Kristina Zlatović, Kristina Pavelić, Lucija Navračić, Antonija Remenar, Marija Miloščić, Mateja Kirin, Magdalena Mravec, Karla Šiprak, Lana Grobenski, Leona Crvenković, Monika Kolar i Sara Kolar zlatne su djevojke DVD-a Ribnica, koje su ponovno ispisale povijest i popele se na tron na državnom natjecanju vatrogasaca, održanom u rujnu u Varaždinu.

Najbolje su bile u svojoj ženskoj A kategoriji, gdje je konkurencija bila poprilično velika, čak 41 ekipa. No, trud, snaga, znanje, želja, volja i vrijeme od 39.71 izdvojilo ih je u izvođenju vježbe s motornom štrcaljkom.

– Za naše društvo, gledajući u povijest, ostvariti ovakav rezultat i nije neki novitet. Kroz druga natjecanja i sve kategorije i uspjehe, uvijek su ženske ekipe bilježile bolje rezultate nego muške. Mislim da je to već karakteristika DVD-a Ribnica da su žene pri samom vrhu – kaže nam predsjednica DVD-a Anita Rajković Mravec ističući kako društvo broji 60-ak aktivnih članova, podjednako muških i ženskih.

Foto: Mario Žilec

Kako je sve to izgledalo na licu mjesta, ali i što je za njih vatrogastvo općenito, pitali smo državne prvakinje…

– Svi misle da je nama u DVD-ima do zabava i skupština, a daleko je od toga. Volimo se mi zabavljati, ali volimo i raditi, napraviti nešto. Od kad sam krenula kao šestogodišnjakinja, uvijek smo govorile ‘ajmo da se čuje za Ribnicu’. Sve cure koje su bile na natjecanju u vatrogastvu su od malena i oduvijek smo htjele napraviti nešto da svi znaju gdje je Ribnica, da ipak to nije samo malo selo kraj Velike Gorice. Mislim da smo svojim rezultatima u tome i uspjele. Ipak se malo ističemo od ostalih DVD-ova u našoj Vatrogasnoj zajednici, možda baš zato što smo oduvijek ‘grizle’ – ponosno nam kaže Kristina Pavelić.

Sjeća se 2017. godine i prvog nastupa na vatrogasnoj olimpijadi, u Austriji.

– Tada smo bile najmlađa ekipa koja je ikad nastupala. Govorili su da smo klinke, da nećemo puno napraviti, no mi smo ostvarile jako dobar plasman. Na državnom smo bile druge, a na olimpijadi sedme. Kad smo sad nastupale na državnom, emocije su bile podijeljene. Znale smo da možemo i ciljale smo na prvo mjesto, a da ga nismo ostvarile, bilo bi nam svejedno koje smo. Htjele smo to prvo mjesto i da zasluženo nosimo tu titulu – kaže Kristina, s kojom se složila i kolegica Antonija Remenar, kojoj će ovo biti drugo sudjelovanje na olimpijadi.

– Žao nam je radi prve olimpijade, jer smo bile odlične, ali možda previše u grču, trebale smo biti opuštenije. Za iduću olimpijadu bit ćemo starije i pametnije pa će biti malo drugačije – ispričala nam je Antonija.

Uz svoje privatne obaveze, školu, fakultet, posao, obitelj, djevojke su uspijevale naći dovoljno vremena kako bi se pripremale i trenirale za natjecanje. Neke su se udale i odselile, ali volja i želja za rezultatom je bila jača od svega. Ljubav je to…

– Ja sam se udala u Dugo Selo, muž mi je također vatrogasac te i on iduće godine ide na olimpijadu. Oboje radimo, imamo i malo dijete, ali se usklađujemo. Bježimo s posla, mijenjamo se za smjene kako bi stigli na vježbe. Za ovakav se rezultat sve se isplati – zaključuje Antonija.

Ova je godina po mnogočemu bila neobična. Još od početka 2020. natjecanja se nisu održavala, nije se ni vježbalo…

– Datum za državno smo doznali tri mjeseca prije, što je malo za ekipe koje nemaju dovoljno iskustva. Mi smo imale tu sreću što smo već bile dobro uhodane, ista je ekipa i prošle smo već puno natjecanja zajedno. Rutina i iskustvo su definitivno odradili svoje – kazala je Kristina Zlatović.

A da bi ekipa od 12 cura bila uvježbana i spremna odraditi vježbu kao jedna, zadužen je zapovjednik Mario Stipetić, za kojeg s ističu kako je on za njih puno više od trenera, svakoj je praktički dio obitelji.

– Na njega uvijek i u bilo čemu možemo računati, čak i izvan društva. Meni osobno on je drugi tata! To je nešto drugačije, jedan poseban odnos. Vjerujem da bi on za svaku od nas 12, kad bi ga nazvale u bilo koje doba dana i noći, ma i helikopterom došao na kraj svijeta, da zna da ga trebamo – šali se Kristina P.

I predsjednica Anita za zapovjednika ima samo riječi hvale.

– Stipetić je stvarno poseban u svom fahu. Živi to vatrogastvo, za ove ekipe, odvaja vrijeme i žrtvuje se… Pitanje je tko bi drugi to na taj način radio – kaže Rajković Mravec.

Obostrano je to zadovoljstvo. Nema sretnijeg od zapovjednika Stipetića zbog plasmana njegovih djevojaka.

– S obzirom na cijelu situaciju i obaveze cura, više-manje smo odradili ono što smo planirali i zacrtali. Intenzivno se vježbalo od početka lipnja, dva do tri puta tjedno, a onda zadnjih mjesec dana mnogo više.

Na pitanje što bi rekao o svojim curama, Stipetić odgovara:

– Nema boljih! Najbolje u Hrvatskoj!

A za nešto manje od godinu dana, ekipu iz Ribnice čekaju novi izazovi, Međunarodno vatrogasno natjecanje u slovenskom Celju.

– Nadam se da će ekipa ostati stabilna i povezana, jer ta privatna sfera zajedništva osjeti se i van vatrogastva. Sad su na redu pripreme, improvizirane tijekom zime, pa kad ona prođe idemo van, s improviziranim alatima izvježbati za pravu vježbu – kazala je predsjednica Rajković Mravec.

A kad se cure pita za očekivanja, sve pršti od optimizma, od visokih ambicija i najviših ciljeva.

– Vjerujem da smo spremne. Ovo je ekipa koja je sve to već jednom prošla, starije smo i iskusnije, znamo što želimo i odgovornije smo. Bude li sve u redu, rezultat će biti jako dobar – zaključila je Kristina Z.