DOK SU KAMIONI VOZILI ‘Mikulić i Tomašević ignorirali su što je stotine tisuća tona otpada nakon obnove išlo na divlja odlagališta 10-ak km od centra Zagreba’

[]

HRVATSKA VLADA I GRAD ZAGREB mogli bi se suočiti s dramatičnim izazovom zbog činjenice da su dobili stotine milijuna eura iz različitih europskih fondova za obnovu od potresa i pritom ignorirali ozbiljne sumnje da su građevinske tvrtke taj otpad odlagale kršeći postojeće propise

Nacional je tijekom proteklog tjedna dobio na uvid i dubinski istražio opsežnu dokumentaciju povezanu s obnovom Zagreba nakon razornog potresa 2020. koja budi ozbiljnu sumnju na to da je tadašnji glavni državni inspektor Andrija Mikulić, ali i Grad Zagreb i gradonačelnik Tomislav Tomašević, godinama ignorirao sporno postupanje građevinskih tvrtki koje su radile na sanaciji zgrada oštećenih u potresu.

12.12.2025., Zagreb – Premijer Andrej Plenković i gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević imat će velikih problema ako Europska komisija zatraži reviziju projekata obnove od potresa. Photo: Davor Puklavec/PIXSELL

Štoviše, izostanak ikakve reakcije Državnog inspektorata i reakcija zagrebačkih gradskih vlasti, suočenih s većim brojem pitanja povezanih s tim zbivanjima, dodatno produbljuju sumnju na to da su tvrtke najveći dio građevinskog otpada sa spomenutih gradilišta, prema mnogočemu sudeći, ilegalno odlagale na divlje odlagalište otpada u Kosnici, neposredno uz vodocrpilište iz kojeg se pitkom vodom opskrbljuje grad. Sve dodatno usložnjava i opravdana sumnja na to da među ilegalno odbačenim otpadom vrlo vjerojatno ima i otrovnog i po ljudsko zdravlje izuzetno opasnog azbesta, koji se u prošlom stoljeću masovno koristio u građevinarstvu, a danas je zabranjen upravo zbog svoje toksičnosti.

Zbog svega bi se toga hrvatska Vlada mogla suočiti s dramatičnim izazovom – kako opravdati stotine milijuna bespovratnih eura primljenih od različitih europskih fondova za tu svrhu ako otpad nastao nakon potresa nije adekvatno zbrinut? Pokaže li se da dokumentacija o zbrinjavanju građevinskog otpada doista nije bila vođena u skladu s propisima, Hrvatska bi se mogla naći ne samo u financijskim nego i u političkim problemima.

Naime, Uredba Vijeća (EZ) br. 2012/2002 od 11. studenog 2002. o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije poziva na tri razine odgovornosti. Jedna je financijska odgovornost prema Europskoj uniji koja, ako se dokažu nepravilnosti, podrazumijeva i mogućnost povrata dijela ili cijelog iznosa novca isplaćenog za strogo određenu namjenu. Druga podrazumijeva prekršajnu ili kaznenu odgovornost hrvatskih tvrtki i odgovornih osoba koje su sudjelovale u nezakonitom postupanju s otpadom, a treća razina je političke prirode i podrazumijeva odgovornost države za sve nepravilnosti u provedbi i kontroli projekata financiranih iz europskih sredstava.

Pravni temelj za financijsku odgovornost reguliran je Uredbom Vijeća EZ 2012/2002 o osnivanju Fonda solidarnosti EU, koja je vrijedila i u vrijeme dodjele sredstava Hrvatskoj. Njezin članak 5. izričito propisuje obveze države korisnice, a te obveze odnose se na odgovornost da se europski novac koristi pravilno i učinkovito, da se redovno provjerava jesu li financirane aktivnosti doista provedene, odgovornost da se financirani troškovi temelje na provjerljivoj dokumentaciji, te da se osigura sprječavanje i otkrivanje eventualnih nepravilnosti, uz obavezu da se Fondu vrate nepropisno isplaćena sredstva, prema potrebi i s kamatama.

