U mirnom, spokojnom i idiličnom okruženju velikogoričkog Doma za starije i nemoćne “Ljubav” ovog je utorka bilo svečano i veselo. Najstarija stanovnica Doma, iznimno simpatična i vrlo vitalna Olga Jančić, slavila je svoj stoti rođendan! Iza nje je cijelo jedno stoljeće života, puno je toga proživjela od 7. prosinca 1921. godine do danas, ali sve o čemu nakon svega govori je – zadovoljstvo. Lijepo joj je bilo kroz svih tih stotinu godinu, lijepo joj je i danas.

– Oh, pa ovdje su tri torte! Tome se stvarno nisam nadala… – sa smiješkom nam govori baka Olga na svojoj rođendanskoj proslavi.

– Stvarno vam mogu reći da sam sretna i zadovoljna. Imala sam lijep život, ni na što se ne mogu žaliti, a i sad mi je lijepo, u starosti. Uživam i ovdje u Domu, čak i puno više nego što sam očekivala. Uvijek sam mislila da su domovi za starije neka vrsta ‘kulturnog zatvora’, ali zaista nije tako. Imamo sve što nam je potrebno, ni o čemu se ne moramo brinuti, hrana je jako dobra, svi zaposlenici također, a mi se družimo između sebe, razgovaramo… – priča nam Olga u jednom dahu.

Malo slabije čuje, nešto teže se i kreće, ali s obzirom na godine koje su joj na leđima, zapravo se drži fantastično. Elokventna, optimistična, ni u jednom trenutku neće se požaliti, ali svako toliko će pogledati prema tri torte na stolu. Na jednoj je brojka 100, na drugoj posveta od nećaka, jedinog i dalje živog člana obitelji, a treću su joj donijeli njezini učenici!

Olga je, naime, radni vijek provela u prosvjeti, kao profesorica hrvatskog jezika, a “djeca” koja su joj ovog utorka došla čestitati stoti rođendan maturirala su prije punih 60 godina.

– Uživala sam u svom poslu, imala sam predivne učenike, djecu koja su željela učiti i napredovati, a kad je tako, naravno da je i meni kao profesorici bilo lakše. Nikad u životu nisam podigla glas na bilo kojeg učenika, ali za to nisam ni imala razloga. Dugo sam radila u provinciji, sa seljačkom djecom, i međusobna ljubav i poštovanje uvijek je bilo prisutno. Evo, i danas kad su mi došli u posjet rekli su mi da su bili dobri zato što sam im uvijek lijepo i zanimljivo pričala – zadovoljno se smješka baka Olga.

Proživjela je dva rata, tijekom Drugog svjetskog završila je fakultet, a upravo zbog rata nikad se nije udavala.

– Malo mi je danas možda i žao što nisam imala svoju obitelj, ali to nije bilo ni moguće. U to vrijeme dečki su svi išli u rat, a iz njega ih se malo vratilo. Poznavala sam jednog mladića, ali on je nakon rata rekao da se ne želi vraćati u Zagreb, otišao je u Slavoniju baviti se obiteljskim imanjem… – priča nam Olga.

Morali smo je, naravno, prije rastanka pitati i koja je njezina tajna dugovječnosti, postoji li takvo što, ali konkretnog odgovora u njezinu slučaju nema.

– Ma ne, nema tu recepta. Uvijek sam živjela dan po dan, nikad se nisam opterećivala onim što me čeka, nikad nisam mislila da je nešto teško ili nemoguće, pokušavala sam se što manje nervirati. I to je vjerojatno tajna. Nikad nisam ni pušila, alkohola u našoj kući nikad nije bilo, a ono što me uvijek vodilo su dobri odnosi s ljudima. Nikad se ni s kim nisam svađala, ulazila u bilo kakve sukobe, vodila sam svoju brigu i bila prilično tiha, povučena – otkriva nam slavljenica.

Društvo iz Doma za starije i nemoćne “Ljubav” nestrpljivo je čekalo da završimo ovaj razgovor, da krene degustacija svake od tri pripremljene torte, a baka Olga za kraj je još jednom zadovoljno uzdahnula. I za kraj dodala, ponovno sa smiješkom:

– Mislila sam da više ni ne mogu ovoliko pričati, ali čini se da ipak mogu…

Poželjeli smo joj još jedanput sretan rođendan i još puno sretnih dana, mjeseci i godina, a ona se i dalje samo smješkala. I sa svog mjesta, na čelu stolu, pozvala društvo da se priključi proslavi.

A nas je, usput rečeno, pošteno napunila optimizmom. Sretno vam bilo, bako!