve jasna: prioritetno je sprječavanje stvaranja otpada i poticanje ponovne upotrebe, a zatim korištenje iz njega vrijednih sirovina kroz odvojeno prikupljanje i sortiranje otpada. Energetska oporaba način je na koji se zbrinjava ‘ostatni otpad’ i pri tom dobiva novi izvor energije”. Potom je nastavio: “Energane doprinose ostvarenju tog cilja. Naime, da bi komunalni otpad, iz kojega je prethodno odvojen sav koristan otpad, postao gorivo, potrebno ga je obraditi u centrima za mehaničko-biološku obradu, u kojima se iz otpada proizvodi visokokvalitetno kruto gorivo koje je po svojim kemijskim svojstvima i visokoj kalorijskoj vrijednosti slično fosilnim gorivima i koje zadovoljava visoke standarde kvalitete i ekološke prihvatljivosti. Takvo gorivo već se koristi u brojnim energanama i cementarama u svijetu, ali i kao zamjensko gorivo za dobivanje energije u industrijskim pogonima. U Hrvatskoj se gorivo iz otpada – na svjetskom tržištu poznato pod kraticom ‘SRF’ (Solid Recovered Fuel) – naziva ‘GIO’, odnosno ‘gorivo iz otpada”’.

Razdor između Možemo! i SDP-a nastao je zato što Možemo! već dvije godine kupuje vrijeme i oteže izgradnju energane, a SDP zasad to strpljivo promatra pozivajući se na blokadu odlučivanja

Ovako je Klisović nadalje objasnio logiku prijedloga gradnje energane u Zagrebu: “Temeljna ideja je da GIO nakon mehaničke obrade ima dostatnu osnovnu vrijednost da se može suspaljivati tako da su emisije dimnih plinova u potpunosti sukladne okolišnim pravilima te da se nakon iskorištavanja toplinske energije ostaci izgaranja mogu odlagati bez potrebe za dodatnom obradom. Prema EU standardima, odnosno modelima zbrinjavanja za GIO je predviđena energetska oporaba, a odlaganje je predviđeno isključivo za inertni otpad. Iz navedenog proizlazi kako se i kruti, gorivi dio otpada (SRF, GIO) mora energetski zbrinuti te se ne smije odlagati na odlagalištima otpada gdje bi u sustavu raspada proizvodio stakleničke plinove”. Klisović je u tom dokumentu zaključio: “Svi su jedinstveni u stavu kako otpad treba biti korisna sirovina, a ne beskorisno smeće. No, istovremeno je evidentno kako nakon odvajanja korisnog otpada i njegovog recikliranja postoji dio koji ostaje. Alternativa je ili njegovo korištenje u energetske svrhe ili njegovo odlaganje na odlagalištima inertnog otpada. U Europi danas postoji više od 500 energana, koje oporabe preko 100 milijuna tona otpada. Izgradnja ‘waste to energy’ postrojenja svakako zahtijeva odgovoran pristup i odabir sofisticiranih tehnologija za pročišćavanje dimnih plinova, uz stalno smanjivanje emisija CO2. U Europskoj uniji korištenje otpada za dobivanje energije je djelatnost regulirana strogim i precizno definiranim propisima. Primjenjuju se niske granične vrijednosti emisija i ostali propisi Direktive EU o industrijskim emisijama. Brojnost građevina za energetsku oporabu otpada u Europi svakako je pažnje vrijedan argument koji govori u prilog opravdanosti korištenja takvih tehnoloških rješenja ali isključivo uz odgovoran pristup i odabir najboljih raspoloživih tehnologija pročišćavanja dimnih plinova uz stalno smanjivanje emisija CO2”. U SDP-ovu prijedlogu Zaključka koji posjeduje Nacional stoji odredba da će “gradonačelnik Grada Zagreba u roku 120 dana od dana donošenja ovog Zaključka izvijestiti Gradsku skupštinu Grada Zagreba u okviru posebne točke dnevnog reda o poduzetim aktivnostima u svrhu realizacije ‘projekta energane’ kao dijela cjelovitog sustava gospodarenja otpadom u Gradu Zagrebu“.

Taj rok za Tomaševićevo izvješće prošao je, dakle, 29. lipnja 2024., ali prema informacijama Nacionala, gradonačelnik svoje izvješće nikad nije podnio. Mediji su prenijeli kako je Tomašević, na konferenciji za novinare u utorak, 15. listopada 2024. odgovorio na pitanje hoće li Zagreb graditi energanu. Prema izvještaju 01 portala od 21. listopada 2024., Tomašević je izvijestio kako se, pored gradnje Centra za gospodarenje otpadom, “postavlja pitanje druge građevine, a koja se potencijalno može izgraditi u Zagrebu, a to je energana”. “S ostatkom iz CGO-a negdje moramo ići”, kazao je Tomašević i dodao “da možemo spaljivati u vlastitoj energani u Zagrebu ili plaćati privatnicima da taj ostatak termički obrađuju”. “Zato radimo studiju isplativosti koja će reći je li Gradu Zagrebu isplativo graditi takvu energanu, naravno po svim standardima zaštite okoliša i zdravlja ili ne. Kolege iz SDP-a su vjernici u spalionicu, određene udruge zaštite okoliša su ateisti, a mi smo agnostici. Nama će studija dati odgovore pa ćemo vidjeti”, kazao je Tomašević.