I članak 7. iste Uredbe posebno upozorava da „operacije financirane sredstvima Fonda moraju biti kompatibilne s odredbama Ugovora i instrumenata donesenih u skladu s njim, s politikama i mjerama Unije, posebno u područjima financijskog upravljanja, javne nabave, zaštite okoliša, sprječavanja i upravljanja rizicima od prirodnih katastrofa, prilagodbe klimatskim promjenama, uključujući, gdje je to primjereno, pristupe temeljene na ekosustavima, te s instrumentima pretpristupne pomoći“.

Pokaže li se da dokumentacija o zbrinjavanju građevinskog otpada doista nije bila vođena u skladu s propisima, Hrvatska bi se mogla naći ne samo u financijskim nego i u političkim problemima. Photo: Emica Elvedji/PIXSELL

U ovom konkretnom slučaju, ako bi se utvrdilo da je europski novac isplaćen izvođačima radova da bi se građevinski otpad odvozio i zbrinjavao na adekvatan način, a taj je otpad zapravo završio na ilegalnim lokacijama, postojala bi osnova za sumnju na to da prijavljeni troškovi nisu pravilno i zakonito nastali.

Pa bi se u tom slučaju troškovi odvoza i zbrinjavanja otpada mogli proglasiti neprihvatljivima, što bi podrazumijevalo obavezu vraćanja europskog novca isplaćenog za takve troškove, uz financijske korekcije na projektima na kojima su utvrđene nepravilnosti. A ako bi se pokazalo da problem nije bio izoliran, nego da je bila riječ o sustavnoj praksi na većem broju projekata, posljedice bi mogle biti znatno ozbiljnije. Prema istoj uredbi, Europska komisija može provoditi kontrole, a pravo revizije imaju i Europski revizorski sud te nadležna nacionalna tijela. Na hrvatskoj nacionalnoj razini odgovornost za provođenje projekata nosi Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine kao nacionalno koordinacijsko tijelo.

Na drugoj razini, neovisno o financijskim posljedicama za državu, odgovornost za kršenje pravila mogu snositi tvrtke, ali i pojedinci koji su nezakonito postupali s građevinskim otpadom, i to prema važećim hrvatskim zakonima – Zakonu o gospodarenju otpadom, ali i Kaznenom zakonu. Ovdje valja posebno naglasiti jednu važnu pojedinost: hrvatska država snosi odgovornost za sve nepravilnosti čak i u slučajevima kada je otpad ilegalno odlagao privatni izvođač ili privatna osoba.

Mogućnost da je otpad na ilegalno odlagalište odvezla privatna tvrtka ne oslobađa automatski državu odgovornosti prema Europskoj uniji jer je Hrvatska kao država korisnica sredstava preuzela obavezu uspostavljanja sustava kontrole, provjere prihvatljivosti troškova i otkrivanja nepravilnosti. Ako je na državnoj razini to propušteno učiniti, najveću odgovornost snosi upravo država, odnosno njezine nadležne institucije. Ili, pojednostavljeno rečeno, ako su troškovi zbrinjavanja građevinskog otpada plaćeni europskim novcem – a u ovom slučaju jesu! – a nadležna tijela nisu osigurala propisanu kontrolu, slučaj može ući u sferu procesa zaštite financijskih interesa Europske unije i propitivanja kako je Hrvatska upravljala dodijeljenim sredstvima. Što može rezultirati utvrđivanjem ozbiljne političke odgovornosti hrvatske države i Vlade.

Na te dramatične okolnosti Nacional je prošlog tjedna upozorio izvor koji tvrdi da su nadležne službe Grada Zagreba bile dužne kontrolirati kamo građevinske tvrtke odvoze otpad i izrađivati detaljnu dokumentaciju za zgrade čija je obnova sufinancirana iz fondova Europske unije. Isti izvor tvrdi da to vrlo vjerojatno nisu činile iako su prema strogim pravilima fondova Europske unije to bile dužne provoditi.

