Jedna za drugom, kao na traci, velikogoričke osnovne škole u posljednja su dva-tri dana prelazile na online nastavu. Borba protiv ove iscrpljujuće pandemije duga je i zamorna, niti jedno rješenje u toj borbi već odavno ne prolazi bez prilično glasnog drugog mišljenja, a ništa drukčije nije ni u slučaju velikogoričkog osnovnoškolstva. Roditelji su, naime, ljutiti. I zbunjeni, jer ne razumiju tko, zašto i kako donosi odluke…

S jedne strane, sasvim je logično da dio škola odlučuje boriti se s koronom online nastavom kao krajnjom opcijom, ovoga puta na samo tjedan dana, ali s druge je strane i lako objašnjivo što zatvaranje škola mnogima donosi probleme. Ako je dijete zaraženo, ako je u samoizolaciji, roditelj i može dobiti bolovanje, ali ako je zdravo dijete doma, jedina opcija je – godišnji odmor. Za one koji ga mogu dobiti, naravno. Komplikacija maksimalna i zato se može razumjeti i ljutnja, i protesti, i pitanja koja se postavljaju.

Jedno od njih je i tko, odnosno na temelju čega, donosi odluke ide li pojedina škola na online ili ne. Najjednostavniji odgovor bio bi da to čine ravnatelji, ali češće je tu riječ o puno širem dogovoru na razini škole. Jasno određenih kriterija na razini države nema, svaka škola donosi odluku na temelju preporuka iz HZJZ-a, pa se u ovom našem, goričkom slučaju dogodilo da imamo nekoliko različitih pogleda na problematiku.

OŠ Eugena Kumičića, OŠ Nikole Hribara, OŠ Velika Mlaka, OŠ Eugen Kvaternik i OŠ Novo Čiče tako će ovaj tjedan biti na online nastavi, dok ostale škole još nisu donijele takvu odluku. Po nekoliko razreda je u izolaciji i u ostalim školama, ali u njima je donesena odluka da će škola funkcionirati kao i dosad dok god ima razreda koji nisu “zahvaćeni”. Jedan od ravnatelja, doznajemo, stava je da će se škola odvijati normalno pa makar i s jednim jedinim učenikom…

– Vrte se brojke, koliko je zaražene djece i zaraženih razreda, ali to zapravo i nije ključno. Ti podaci se ionako stalno mijenjaju, ovdje je bitno ono što bi se dogodilo za tjedan dana da nismo sad djecu poslali kući na ovih nekoliko dana. Zaraženih bi bilo puno više i napravili bismo si puno veći problem. Uostalom, i velik dio nastavnika nam je u samoizolacijama, praktički je nemoguće organizirati zamjene… – objašnjavaju nam iz škola koje su se odlučile za online nastavu.

Foto: Zagrebačka županija

Zvuči, složit ćemo se, kao argumenti koji stoje. I svi će, iz svih škola, reći da razumiju roditelje, da su im jasne frustracije ljudi kojima ovakve odluke donose probleme u svakodnevnom životu, ali i da vjeruju kako je ovo najbolja odluka u ovom trenutku. Unatoč svim argumentima s druge strane, koji dolaze i dolazit će. Od onih da su djeca u školama, u kojima nemaju doticaj ni s kim izvan svog razreda, čak i sigurniji nego ovako, kad moraju vrijeme provoditi s bakama, djedovima ili rođacima, pa do onih koji govore da se može i drukčije, jer škola na Kajzerici radi i dalje iako je od 12 razreda u samoizolaciji njih čak devet!

U svakom slučaju, neće biti onako loše kao što je bilo u proljeće 2020. godine, svi ističu da je riječ o privremenom i kratkotrajnoj mjeri, da će se djeca vrlo brzo vratiti u školske klupe. A u djeci je, naravno, i ključ priče… Jer koliko god je teško roditeljima, koliko god je komplicirano ravnateljima, najgore je u svemu ovom klincima.

I to, na početku i na kraju svake ovakve priče, ne smijemo zaboraviti.