Nogometaši Gorice odmarali su ovog vikenda, njihov sudar s Hajdukom odgođen je zbog europskih obaveza protivnika, no to ne znači da su u službenim utakmicama mirovali i – gorički nogometaši. Neki od njih bili su u ozbiljnoj akciji, dvojica konkretno, i to u dresu NK Trnja. Igrale su se kvalifikacijske utakmicu za popunu 2. NL, lige poznatije pod nazivom “jedinstvena treća”, a Ivan Čolić i Fran Beloša Fijan odigrali su iznimno važne role u uspjehu njihove momčadi.
Trnje je plasman u viši rang osiguralo s ukupnih 4-3 u dva ogleda s Hrvatskim vitezom iz Posedarja, i to nakon što je u prvoj utakmicu domaćin bio bolji s 2-1. U uzvratu je Trnje slavilo 3-1, pri čemu je prvi gol zabio Goričanin Ivan Čolić, a svih 90 minuta odradio je Fran Beloša Fijan, Goričanin s Bune, 19-godišnjak…
– U prvoj utakmici bili smo jako nervozni u početku, tek kasnije uspjeli smo povezati redove, ali zato smo se za uzvrat jako dobro pripremili. Odigrali smo odličnu utakmicu i na kraju bez prevelike drame uspjeli osigurati taj plasman u 2. NL. Naravno da smo to dobro i proslavili, velik je to uspjeh za klub – kazao je Fran nakon što su se dojmovi slegli.
Plasman u jedinstveni treći rang stigao je kao velika nagrada za Trnjane, jer svašta su morali proći ovog ljeta… Na odmor su otišli kao četvrtoligaši, da bi ih nakon desetak dana obavijestili da će igrati kvalifkacije za popunu 2. NL s Marsonijom. Na brzinu su se okupili, izgubili utakmicu 3-0 i opet se rastali kao četvrtoligaši, kao takvi se i okupili na pripremama.
– Da, krenuli smo normalno u pripreme, da bi nakon tjedan dana stigla vijest da ćemo, zbog odustajanja Intera, igrati kvalifikacije. Dobro smo zapeli, dali sve od sebe da ne propustimo i ovu priliku, a zato smo i uspjeli – uvjeren je Beloša Fijan.
Tatu Krešu pamtimo kao ubojitog strijelca, prije svega u dresu Poleta iz Buševca, ali sin je vezni igrač. Doduše, ofenzivnih sklonosti, ne može se valjda pobjeći od gena…
– Počeo sam u školi Kreše Marušića sa šest godina, pa u pionirima došao u HNK Goricu i ostao tu dvije godine. Zatim sam otišao u NK Zagreb, koji je tad još funkcionirao, a sa 16 godina prešao sam u Hrvatski dragovoljac – prepričava svoj nogometni put Fran.
Igrao je 1. HNL i u kadetskom i u juniorskom uzrastu, a priliku je dobio i među seniorima. I to kakvu priliku!
– Počeo sam trenirati sa seniorima već sa 17 godina, a u 1. HNL sam uspisao tri nastupa. Dvaput sam zaigrao protiv Istre, ali zauvijek ću pamtiti onih 15-ak minuta protiv Dinama na Kranjčevićevoj. Teško je opisati taj osjećaj, znam samo da pamtim da me Marko Tolić ‘poslao doma’ jednom rolicom, to je bila scena koja se prepričavala u svlačionici, ha, ha…
U potrazi za minutažom otišao je u Trnje, u kojem će i ostati. I to iz nekoliko razloga.
– Jako sam zadovoljan u Trnju, i okruženjem, i suigračima, ali i trenerskom ekipom. Danijel Pranjić i Suzana Nemčić mogu me jako puno naučiti. On ima nevjerojatno igračko iskustvo iza sebe, a ona također jako puno zna. Čak mi ni nije čudno što me trenira žena, brzo je to postalo normalno. Radi se kvalitetno i dobro, zato sam odlučio ostati ovdje, u jakom trećem rangu, i vjerujem da ćemo biti jako dobri – zaključuje Fran.
The post Franova priča: Preko Gorice i Tolićeve “rolice” do velikog slavlja u Trnju… appeared first on cityportal.hr.