HRVATSKA DRŽAVA SNOSI ODGOVORNOST za sve nepravilnosti čak i u slučajevima kada je otpad ilegalno odlagao privatni izvođač ili privatna osoba. Jer bi to značilo da troškovi nisu pravilno nastali

Spomenuti izvor Nacionalu je dostavio ekstenzivan popis obnove 113 mahom obrazovnih objekata, odnosno zgrada osnovnih i srednjih škola, gimnazija, vrtića, učeničkih domova i zdravstveno-obrazovnih ustanova, u kojima je prijavitelj bio Grad Zagreb i koje su obnovljene novcem Fonda solidarnosti EU u ukupnom iznosu od 81.032.348 eura. Pojedinačna vrijednost investicija u obnovu navedenih objekata vrlo je šarolika i ovisi o stupnju oštećenja, no iznosi se kreću od šezdesetak tisuća eura pa sve do 14.027.350 eura koliko je plaćeno za obnovu glavne zgrade i zgrade područne škole OŠ Petra Zrinskog u Zagrebu, koja je teško oštećena u potresu.

Spomenuti izvor navodi da su nadležne gradske institucije bile dužne zahtijevati detaljnu dokumentaciju o tome gdje se, kako i na koji način odlaže građevinski otpad s gradilišta od svih građevinskih tvrtki koje su radile na obnovi zgrada u kojima je prijavitelj bio Grad Zagreb. Grad Zagreb je od tih tvrtki, kako se tvrdi, trebao tražiti popis vrsta otpada i pripadajućih ključnih brojeva otpada, dokumente o kategorizaciji i klasifikaciji otpada, izvješća o karakterizaciji otpada, zapisnike i planove uzorkovanja, laboratorijske analize otpada, eluata i opasnih tvari, prateće listove za otpad i raspoložive ispise ili evidencije iz e-ONTO sustava (Očevidnik o nastanku i tijeku otpada), podatke o količinama otpada, naziv ovlaštenog prijevoznika i preuzimatelja otpada, lokaciju privremenog skladištenja, oporabe i konačnog zbrinjavanja, potvrde o preuzimanju, oporabi i zbrinjavanju, dijelove građevinskog dnevnika, zapisnike stručnog nadzora i situacije izvođača koje se odnose na otpad i račune i troškovnike povezane s odvozom, analizom, oporabom ili zbrinjavanjem otpada.

Nacional je stoga mjerodavne iz Grada Zagreba upitao jesu li tijekom obnove bili dužni  kontrolirati kamo građevinske tvrtke odvoze otpad i jesu li to činili, jesu li bili dužni izrađivati detaljnu dokumentaciju za zgrade čija je obnova sufinancirana iz fondova Europske unije, a što su prema strogim pravilima tih fondova morali izrađivati, jesu li takvu dokumentaciju tražili od građevinskih tvrtki koje su radile na obnovi zgrada u vlasništvu Grada, a ako pak takvu dokumentaciju nisu bili dužni tražiti, zahtijevali smo da preciziraju na temelju kojih pravilnika i odredbi to nisu bili dužni činiti.

Iz Gradskog ureda za informiranje i medije Grada Zagreba stigao je odgovor u kojem se tvrdi da je gospodarenje građevinskim otpadom tijekom radova na obnovi, uključujući njegov odvoz i zbrinjavanje sukladno propisima, zakonska i ugovorna obveza izvođača radova.

„Grad Zagreb, kao naručitelj i korisnik sredstava Fonda solidarnosti Europske unije, nije ovlašten niti je obvezan provoditi zaseban nadzor nad postupkom zbrinjavanja građevnog otpada niti voditi dodatnu dokumentaciju o tome, izvan dokumentacije propisane pojedinim propisima, pravilima Poziva i ugovorima o dodjeli bespovratnih sredstava. Primjerice, u situacijama zbrinjavanja opasnog otpada, poput azbesta, izvođač prije obračuna i naplate troškova mora Gradu dostaviti odgovarajuće dokaze da je otpad predan ovlaštenoj osobi i zbrinut u skladu s propisima. Grad Zagreb je tijekom radova na obnovi nadležnim kontrolnim tijelima dostavljao dokumentaciju kojom se dokazuje izvršenje radova i opravdanost troškova, a cjelokupna je dokumentacija prolazila financijske i druge provjere od strane kontrolnih tijela prije odobravanja sredstava iz europskih i drugih fondova. Kontrola zbrinjavanja i gospodarenja otpadom, u nadležnosti je Državnog inspektorata“, stoji u odgovoru Grada.

