Američki predsjednik Donald Trump i čelnici Danske i njenog prekomorskog arktičkog posjeda Grenlanda potpisali su u utorak u Ujedinjenim narodima dugo najavljivani novi sporazum o Grenlandu.

Prema izvješćima svjetskih medija, sporazum koji su potpisali i danska premijerka Mette Frederiksen te grenlandski premijer Jens-Frederik Nielsen, priznaje suverenitet Danske nad Grenlandom, uz pravo stanovnika tog otoka na samoopredjeljenje. Drugim riječima, Grenland neće postati dio SAD-a.

Ipak, po novom sporazumu Amerikanci dobivaju pravo raspoređivanja novih snaga na Grenlandu te zapravo postaju najodgovorniji za obranu otoka od eventualnih napada.

Danska i prije sporazuma o Grenlandu prebačena u ‘američku’ zonu unutar NATO-a

I dok je svijet napeto čekao kakav su dogovor postigli Washington i Kopenhagen oko Grenlanda, gotovo neprimjetno je prošla vijest da je NATO još na prijelazu iz prošle u ovu godinu promijenio svoju unutarnju zapovjednu strukturu, i to tako da je Dansku, pa tako i njen prekomorski posjed na Arktiku, već tada još čvršće vezao uz SAD.

Naime, kako su krajem prošle godine objavili svjetski mediji, cijela sjeverna Europa i Ujedinjeno Kraljevstvo objedinjeni su pod združenim zapovjedništvom (JFC) u Norfolku, koje obuhvaća SAD i Kanadu, a sada i Dansku, Švedsku i Finsku, uz Norvešku, Island i Ujedinjeno Kraljevstvo koji su mu i ranije pripadali. Danska je, inače, sve donedavna spadala pod združeno zapovjedništvo u nizozemskom Brunssumu.

Po novom, ogromna NATO-ova operativna zona Sjeverozapad obuhvaća, dakle, Sjevernu Ameriku, kao i sjeverni dio Europe te Ujedinjeno Kraljevstvo. Naravno, to ima neposredne posljedice i za danske teritorije – Farske otoke i Grenland, koji se nalaze upravo u atlantsko-arktičkom prostoru za koji je odgovoran Norfolk.

Nove granice operativnih zona

To, međutim, nije i kraj unutarnjih promjena unutar NATO-ove zapovjedne strukture. Iako NATO ne objavljuje točnu pripadnost članica zapovjednim strukturama unutar Saveza – štoviše, naglašava da svaka djeluje tamo gdje se za to ukaže potreba, iz samih dokumenata vidljivo je da postoje tri zapovjedništva združenih snaga (JFC), a dubljim “kopanjem” može se doći i do zaključka koja članica gdje pripada.

Osim združenog zapovjedništva u Norfolku, koje sada obuhvaća cijeli sjeverni Atlantik i Arktik, odnosno osam članica, tu su još i zapovjedništvo u Brunssumu, nadležno za 12 zemalja, kao i ono u talijanskom Napulju, također nadležno za 12 zemalja.

JFC u Brunssumu govori o operativnoj zoni Centar i, ako je suditi po dostupnim dokumentima i medijskim izvješćima, obuhvaća Francusku, zemlje Beneluksa, Njemačku, Češku, Slovačku, Mađarsku, Poljsku i baltičke države. Ili, kako sami kažu u dokumentima, područje “od Baltika do Alpa”.

Operativna zona Jugoistok (JFC sa sjedištem u Napulju) obuhvaća mediteranske i crnomorske članice – od Portugala na zapadu, preko Španjolske, Italije, jadranskih članica, pa tako i Hrvatske, zatim Grčke i Turske te Bugarske i Rumunjske.

Ovdje još jednom valja ponoviti kako granice operativnih zona ne treba shvaćati kao fiksne jer snage iz jedne skupine zemalja mogu djelovati, a u stvarnosti i djeluju, i u zemljama koje spadaju u drugu regionalnu skupinu. Ipak, nova je podjela prilično indikativna, budući da dolazi u vrijeme najvećih podjela unutar NATO-a posljednjih desetljeća.

Amerikanci i ranije vojno bili prisutniji na Grenlandu od Danske

“Zapovjedne strukture se mijenjaju kako bi savez bio operativniji“, objašnjava za Nacional.hr vojni i sigurnosni analitičar Marinko Ogorec, profesor na Sveučilištu Libertas i Veleučilištu Velika Gorica.

Ističe kako je prebacivanje Danske pod zapovjedništvo u Norfolku zapravo službeni američki ulazak na Grenland na mala vrata.

Marinko Ogorec, FOTO: Patricija Flikac/PIXSELL

“Time Trump zapravo ostvaruje svoju raniju najavu da će Grenland biti američki, iako treba priznati da je SAD i ranije znatno više od Danske vojno bio prisutan na tom otoku. Danska je na Grenlandu bila vojno prisutna više simbolički, dok su Amerikanci na tom otoku i ranije imali jake baze“, napominje Ogorec.

SAD može ‘Zlatnu kupolu’ proširiti i na Grenland

To se uklapa i u ranije tvrdnje američkih i danskih dužnosnika o novom sporazumu o Grenlandu, u kojima se naglašava da se njime jača uloga NATO-a na tom arktičkom otoku. No, čini se da Amerikanci na Grenlandu veću ulogu dobivaju upravo reorganizacijom zapovjedne strukture unutar NATO-a, nego samim sporazumom s Danskom.

Iako se, prema tvrdnjama brojnih analitičara, novi sporazum o Grenlandu ne razlikuje previše od onog iz 1951. godine, po kojem je Grenland ostao pod suverenitetom Danske, premda je obrana otoka u stvarnosti bila prepuštena Americi, valja reći kako će vojna nazočnost SAD-a na tom otoku sada porasti, posebno ako Amerikanci, kako predviđa novi sporazum, svoju “Zlatnu kupolu” prošire i na Grenland.

Po novom sporazumu, Amerikanci na Grenlandu mogu otvoriti još dvije vojne baze. To je svakako manje nego u vrijeme Hladnoga rata, kada su ih imali čak 17 s oko 10.000 vojnika, ali u usporedbi sa sadašnjom jedinom bazom Pituffik, svakako je riječ o velikom skoku američke vojne nazočnosti na otoku.

Nova organizacija NATO-a ne mijenja status Hrvatske

Za kraj, dodajmo da nova organizacija unutar NATO-a ne donosi značajnije promjene Hrvatskoj, budući da ona ostaje pod združenim zapovjedništvom u Napulju.

Ipak, obveza pojačanih izdvajanja za obranu, na čemu je posebno inzistirao Trump, smatrajući da SAD previše ulaže u obranu, a Europa i Kanada premalo, svakako će i pred Oružane snage Hrvatske staviti nove, jače obveze u sustavu kolektivne sigurnosti.

PODIJELJENI SUVERENITET? Sutra novi sporazum o Grenlandu. Trump tvrdi da dobiva ‘trajnu kontrolu’, u Kopenhagenu muk