Očekivali smo tešku utakmicu, dobili smo tešku utakmicu. Nadali smo se da će Gorica i sedmi put zaredom barem ostati neporažena protiv odlične Lokomotive, a umjesto toga dobili smo – pobjedu! Teškom mukom izborenu, gotovo “na mišiće”, ali tri velika i važna boda sjela su na konto. Na kojem ih, usput rečeno, sad već ima podosta…

Već od prve minute vidjelo se da se ovdje neće igrati nikakav “run&gun” nogomet, da će oprez i taktička odgovornost biti ispred svega. S obje strane. Svaki duel maksimalno čvrst, svaki djelić terena pokriven, s minimalno prostora za kombinatoriku. Zbog svega toga, na prvu kakvu-takvu priliku čekali smo dvadesetak minuta. Prvu je imala Lokomotiva, zatim dvije Gorica, ali sve je to u prvih 45 minuta zapravo bilo što se u nogometnom žargonu naziva poluprilikama.

Malo je tu bilo nogometnog vatrometa, one omiljene “razmjene udaraca” kroz šanse, no bila je to jedna od onih utakmica u kojima su treneri s puno toga mogli biti zadovoljni. Potvrdile su to i odluke Krune Rendulića i njegova kolege Silvija Čabraje da u nastavak utakmice uđu s istim snagama.

Očekivano, nastavila se ta šahovska partija na nogometnom travnjaku, pri čemu je koncentracija, također očekivano, polako počela popuštati. Otvaralo se sve više prostora, a nakon 20-ak minuta nastavka treneri su posegnuli za prvim izmjenama. A to se u goričkom slučaju, baš kao i prije tjedan dana protiv Slaven Belupa, pokazalo potezom odluke. I ponovno je, iako na drukčiji način, jednu od glavnih uloga preuzeo isti čovjek…

Uz Matara Dieyea, u 65. minuti ušao je i Matija Dvorneković, najiskusniji igrač u goričkoj svlačionici. Protiv Slaven Belupa je ušao i zabio iz prvog dodira s loptom, jednako kao što je i asistirao u pobjedi kod Istre. Ovoga puta trebalo mu je malo više, točnije devet minuta, a potez odluke ponovno je bila asistencija. Nabacio je u 74. minuti s desne strane, a Kristijan Lovrić napravio je ono što čini često, zabio gol, ali na način na koji to čini rijetko – glavom!

Do kraja je Lokomotiva pokušala stisnuti, u svemu tome imala i neke (polu)opasne situacije, ali nije mogla sasvim ozbiljno zaprijetiti golu Gorice, pa tako ni promijeniti nešto po pitanju rezultata. Gorica nakon sedam bodova tako ima 12 bodova, a na redu je, nakon reprezentativne stanke, domaći ogled s Hrvatskim dragovoljcem.

LOKOMOTIVA – GORICA 0-1
ZAGREB Stadion Kranjčevićeva. Sudac: Duje Strukan (Split). Pomoćnici: Alen Jakšić i Vice Vidović (svi iz Splita). Četvrti sudac: Jakov Tilić (Hrvace). VAR: Dario Kulušić. AVAR: Goran Pataki (obojica iz Šibenika).
STRIJELAC: 0-1 Lovrić (74)
LOKOMOTIVA: Santini – Cipetić, De Haas, Soldo, Milićević – Maleš (od 64. Đira), Cokaj – Aliyu (od 86. Stojković), Kačavenda, Pivarić (od 81. Goričan) – Dabro (od 64. Hoxha). Trener Silvijo Čabraja.
GORICA: Banić – Doka, Jovičić, Krizmanić, Keita (od 86. Steenvoorden) – Junior, Babec – Šroler (od 65. Dvorneković), Mitrović (od 70. Kalik), Lovrić (od 86. Fruk) – Stojanovski (od 65. Matar). Trener Krunoslav Rendulić.
ŽUTI KARTONI: Cokaj, Aliyu (Lokomotiva), Kalik, Steenvoorden, Jovičić (Gorica)