Istovjetne smo upite poslali i nadležnom Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, kojemu je na čelu ministar Branko Bačić. Tražili smo da nam preciziraju je li Grad Zagreb kao prijavitelj projekata obnove bio dužan pratiti gdje i kako građevinske tvrtke odlažu građevinski otpad prikupljen s gradilišta, je li Grad to činio, a zanimalo nas je i je li samo Ministarstvo kao institucija nadležna za projekte obnove nakon potresa bilo dužno kontrolirati odlaganje građevinskog otpada, jesu li bili obavezni izrađivati detaljnu dokumentaciju obnove za zgrade čija je obnova sufinancirana iz Fonda solidarnosti Europske unije te jesu li i oni bili dužni od građevinskih tvrtki zahtijevati dokumentaciju o zbrinjavanju otpada i jesu li im građevinske tvrtke tu dokumentaciju uredno dostavljale. Podsjećamo, prema Uredbi Vijeća EZ 2012/2002 o osnivanju Fonda solidarnosti EU Ministarstvo je nadležno za kontrolu provođenja projekata financiranih iz toga fonda, provjeru prihvatljivosti troškova i otkrivanje mogućih nepravilnosti.

Zagrebačka udruga Ekologija grada tvrdi da se gomile sumnjivog, građevinskog, pa i opasnog otpada ilegalno dovoze na lokacije u Ježdovcu u zapadnom dijelu Zagreba, Kosnici i Mičevcu na području Velike Gorice, u Rugvici u okolici Zagreba te na lokaciji Pavučnjak kod Samobora. Foto: Ekologija grada/Dnevni.hr

Iz Ministarstva su odgovorili da je, prema odredbama ugovora o izvođenju radova i dokumentacije o nabavi, izvođač radova dužan građevinski otpad odlagati na legalno odlagalište, u skladu sa Zakonom o gospodarenju otpadom, Pravilnikom o gospodarenju otpadom te Pravilnikom o građevnom otpadu i otpadu koji sadrži azbest.

„Izvođač je obvezan radove izvoditi u skladu s projektom, gospodariti građevnim otpadom nastalim na gradilištu, osigurati njegovu oporabu i/ili zbrinjavanje te posjedovati propisanu dokumentaciju o gospodarenju otpadom na gradilištu, u skladu s posebnim propisima kojima se uređuje gospodarenje otpadom. Za ispunjavanje navedenih ugovornih obveza odgovoran je ugovoreni izvođač radova. Nad izvođenjem radova obnove provodi se stručni nadzor u skladu sa Zakonom o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije, Zakonom o gradnji  te drugim važećim propisima. Stručni nadzor osigurava investitor, a provodi se u skladu s propisanim obvezama i odgovornostima“, navodi se dalje u odgovoru.

Dalje odgovaraju da u provedbi Fonda solidarnosti Europske unije Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine djeluje kao Nacionalno koordinacijsko tijelo (NKT), odgovorno za uspostavu, koordinaciju i nadzor sustava upravljanja i kontrole provedbe Fonda. „NKT donosi provedbena pravila, koordinira rad tijela odgovornih za provedbu financijskog doprinosa, prati provedbu financiranih aktivnosti, osigurava pravilno, učinkovito i namjensko korištenje sredstava te je kontaktna točka prema Europskoj komisiji. Ujedno je odgovorno za izvještavanje o provedbi Fonda, praćenje nepravilnosti i povrata sredstava, rješavanje prigovora korisnika te osiguravanje usklađenosti sustava s primjenjivim propisima Europske unije i Republike Hrvatske. Pritom je važno naglasiti da NKT ne provodi pojedinačne projekte niti izravno upravlja izvođenjem radova financiranih iz Fonda solidarnosti Europske unije. Za pripremu i provedbu projekata, ugovaranje i izvršenje radova te ispunjavanje zakonskih obveza povezanih s njihovom provedbom odgovorni su korisnici bespovratnih sredstava i drugi sudionici u provedbi projekta, u skladu s primjenjivim propisima“, stoji dalje u odgovoru Bačićeva ministarstva te se dodaje da je, prema zakonu o gradnji, za gospodarenje građevinskim otpadom nastalim tijekom izvođenja radova, uključujući njegovo razvrstavanje, privremeno skladištenje, oporabu ili zbrinjavanje, primarno odgovoran izvođač građevinskih radova.

