Danas je dan, od milja zvanih, beba palčića – Međunarodni dan svjesnosti o prijevremenom rođenju! U cijelom svijetu, 1 od 10 djece rodi se prije vremena. U Hrvatskoj, to je više od 2600 djece godišnje, odnosno 7 svakoga dana. Posljedice prijevremenog rođenja mogu biti vrlo ozbiljne i trajne, a prijevremeno rođenje je vodeći uzrok smrtnosti djece mlađe od jedne godine starosti i drugi vodeći uzrok smrtnosti djece mlađe od 5 godina. Svake godine, zbog prijevremenog rođenja, u svijetu umire milijun djece.

Kako bi se podigla svijest javnosti o problemu prijevremenog rađanja, na današnji dan 17.studenog, širom svijeta, organiziraju se razne aktivnosti. Jedna od njih je osvjetljavanje poznatih građevina dekorativnom rasvjetom ljubičaste boje, budući da je to boja koja simbolizira ovu temu. A kao znak podrške malim i hrabrim bebama borcima, po prvi puta u Velikoj Gorici, zgrada Pučkog otvorenog učilišta biti će obojana u ljubičasto.

Kako je to biti roditelj bebe palčića i s čime se sve suočila, otkrila nam je naša sugrađanka Petra Šarić, danas majka dvije i pol godišnje Dore. Kada je saznala da će postati majka, bio je to sretan trenutak, no nije niti slutila kako njen put neće biti nimalo lak.

– Moja curka i ja smo započele svoju borbu u 28 tjednu trudnoće, zastoj u rastu, loši protoci, uz to dobila sam preklampsiju. Nekako smo gurale do 32 tjedna trudnoće kad su me hospitalizirali i svaki dan radili CTG i UZV. Svaki je dan bila borba izdržati koliko god duže možemo. I tako smo izdržale do punog 36 tjedna kad su odlučili da se nas dvije moramo upoznati, bio je hitan porod na carski rez u totalnoj anesteziji jer spinalna nije primala, a i otkucaji srca su počeli slabiti – prepričava nam Petra, kojoj je ovo bila peta trudnoća, ali njezino prvo čudo.

Palčica Dora, kada je stigla na svijet, težila je 1890 grama i bila je duga 44 centimetara. Petra je nakon poroda bila dosta loše, a upoznale su se tek nakon tri dana. Prije toga, vidjela bi ju samo na slikama, koje je joj je slikala njena mama. Možete li samo zamisliti, koje su to emocije bile pri njihovom prvom susretu!?

– Taj prvi susret svaka majka zna koliko je neopisiv, ali ja ne mogu reći s kojom dozom adrenalina sam ušla u lift i čekala da se otvore vrata intenzivne. Kada sam ju vidjela u inkubatoru suze nisu stale, koliko je to malo biće, a toliko snažno i jako – kaže Petra.

Oporavak nije bio nimalo lak, dani su se činili kao vječnost, ali borba se isplatila.

– Dora je imala sepsu, jednu noć je na kratko prestala disati, imala je nekoliko dijagnoza. Bilo je kaotično i teško. Najteže mi je palo jer nisam mogla bit s njom 24 sata, puštali su nas na jako kratko unutra. Odeš do odjela vidiš rolete dolje, znaš da se unutra nešto događa, a ne znaš da li je u pitanju tvoje dijete ili neko drugo – dodaje Petra.

Provela je 14 dana u inkubatoru, još 3 dana u toplom krevetiću i nakon toga konačno je otišla kući. No, tu priča ne staje.

– Kad je došla doma, družile smo se tek tjedan dana i tada sam ja završila na hitnoj operaciji zbog komplikacija od carskog. Nisu bili laki dani. Posebno mi je bilo  teško jer nisam mogla dojiti. Mnogi nisu shvaćali da to nije moj odabir, već da mi mlijeko nikada nije ni nadošlo. Bilo je milijun suza i milijun pitanja zašto, ali ne boli jer sam znala da je moja Dora veliki borac. Prošli smo brojne pretrage i preglede, bila je strepnja svaki puta jer sam se bojala što će mi reći, da li je moja Dora dobro ili nije. Ali moje malo čudo je sve nadjačalo i pokazalo što je snaga života – kaže mama male palčice iz naše priče koja na kraju ima sretan završetak.

Dora se s godinu i pol dana riješila svih dijagnoza, jedino što još uvijek mora kontrolirati svoje malo, ali snažno, srce.

– Danas s dvije i pol godine, Dora je hiperaktivna kao i svako dijete u njenoj dobi, velika je pričalica, upija kao mala spužvica, pametna je i hrabra – s ponosom ističe Petra.

– Sad kad se sjetim tih dana uvijek suza krene jer da je bilo lako, nije, ali isplatilo se odavde pa do svemira jer tolika je njena ljubav koju pruža svaki dan. Biti majka palčića je izazovno, ali to je i najbolji mogući dar koji ti život podari kao i svakom roditelju. Ona je moj smisao života i jako sam ponosna sto se mogu zvati njenom majkom – zaključila je Petra.

I na kraju dignimo palac gore, za sve male hrabre borce i njihove roditelje!