Drage čitateljice i čitatelji!

Evo došla nam je i ova srijeda, pola radnog tjedna nekima, ali na žalost ne i svima.

Od danas svaku srijedu na Cityportalu družit ćemo se uz kolumne, za koje se nadam da će vam postati rutina srijedom.

Da vam se ukratko predstavim.

Moje ime je Nevena, imam skoro 46 godina (da, nije me sram to reći, jer mi žene smo kao vino), i “dotepenka” sam iz Zagreba, u kojem sam rođena. U Veliku Goricu sam sa svojom obitelji doselila prije 12 godina i mogu vam reći da mi se ovaj naš mali veliki grad sviđa. Ali o tome ćemo više kroz kolumne.

Nevena Skočić

Više od 25 godina bavim se organizacijom auto i karting natjecanja u Hrvatskoj, a kroz sport sam naučila najviše o životu i međuljudskim odnosima. Vjerujem da ne postoji škola koja me mogla bolje podučiti vještinama koje danas posjedujem. I o njima ćemo s vremenom.

Dražen Belohradski, Nevena i Niko Pulić – privatna arhiva

Volim životinje, ponekad više nego ljude i mislim da ne zaslužujemo dijeliti planetu s njima. Ne, nisam vegetarijanaka i znam da je to licemjerno, ali eto, takva sam. I na to ćete se naviknuti s vremenom. Ljude cijenim po djelima, a ne riječima, i zahvalna sam na svakom čovjeku koji je dio mog života. Od svakoga sam nešto naučila.

Razlog zašto Nevena voli životinje – obiteljski mezimac Fleki – privatna arhiva

Majka sam velikogoričkog srednjoškolca koji se, kao i većina mladića (dobar odabir riječi, jer da sam rekla “dječaka”, bilo bi durenja), veseli online nastavi, jer na žalost danas svi znamo kako to izgleda. Pubertet i adolescencija su teme o kojima bih svakako voljela čuti i vaše mišljenje, jer ja sam po riječima mojih prijatelja – “konzerva”.

Tematika s kojom ćemo se baviti srijedom usko je vezana uz muško-ženske odnose u današnjem društvu. Nećemo pričati samo o javnim i opće poznatim stvarima, već ćemo se baviti i onim “tabu” temama o kojima nitko ne želi pričati.

Jedno je sigurno, a to je da nećemo pričati o politici i pandemiji, iako znam da svatko od vas ima svoj stav o tim temama, ali meni je eto, previše čitanja o tome. Vjerujem da se mnogi od vas slažu.

Pisanjem sam se počela baviti prije četiri godine, kad sam objavila svoj prvijenac, roman “Što ne znaš, ne boli”, koji možete pronaći u našoj gradskoj knjižnici. Nakon toga krenula je i avantura s kolumnama koje sam pisala za jedan divni ženski portal, s kojim i danas surađujem. Pisanje je za mene terapija i način komunikacije kroz koji učim o sebi i drugima. Objavom knjige upoznala sam mnogo divnih ljudi koji danas čine moj život boljim.

Promocija romana „Što ne znaš, ne boli“ u velikogoričkoj knjižnici – privatna arhiva

Moj način pisanja je nešto drugačiji, što ćete i sami s vremenom primijetiti i vjerujem da ćete ga ubrzo prihvatiti. Čitatelji koji me prate kažu da kad čitaju moje retke, imaju osjećaj da sjedim s njima i uživo im pričam. Želim i s vama podijeliti takvo iskustvo .

Sljedeću srijedu pričat ćemo na temu: Virtualne romanse

Toliko za danas od mene. I ubuduće ću biti kratka (ne više od tisuću riječi, osim ako me intenzivno ne lupi inspiracija), te se nadam se da vidimo već iduće srijede uz jutarnju kavicu na Cityportalu.

Ako imate temu o kojoj biste voljeli da napišem kolumnicu, jer tema nikad dovoljno, javite se na info@city-radio.hr

Do iduće srijede, pozdravlja vas vaša Nevena.