Slijedom navedenoga, navodi se dalje, Ministarstvo u svojstvu Nacionalnog koordinacijskog tijela ne sudjeluje u operativnoj provedbi projekata niti nadzire izvršavanje zakonskih obveza sudionika u građenju propisanih Zakonom o gradnji, uključujući obveze povezane s gospodarenjem građevinskim otpadom. Te su odgovornosti uređene posebnim propisima te pripadaju korisnicima projekata, izvođačima radova i drugim nadležnim subjektima. „U odnosu na pitanja koja se odnose na Grad Zagreb, uvjeti prihvatljivosti projekata i dokumentacija koju su prijavitelji bili dužni pripremiti i dostaviti bili su propisani pozivima na dodjelu bespovratnih sredstava iz Fonda solidarnosti Europske unije“, stoji na kraju odgovora. Ukratko, iz Ministarstva nam je popisano koje su sve zakonske obaveze izvođača radova, ali precizan odgovor na pitanje jesu li izvođači radova doista i postupali u skladu sa zakonom kad je odlaganje građevinskog otpada u pitanju nismo dobili. Odgovoreno nam je tek da Ministarstvo kao nacionalno koordinacijsko tijelo nije nadležno za nadzor izvođača radova.

Upit smo poslali i Državnom inspektoratu RH, od kojega smo zatražili da nam odgovori je li im Grad Zagreb kao korisnik sredstava za poslijepotresnu obnovu iz Fonda solidarnosti redovno slao dokumentaciju kojom je trebao dokazati da su izvođači radova građevinski i drugi otpad s gradilišta zbrinjavali i odlagali na propisane načine, je li DIRH kontrolirao istinitost te dokumentacije te je li i u koliko slučajeva ustanovljeno kršenje te obveze. No odgovore iz DIRH-a do zaključenja broja nismo dobili.

EUROPSKA KOMISIJA MOŽE provoditi kontrole, a pravo revizije imaju i Europski revizorski sud te nadležna nacionalna tijela. Na razini RH odgovornost za provođenje projekata nosi Bačićevo ministarstvo

Posebno u tom kontekstu intrigira objava za medije koju je 21. listopada ove godine javnosti uputila zagrebačka Udruga Ekologija grada, u kojoj se tvrdi da gomile otpada iz grada Zagreba završavaju na ilegalnim odlagalištima ne samo u okolici grada nego i u šumama Općine Štefanje u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. U objavi, koju potpisuje predsjednik udruge Josip Pavlović, konkretno se navodi da je u šumama u Štefanju drugi put pronađen ilegalno odbačen otpad u kojem su vidljivi dokumenti i računi sa zagrebačkim adresama te vrećice zagrebačke Čistoće. Pavlović tvrdi da će Općina Štefanje ponovo, drugi put, otpad ukloniti o vlastitom trošku te da nadležna tijela tek trebaju utvrditi tko je i kada odbacio otpad. A potom navodi i da se gomile sumnjivog, građevinskog, pa i opasnog otpada ilegalno dovoze na lokacije u Ježdovcu u zapadnom dijelu Zagreba, Kosnici i Mičevcu na području Velike Gorice, u Rugvici u okolici Zagreba te na lokaciji Pavučnjak kod Samobora.

„Prema službenom izvješću Grada Zagreba, u 2025. je putem e-Redara prikupljeno 6.202,94 tone otpada uz trošak veći od 4,5 milijuna eura. Udruga ocjenjuje da je uzrok u sustavu. Odvoz nije pouzdan, reciklažna dvorišta odbijaju otpad, a za građevinski otpad nema dostupnog legalnog puta. Tok otpada od mjesta nastanka nitko ne prati“, upozorava udruga u svojoj objavi.

Osim toga, saborski Odbor za zaštitu okoliša i prirode, kojemu je na čelu Dušica Radojčić iz stranke Možemo!, već mjesecima ignorira višestruke apele Udruge Ekologija grada da se problematika ilegalnog otpada u Zagrebu stavi na dnevni red sjednice Odbora. Udruga je, prema Pavlovićevim riječima, još 18. svibnja ove godine uputila dopis saborskom Odboru za zaštitu okoliša i prirode, u kojem je zatražila tematsku sjednicu, uključivanje nadležnih institucija i pogođenih općina te nadzor tokova otpada iz Zagreba.

