U petak, 21. svibnja u 19 sati, u Galeriji Galženica u Velikoj Gorici otvara se samostalna fotografska izložba Denisa Butorca “15 do 19’”. Rođen 1992., diplomioao na Katedri za Fotografiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zgrebu, Butorac je i laureat Dekanove i dviju Rektorovih nagrada te dobitnik nagrade Marina Viculin koja se dodjeljuje umjetnicima s izvandrednim postignućima u području hrvatske fotografije. Kustosica izložbe “15 do 19” i autorica predgovora je povjesničarka umjetnosti Dunja Nekić. Izložba se može razgledati do 2. srpnja.
Naslov izložbe Denisa Butorca 15 do 19 upućuje na vremensko razdoblje od 2015. do 2019. godine unutar kojeg su nastajale izložene serije fotografija te koje odgovara vremenu koje je kao student fotografije proveo na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
– Dosadašnja umjetnička produkcija Denisa Butorca mogla bi se svesti na sukob individualnog i društvenog identiteta. On vlastitu poziciju Drugog i drugačijeg suprotstavlja pretpostavljenom društvenom identitetu mjesta i vremena u kojemu je odrastao. Svoj raniji bijeg, u svakom smislu te riječi, zamjenjuje preispitivanjem fragmenata sjećanja koja su ga izgradila kao osobu s ciljem zaokruživanja procesa odrastanja. U svojim ranijim serijama snimanjem intimnih portreta braće u seriji Moja tri brata gradi zapostavljeni odnos i traži zajednički jezik, Portretom majke dekonstruira vlastiti rodni identitet u trenutku bojanja majčine kose, zatim se u performativnoj reimaginaciji rituala kolinja u seriji Homesick obračunava s tradicijom, te naposljetku pretakanjem narativa nenapisane Poslanice ocu vizualno rekonstruira sjećanja koja su ga odredila kao osobu- stoji u najavi izložbe.
Iako se fotografije predstavljene na izložbi ne mogu usko odrediti kao obiteljska fotografija – one su svakako fotografije obitelji, ali i svojevrsni Denisov autoportret. Neizostavno spominjanje mjesta i vremena odrastanja, osjećaj nepripadnosti vlastitoj obitelji i sredini u odnosu na društvene konvencije i rituale te konačno svojevrsni bijeg na željeni studij fotografije konstruirali su njegov identitet na razmeđi vlastitih želja i potrebe pripadanja. I upravo kroz Denisovu perspektivu sada promatramo metode kojima gradi (i obnavlja) odnos s ostalim članovima svoje obitelji.