Vijest da se Marko Rus oprostio od seniorskog nogometa je iznenadila nogometno Turopolje. Jest da je na leđima 34 ljeta, ali plemeniti vezni i golgeter mogao je bez većih problema još žariti i paliti amaterskim travnjacima.

– Iza mene je jako puno sezona, utakmica, treninga i rada pa je došlo vrijeme da se i oprostim. Sad se mogu u potpunosti posvetit obitelji i djeci (supruga Barbara, blizanci Mia i Fran) – Markova je odluka.

Za one koji možda slabije prate amaterski nogomet u Turopolju, pa i šire, citiramo tekst Davora Štuban (prvo sportsko pero našeg podneblja, koji nažalost nije više među nama) iz njegove knjige. “Marko Rus (6.6.1987., Zagreb). Jedan od posljednjih Mohikanaca turopoljskog nogometa, jedan od rijetkih autohtoni turopoljskih i velikogoričkih igrača kojeg se uvijek isplatilo otići pogledati u onim njegovim zlatnim danima. Poput Ferenčeka, Ive Berkovića ili Bibića vezni igrač s idejom, stilom i kvalitetom. Onaj koji je znao asistirati i zabiti, onaj koji je imao potez koji ga izdvaja iz mnoštva…”

Foto: Mato Paviša

Evo što je o sebi ukratko kazao i Marko. – Matični klub mi je NK Udarnik iz Kurilovca gdje su bili i moji prvi nogometni koraci. Tu se nisam dugo zadržao te prelazim u zagrebački Dinamo gdje sam nogometno doškolovan. Po završetku juniorskog staža prelazim u tadašnji Radnik Velika Gorica (3. HNL). Kasnije još igram za Udarnik, Mraclin, opet Udarnik s kojim sam osvojio dva kupa Velike Gorice – ističe Rus.

Slijede epizode u Dinamu Hidrel, Jelačiću Vukovina te opet Hidrelu. Kroz moj nogometni put je prošlo mnogo trenera a ako moram nekog izdvojiti onda je to Stiven Žitnik koji me trenirao u mojem početku i pri kraju karijere kad smo imali odlične rezultate u Dinamo Hidrelu te Jelačiću (osvojeno 1. mjesto) –  predstavio se Marko Rus na rastanku, a dan prije odlaska s obitelji na odmor u Novigrad.