„Unatoč javnim upozorenjima u lipnju, srpnju i listopadu, odgovor nije stigao. Odbor je u međuvremenu održao više sjednica o Gospiću, a predsjednica Odbora podnijela je kaznenu prijavu zbog građevinskog otpada u Splitsko-dalmatinskoj županiji“, stoji u objavi za medije. No odgovora na njihov apel nema ni do danas, a na 36. sjednici saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode, održanoj 28. listopada, dakle tjedan dana nakon apela udruge, o ovoj se problematici nije uopće raspravljalo.

Poslali smo stoga upit i saborskom Odboru za zaštitu okoliša i prirode te njegovoj predsjednici Dušici Radojčić, koja nam je potvrdila da je dopis Udruge Ekologija grada sa zahtjevom za održavanje tematske sjednice doista zaprimljen 18. svibnja ove godine, no negira da su nakon toga stigli ponovljeni dopisi, odnosno dodatna upozorenja. Na naše pitanje namjerava li Odbor sazvati tematsku sjednicu na temu otpada, koju je zatražila Udruga Ekologija grada, Radojčić odgovara da je Odbor već sazivao tematske sjednice o otpadu u ovom mandatu te jednu izvanrednu sjednicu na temu ilegalnog odlagališta otpada u Gospiću, u kolovozu ove godine. U listopadu 2024. godine održana je sjednica o odlagalištu otpada  Jakuševec, u prosincu iste godine o vodi u Karlovcu, u lipnju 2025. o Strategiji i Planu gospodarenja otpadom RH, a u ožujku 2026. o megaperadarskim farmama u Sisačko-moslavačkoj županiji.

Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine na čelu s ministrom Brankom Bačićem nadležno je za projekte financirane iz europskih fondova. Photo: Marko Seper/PIXSELL

„Predstavka udruge Ekologija grada jedan je od preko 150 predmeta otvorenih na temelju predstavki građana u ovom mandatu Odbora, dok ih je u cijelom prošlom sazivu Odbora bilo ukupno 130. To je jako veliki broj i zato je bitan balans tema i područja s kojih dolaze prijave kojima će se dati posebna vidljivost. Dobivam puno zahtjeva za održavanje tematskih sjednica i procjenjujem kako najbolje objediniti više tema za jednu tematsku sjednicu. Umjesto tematske sjednice koja bi se fokusirala na problem u gospodarenju otpadom i nadzorom na jednom geografskom području, držim da bi trebali raspravljati kako generalno riješiti problem brojnih golemih ilegalnih odlagališta otpada koja postoje desetljećima na cijelom području Hrvatske. Stoga razmišljam da predložim jednu takvu tematsku sjednicu članovima Odbora jer prijedlog mora podržati većina u Odboru“, stoji u odgovoru Dušice Radojčić.

Uz napomenu da je i sama do sada podnijela pet kaznenih prijava Državnom odvjetništvu zbog ugrožavanja okoliša i zdravlja ljudi otpadom, Radojčić navodi da je Udruga Ekologija grada Odboru još 3. ožujka 2025. prijavila slučaj ilegalnog odlagališta Kosnica, nakon čega su postupali po tom slučaju. DIRH im je tada potvrdio da je podnesena kaznena prijava Državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu zbog sumnje na organizirano ugrožavanje okoliša otpadom iz članka 196. Kaznenog zakona, što je na koncu dovelo do uhićenja počinitelja. Radojčić dalje navodi i da „kriminalci otvaraju ilegalna odlagališta građevinskog otpada  i nude niže cijene“, te da je i sama više puta izlazila na teren i imala prilike vidjeti takve slučajeve u Solinu i Kaštel Sućurcu. „Odgovornost za rješavanje ilegalnih odlagališta podijeljena je među mnogima, ali nitko ne odgovara za ishod“, upozorila je.