U srijedu, 26. kolovoza, Nacional je glasnogovornici Grada Zagreba Dinki Živalj poslao pitanja o potencijalnoj gradnji energane. Zanimalo nas je je li energana, odnosno postrojenje za spaljivanje otpada nakon sortiranja i njegovo pretvaranje u ”gorivo iz otpada” (GIO) ikada bila dio strategije zagrebačke gradske vlasti za gospodarenje otpadom, te ako jest, u kojoj je fazi taj projekt, i je li dio projekta izgradnje Centra za gospodarenje otpadom u Resniku ili nije. U slučaju da nije, pitali smo koji je plan Grada Zagreba za zbrinjavanje nereciklabilnog dijela komunalnog otpada, odnosno otpada koji ostane nakon sortiranja za reciklažu. Do zaključenja ovog broja Nacionala odgovore nismo dobili. Ista smo pitanja poslali i stručnoj referentici za odnose s medijima Skupštine grada Zagreba Mireli Biškup Mamić, koja nam je potvrdila da je Skupština, na sjednici 29. veljače 2024., usvojila zaključak “Poduzimanje aktivnosti u svrhu realizacije projekta energane”. “Ostala pitanja su iz nadležnosti gradonačelnika stoga vas molimo da ih uputite Odjelu za informiranje i medije grada Zagreba”, odgovorila je Mirela Biškup Mamić.

Stanovnici zagrebačkog naselja Jakuševec organizirali su u svibnju prošle godine jedan u nizu prosvjeda zbog nezadovoljstva neučinkovitošću gradskih vlasti u rješavanju tog ključnog problema. FOTO: Marko LUKUNIĆ/Pixsell

Odgovor na pitanje hoće li Zagreb dobiti energanu ne može se pronaći ni u “Planu gospodarenja otpadom Grada Zagreba za razdoblje do 2029. godine”, strateškom dokumentu koji je zagrebačka skupština usvojila 26. ožujka ove godine. Taj 150 stranica dugi dokument donosi temeljit pregled sadašnjeg stanja s otpadom u Zagrebu te sadrži plan i mjere za njegovo zbrinjavanje u sljedeće tri godine, ali energanu spominje tek uvjetno i bez jasnih odluka. U poglavlju “Planirane građevine i uređaji za gospodarenje otpadom” opisuje se Centar za gospodarenje otpadom (CGO) u kojemu se, stoji u dokumentu, “odvijaju različite aktivnosti vezane uz obradu otpada prije konačne oporabe i zbrinjavanja ostatnih frakcija kao što su: prihvat i obrada otpada; izdvajanje otpada koji se može ponovno uporabiti ili reciklirati te izdvajanje i daljnja predaja opasnog otpada; izdvajanje i distribucija otpada koji se može koristiti u druge svrhe; biološka i mehanička obrada otpada; priprema za energetsku oporabu i energetska oporaba otpada; trajno zbrinjavanje obrađenog otpada. U CGO-u se sakupljeni otpad priprema za daljnju obradu, izdvajaju se vrijedni sastojci otpada koji se mogu ponovno uporabiti ili reciklirati te vrste otpada pogodne za energetsku oporabu. U CGO-ima predviđena je mehanička i biološka obrada otpada i/ili energetska oporaba otpada uključujući i trajno zbrinjavanje otpada”. Ta rečenica, čini se, može, ali i ne mora značiti da će zagrebački CGO imati energanu.

U poglavlju “Izgradnja CGO Zagreb”, na stranici 114. ”Plana gospodarenja otpadom Grada Zagreba do 2029. godine”, stoji ovako:
“Prema procjeni izlaznih tokova CGO Zagreb, odnosno procjeni količina GIO-a iz studijske dokumentacije, potrebno je analizirati opciju plasmana GIO-a na tržište i opciju izgradnje energane/kogeneracijskog postrojenja za proizvodnju energije iz GIO na području Grada Zagreba, uvažavajući pritom načelo blizine, načelo energetske efikasnosti, kao i ostale kriterije koji se nameću za ovakvu vrstu energetskog postrojenja. U sklopu započete izrade studije izvodljivosti i analize troškova i koristi za navedene opcije između ostalog će se izraditi i analiza potencijalnih lokacija za izvoz GIO-a na energetsku oporabu i mogućnosti transporta do iste, analiza potencijalnih lokacija za izgradnju eventualne elektrane na području Grada Zagreba, kao i analiza primjenjive tehnologije energetske oporabe otpada i njenih okolišnih aspekata s naglaskom na zbrinjavanje krutih ostataka nakon energetske oporabe. Kao potencijalne lokacije za izgradnju eventualne elektrane na području Grada Zagreba razmatraju se lokacija pored CGOZ te lokacija u blizini Termoelektrane-toplane Zagreb (TE-TO Zagreb) na lijevoj obali Save, na području Žitnjaka (Savica)”.

