Europsko nogometno prvenstvo, koje je minule godine odgođeno zbog pandemije, zahuktalo se i padaju odluke kojih će osam reprezentacija brzo kući, a tko ostaje. Naši ne blistaju, a u utorak pada odluka idemo li doma ili ostajemo među šesnaestoricom koji će nastaviti nokaut sustavom. Na ovu objavu svojih razmišljanja ponukali su me mnogobrojni komentari u pisanim medijima, na TV-u, portalima, a sve na račun slabijih igara Vatrenih. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, bilo ono takozvano stručno ili laičko kao moje.

Osobno dajem maksimalnu podršku igračima, ali i struci, bez obzira kako prošli, a kaktus onima koji pametuju iz hladovine. Zašto? U prvom redu to je sport u kojem se dobiva, ali i gubi. Nisam zaboravio mnoge lijepe i nezaboravne trenutke koji su nam ti isti servirali. Sjetite se samo u kakvim uvjetima. Mala smo i mlada država koja nema ni pošten stadion. Pa mi smo brončani i srebrni u svjetskim razmjerima, ljudi moji. I ludilo je tražiti kontinuitet u tome, zar drugi ne postoje i ne igraju?

Pametnjakovići se čude što naši igrači možda izgledaju iscijeđeno, ponekad tromo, neorganizirano. A iza njih je duga i mukotrpna sezona u velikim klubovima, gdje milosti nema, a igralo se koroni usprkos. I sad, kad je stiglo ljeto, dečki umjesto na more u društvu najmilijih, morali su proći još jedne pripreme, pa igraj širom Europe, putuj, izdrži boravke po hotelima… Siguran sam, daju sve za Hrvatsku, ali nogometa im je psihički svakako već na vrh glave.

Znate, najviše volim papati goveđi gulaš, onako kompaktan i šarf. I mogu ga jesti i drugi dan, ali treći… Ma ne ide više, kume moj. Tako je i s nogometom. A nogometni bogovi bi da se igra non-stop, poznato je zbog čega. Ma nisu ti dečki strojevi ili oni na igricama. Pa da ih navineš, nacrtaš koridore i samo trči i zabijaj dan i noć.

Vatreni, odigrajte vi samo u utorak kako najbolje možete i znate i to je to. Velika čestitka ako uspijete, u suprotnom pokupite svoje dame ili možda i djecu, pa mirne savjesti na zasluženi odmor negdje na osami. Negativnosti isključite, tko ih šiša, mnogi su i dalje dušom i srcem uz vas. Sretno!