S druge strane bili su Mario Marina i Ivan Čović, bivši igrači Gorice, s klupe vođeni od Deana Klafurića, Goričanina na privremenom radu u Koprivnici, a u crvenom goričkom dresu istrčala su dva domaća klinca, Krešo Krizmanić otraga i Martin Šroler naprijed. Taman prije nego što je utakmica trebala početi, laganoga koraka, do klupe Gorice došao je i Matija Dvorneković, pa sjeo na svoje mjesto.

I čekao šansu, koja će se dogoditi. Jer uvijek se dogodi, Ninja ima svih šest nastupa ove sezone, svih šest s klupe. Trener Kruno Rendulić iznimno ga cijeni, poštuje kao igrača i jednog od lidera svlačionice, no u ovom je trenutku procjena da je za momčad korisnije da Matija ulazi s klupe. I da, ako je ikako moguće, riješi stvar iz prvog dodira.

Eto, ispalo je da je moguće.

– Čim sam ušao, pozicionirao sam se malo iza njihovog lijevog beka i prstom pokazao Babecu gdje da mi odigra. Kimnuo je glavom, odigrao po dogovoru, malo je i Vlatko Stojanovski pomogao u skoku s braničem, pa je meni ostalo da zabijem s pet metara – sa smiješkom je junak večeri prepričao trenutak odluke.

Ušao je u 65. minuti utakmice u kojoj je Gorica do tog trenutka morala voditi dva ili tri gola razlike. Međutim, nije. Na semaforu je i dalje svjetilila velika nula, sve do ulaska Ninje. Dugo već nije zabio, cijelu prošlu sezonu ostao je bez gola, zato je ovog protiv Slavena posebno emotivno i proslavio.

– Znamo koliko nam je Dvorneković važan. Može pokriti više pozicija, jako dobro radi i trenira, pozitivan je za svlačionicu, iskusan je, ali on je i jako dobar igrač. I tu je da radi ovakve stvari kad uđe – kaže trener Rendulić.

I doista, bez obzira na relativno malen broj golova, jedan podatak dovoljno će reći o tome koliko je Matija Dvorneković, najstariji igrač u goričkoj svlačionici, važan za ovu momčad. Pazite sad…

U tijeku je niz od 37 utakmica u kojima je Gorica bila u pozitivnom rezultatu u razdoblju dok je Ninja na terenu!

Nevjerojatno, ali niti jednom u tih 37 utakmica Gorica nije primila više golova nego što ih je zabila s Matijom u akciji… Najčešće je u tom nizu bio džoker s klupe, jednako kao i ove subote, u pravilu je donosio nešto momčadi, bila to mirnoća u izlasku s loptom, izboreni faul, predasistencija, asistencija ili, kao u ovom slučaju, gol za pobjedu.

– Nitko sretniji od mene zbog gola, pogotovo jer je došao iz prvog dodira s loptom, ali naravno da bih ja u prvi plan stavio momčad. Odigrali smo jako dobru utakmicu, mogli smo je riješiti i puno prije mog ulaska u igru, a dobro je samo što nas se svi ti promašaji nisu osvetili. Ispalo je da sam zabio ja, i to prijatelju Čoviću, ali tako je to u nogometu. Poslije utakmice smo se izgrili i izljubili, kao i s Marinom i trenerom Klafom, ali teren je teren – govorio je “match winner” Ninja prije nego što se preselio kod Peveca na predah.

Zasluženi predah, jer on je svoje isporučio. Kao i uvijek.

Legenda.