Nikad Gorici nije bilo lako u Puli, ali nikad nije Gorica ni izgubila na ovom stadionu. Nije ni ovoga puta. Nikad dosad u Puli nije zabio Kristijan Lovrić. Ovoga puta jest. I to kako! Gorica je na krilima njegova gola iz uvodnog dijela utakmice otplovila prema pobjedi 2-1 na Aldo Drosini, pobjedi koja će još malo “nabildati” bodovni konto, ali i razinu samopouzdanja uoči velikih izazova koji slijede…

Na prvu pravu goričku priliku čekali smo nepunih pet minuta, do trenutka kad je Senagalac Matar Dieye imao šansu kakvu je teoretski gotovo nemoguće promašiti. Međutim, u praksi je očito moguće… Lopta mu je došla s lijeve strane, od Kristijana Lovrića, bio je sam pred praznim golom, na četiri, pet metara, no prebacio je gol. Moglo se to osvetiti Gorici koju minutu kasnije, kad su iz blizine pokušavali Lisica i Iličić, no oba pokušaja završila su u bloku.

Prvo sljedeće uzbuđenje bilo je i – najveće! Igrala se 19. minuta kad je na Kristijanu Lovriću napravljen faul na gotovo 30 metara, tamo lijevo, i logično da je sam i izveo taj udarac. I izveo ga je perfektno, bila je to udarčina, a ne udarac! Ako kažemo da golman nije imao nikakve šanse kod slobodnjaka s 30 metara, svaki drugi opis ovog udarca postaje suvišan…

Stala je nakon vodstva Gorica u čvrsti blok, kontrolirala zbivanja na terenu, a Istra je pokušavala napasti, ali do kraja poluvremena to je činila vrlo jalovo, bez šanse vrijedne spomena. Unatoč tome, unatoč vodstvu, na početku nastavka mijenjao je trener Gorice. Krunoslav Rendulić izvukao je iz igre Cheicka Keitu, koji je imao i žuti karton, na bok prebacio Krešimira Krizmanića, a u srce obrane uveo Matthewa Steenvoordena. Dodatno je to stabiliziralo goričku obranu, a prema naprijed se samo čekao trenutak.

Mislili smo da smo ga dočekali već u 48. minuti, nakon što je Lovrić dao Mataru priliku za popravni, ovoga puta je i zabio, no nakon dvije-tri minute “VARijacija” gol je i definitivno poništen zbog zaleđa. Ta je prilika označila i početak Istrine dominacije, koja je trajala 15-ak minuta, a prekinuta je na najbolji mogući način. Golom za 2-0, naravno.

I opet je u prilici bio Matar Dieye u toj 68. minuti, opet je zabio, a zaleđa ovoga puta nije bilo, unatoč još jednoj provjeri. Svoj drugi gol u ovom prvenstvu Matar je zabio nakon fantastične duge lopte Muse Muhammeda za asistenta Matiju Dvornekovića, koji je samo tri minute nakon što je ušao kao na pladnju poslužio senegalskog napadača.

Do kraja je Istra napadala, pokušavala, ali puno je opasnija u izlascima u kontre i polukontre bila Gorica. U nekoliko situacija mogla je ta prednost otići na nedostižnih 3-0, no umjesto toga u završnim minutama imali smo malu dramu. Hassana Bande zabio je u trećoj minuti sudačke nadoknade i zakomplicirao stvari, ali ispalo je da je ovako samo bilo još slađe dočekati kraj.

Bodovi su tu, u džepu, druga pobjeda zaredom, a sad su na redu – velikani. Prvo Hajduk na Gradskom stadionu sljedeće subote, a onda i Dinamo u Maksimiru.

ISTRA 1961 – GORICA 1-2
PULA Stadion Aldo Drosina. Gledatelja: 476. Sudac: Zdenko Lovrić (Đakovo). Pomoćnici: Tomislav Keglević (Našice) i Ivan Janić (Ilok). Četvrti sudac: Dario Bel (Osijek). VAR: Duje Strukan (Split). AVAR: Miro Grgić (Osijek).
STRIJELCI: 0-1 Lovrić (19), 0-2 Matar (68), 1-2 Bande (90+3)
ISTRA 1961: Lučić – Navarro, Joao Silva, Matić, Daničić – Perera, Blagojević, Mlinar – Lisica, Bande – Iličić (od 72. Beljo). Trener Gonzalo Garcia.
GORICA: Banić – Musa, Jovičić, Krizmanić, Keita (od 46. Steenvoorden) – Junior, Babec – Mitrović (od 87. Janković), Fruk (od 64. Dvorneković), Lovrić – Matar (od 81. Brodić). Trener Krunoslav Rendulić.
ŽUTI KARTONI: Perera, Matić (Istra 1961), Krizmanić, Keita, Junior, Lovrić (Gorica)