‘Da bi komunalni otpad iz kojega je prethodno odvojen sav koristan otpad, postao gorivo, potrebno ga je obraditi u centrima za mehaničko-biološku obradu, gdje se iz otpada proizvodi kruto gorivo’, napisao je Klisović

Informaciju iz Plana da je Grad Zagreb “započeo izradu studije izvodljivosti” za energanu, potvrdio je za Nacional Joško Klisović, SDP-ov vijećnik u zagrebačkoj skupštini i njezin predsjednik u prethodnom mandatu. Klisović je Nacionalu objasnio da je Možemo! u prvom mandatu njihove koalicije bio protiv gradnje energane. “Imali su u programu da su protiv, s objašnjenjem da energana zagađuje. Ne bih ni ja bio za gradnju energane da ona zagađuje i negativno utječe na zdravlje ljudi. Ali to nije istina. Postoje, naime, moderne BAT tehnologije, što znači ‘best available technology’, koje su potpuno sigurne i zagađuju manje nego bilo koja tvornica smještena u gradu. To su visoke tehnologije s najvišim europskim standardima kojima se upravo radi da se minimalizira ili neutralizira kompletno zagađivanje iz takve energane”. Klisović je pritom naglasio kako energane valja razlikovati od spalionica. “U spalionici se spaljuje komunalni otpad, dok u energanu dolazi pripremljen i procesuirani otpad koji je pretvoren u gorivo, i u procesu spaljivanja neutraliziraju se štetni sastojci. Energanom rješavate problem do kraja, a ono malo praha što ostane nakon tretiranja u energani koristi se za izgradnju asfalta. Taj prah nije štetan, ulazi u asfalt i tako se to radi u Europi i u svijetu. U energani, dakle, ostatak koji ostane nakon tretmana i oporabe u Centru za gospodarenje otpadom tehnološkim procesima pretvarate u GIO, gorivo iz otpada, i od njega de facto dobivate besplatnu toplinsku i električnu energiju koju građanima možete prodati po nižim cijenama. Sve bi to, naravno, trebalo dogovoriti s HEP-om, ali to ne bi trebao biti problem. De facto, dakle, otpad prestaje biti bezlično smeće i postaje korisna energija”, kazao je Klisović Nacionalu.

On je uime SDP-a već dugo nedvosmisleni zagovornik gradnje energana ne samo u Zagrebu, nego u cijeloj Hrvatskoj. “U Zagrebu sam organizirao već dvije međunarodne konferencije na koje sam doveo predstavnike europskih gradova koji imaju energane i koji su perjanice zelenih politika u Europi: Malmöa, Beča, Barcelone, Sofije… Kad su čuli da u Zagrebu nemamo energanu, nisu se mogli načuditi, a kad su čuli da mi otpad odlažemo, nisu mogli vjerovati, i rekli su nam da time zagađujemo grad i tlo.” Klisović je kao predsjednik Skupštine organizirao i studijski put u Beč, koji ima četiri energane, od kojih je jedna, kaže, u središtu grada, odmah pored studentskog doma i naselja poput onih u Novom Zagrebu. “Na tornju tih energana gnijezde se ptice. Tu nema apsolutno nikakvog zagađivanja. Upravo obratno, time bismo zatvorili Jakuševac”, tvrdi Klisović.

Tomaševićev oprez vrlo je vjerojatno formiran pod utjecajem ekoloških udruga iz kojih je Možemo! djelomice i nastao, ali i pod dojmom još život sjećanja na katastrofalni požar Bandićeve spalionice Puto 2002. godine

Nastao je, međutim, politički problem: Možemo!, stranka izrasla djelomice iz ekološkog pokreta i Zelene akcije, u cijelom prvom mandatu protivila se gradnji energane. “U drugom mandatu našli smo kompromis, da će se napraviti studija na kojoj sam ja stalo inzistirao i koju, uostalom, morate i prema zakonu izraditi. Izrada te studije upravo traje. Pokaže li studija da je energana ekološki, financijski i ekonomski opravdana, gradit ćemo je. Dakle, gradonačelnik Tomašević učinio je korak unatrag, a mi smo dobili formulu koja omogućuje gradnju energane, jer smo vjereni da će studija dati pozitivan stav. Sada, dakle, čekamo da gradonačelnik Tomašević objavi rezultat. Ali ja mislim da nije dovoljno izgraditi energanu samo u Zagrebu: to treba učiniti u nekoliko županija, jer vidimo da se čak i u županijama koje su smatrane najzelenijima, poput Like, rade čuda od zagađenja. Ali ako dobijemo energane, mafiji ćemo oduzeti posao, jer ako otpad tretirate u energani, oni više nemaju što protuzakonito odlagati”, argumentirao je Joško Klisović za Nacional. S obzirom na to da Grad Zagreb nije odgovorio na pitanja Nacionala, ostaje neodgovoreno pitanje je li Tomašević iskreno posvećen problemu ili zbog neodlučnosti tek odugovlači – a o konkretnim rokovima gradnje potencijalne zagrebačke energane da se i ne govori.