„Kad se ne zna tko je dovezao otpad, vlasnici zemljišta su ti koji ga po zakonu moraju ukloniti, a to su država, jedinice lokalne samouprave, Hrvatske šume ili privatni vlasnici. JLS može podnijeti kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja, kao i Državni inspektorat. U svim tim slučajevima, bez obzira na prekršajne naloge ili kaznene prijave, otpad ostaje na odlagalištu. Zato je država ta koja mora odgovarati za ono što istražni aparat nije riješio“, upozorila je i dodala da, ako policija i državno odvjetništvo ne pronađu počinitelja, otpad treba ukloniti država, a ne grad, općina ili vlasnik zemljišta, a trošak se naplaćuje od počinitelja kad ga se pronađe. „Na tematskoj bismo sjednici trebali dobiti odgovore na pitanja o načinu rješavanja brojnih ilegalnih odlagališta u cijeloj državi. Međutim, treba znati da svaki prijedlog za tematsku sjednicu mora dobiti suglasnost većine članova Odbora za okoliš“, stoji na kraju odgovora.

Zagrebačka policija je 23. listopada objavila da je uhitila 87-godišnjeg Ivana Miličevića i njegova 50-godišnjeg sina Krešimira Miličevića. Oca i sina se sumnjiči za ilegalno odlaganje otpada u Kosnici. Prema objašnjenju policije, Ivan i Krešimir Miličević uhićeni su zbog sumnje na to da su sve do uhićenja na više od 30 zemljišnih čestica koje je posjedovao Ivan Miličević, ali i na pet katarskih čestica u državnom vlasništvu u zoni vodocrpilišta na području Velike Kosnice, bez ikakvih dozvola za gospodarenje otpadom, iz raznih izvora preuzimali i prikupljali veće količine građevinskog otpada, neupotrebljivog građevinskog materijala, prhkog azbesta, plastičnih i metalnih materijala i električnih uređaja te da su ih na spomenutim česticama ilegalno odlagali. O njihovu uhićenju tada je izvijestio i Nacional, napomenuvši da je riječ o potencijalnoj ekobombi vrlo vjerojatno i deset puta većoj od one na području Gospića. Nakon njihova uhićenja potvrđeno je da je Ivan Miličević zbog odmaklih godina i bolesti pušten iz istražnog zatvora, no njegov sin Krešimir je ostao u pritvoru te bi se njihovim ispitivanjem trebalo utvrditi tko je sve i iz kojih izvora dovozio otpad na ilegalno odlagalište u Kosnici.

Nacional je još krajem kolovoza ove godine upozorio da se u Kosnici, u neposrednoj blizini vodocrpilišta iz kojeg se vodom opskrbljuje Zagreb, odlažu goleme količine ilegalnog, nerazvrstanog otpada. Slično upozorenje početkom studenoga u Nacionalu je iznio i Josip Šincek, protagonist afere s opasnim otpadom u Gospiću. Šincek je, naime, u intervjuu Nacionalu objavljenom početkom studenoga upozorio da se upravo na području Kosnice i Ježdovca ilegalno odlaže građevinski otpad preostao nakon sanacije zgrada oštećenih u zagrebačkom i petrinjskom potresu. Šincek je tom prilikom uputio i otvoreno pitanje bivšem glavnom državnom inspektoru Andriji Mikuliću, zatraživši da objasni gdje su papiri za otpad koji je odvezen nakon potresa u Zagrebu i na Banovini. „Država je slala fakture u europske fondove za obnovu, a što su napravili s otpadom? Sve su odvozili u Ježdovec i Kosnicu. Tko je to ovjerio? Kako je to mogao platiti Fond solidarnosti ako nema jasne prateće dokumentacije o tome kako se postupalo s tim otpadom? Je li možda i to jedan od razloga zbog kojih Andrija Mikulić još uvijek nije procesuiran, je li to zato što bi mogao progovoriti s kime je to usuglašavao, procijenite sami“, kazao je tada Šincek i dodao da je Mikulića to i sam pitao, tvrdeći da mu se on tada na to samo nasmijao i kazao da „on sve drži pod kontrolom“.

Bivši državni inspektor Andrija Mikulić u studenome prošle godine završio je u istražnom zatvoru zbog ozbiljnih sumnji na korupciju.

Istraga koja bi trebala rasvijetliti njegovu ulogu i ulogu njegovih bliskih suradnika u širem kontekstu zbrinjavanja otpada još je uvijek u tijeku, ali on njome zasad još uvijek nije obuhvaćen. Međutim, iz svega do sada poznatog jasno je da ni bivši glavni državni inspektor ni mnoge druge nadležne institucije u Hrvatskoj uvoz, manipulaciju i ilegalno odlaganje opasnog otpada već odavno ne drže pod kontrolom.