Vijest o smrti kraljice Elizabete II, najdugovječnijeg monarha u povijesti britanskog kraljevstva, u dobi od 96 godina, potresla je i dotaknula cijeli svijet. Na Otoku je, naravno, život na trenutak stao, sve će se ovih dana vrtjeti samo oko ispraćaja legendarne kraljice, koja je na prijestolje došla kao 25-godišnja djevojka i na britanskom tronu ostala sve do smrti u poznim godinama, nakon više od 70 godina vladavine.

Istaknula se kraljica Elizabeta kroz cijeli niz svojih stavova, poruka, odluka i poteza, pa su je u cijelom svijetu dočekivali s radošću i s ogromnim respektom. Tako je bilo i pri jedinom posjetu Hrvatskoj, koji se dogodio prije 50 godina, u lipnju 1972. Kraljica je bila u službenom posjetu bivšoj državi, pa se tako u Beogradu susrela s Titom, koji je toliko respektirao britansku kraljicu da je naredio da se pohvataju sve žabe oko Bijelog dvora, u kojem je Elizabeta spavala.

Prema povijesnim izvorima, takva se odluka njoj nije osobito svidjela, budući da se idućeg jutra požalila da joj nedostaje glasanje žaba, pa je Tito brže-bolje promijenio svoju odluku i obustavio suludi lov na žabe…

Iz Beograda se kraljica Elizabeta zaputila prema Đakovu, a onda vlakom krenula za Zagreb. Iskrcala se na Glavnom kolodvoru, gdje je organiziran svečani doček, uz intoniranje britanske, jugoslavenske i hrvatske himne.

Nakon svečane ceremonije u otvorenom automobilu provozala se središtem Zagreba, zastala i prošetala, kratko porazgovarala s okupljenim građanima, koji su je oduševljeno dočekali. Zatim otišla u Banske dvore, gdje je njezin domaćin na svečanom ručku bio Jakov Blažević, u tom trenutku predsjednik Sabora SR Hrvatske, što je u to vrijeme bila najviša politička funkcija u Hrvatskoj.

Nakon što se nauživala hrvatskih gastronomskih specijaliteta, kraljica je posjetila palaču Akademije na Zrinjevcu, gdje ju je dočekao predsjednik, akademik Grga Novak, zajedno sa svojim suradnicima. Kraljica je oduševljeno razgledala Strossmayerovu galeriju starih majstora, a akademik Novak na kraju druženja darovao joj je vlastito djelo “Prethistorijski Hvar”, ali i dva djela Miroslava Krleže – “Kervave kronike glas” te bibliografsko izdanje “Balade Petrice Kerempuha”.

I tu, konačno, pronalazimo vezu kraljice Elizabete i našega kraja, kojeg je za malo zaobišla, budući da je, osim Đakova i Zagreba, bila još i na Brijunima, u Puli i u Dubrovniku.

Naime, ako je kraljica ikad odlučila prelistati darove koja je dobila od Grge Novaka, možda i s pažnjom pročitati – a mi ćemo za potrebe ove priče reći da sigurno jest – mogla je naletjeti i na komadić Turopolja. Naime, među “Baladama Petrice Kerempuha” mogla je naletjeti i na baladu pod nazivom “Turopolska reštauracija”, koja ide ovako:

Nemškutari prekleti,
s pemskimi dijakriči,
kaj nad slovom
lepečeju kak ftiči,
Latinščinu nam našu kvariju norčaki…

Mi nedamo jezika kaj v Lukavcu i v Mlaki
kak đemant blisiče naša đunđanosna reč,
kaj tverja je neg jesu
i Hapšpurg i Šenprun i Prag i Beč…

Nam dosti je predosti ilerskog požderuha več!
Fkanjilonosci to su, falšivi prepisavci,
krastače to su, guži, gube, prasci i žmigavci,
bedaki, jakobenci, kramari i kukavci…

Kucovlahi, janjičari, letoralci, graničari,
Latinščinu se nam kvari.
Ti čalarni domorodci,
z vana surka, z nutra koci,
pišeju kak govedari,
a ne kak naši pavlinski oci,
naši pismoznanci stari!

Ti frassi gladni, fuchsi, demetri, vlaški gerci,
kaj v kamarilu bleje kak tepeci,
to su sami gaji, carski oficeri,
semi jeno oko pod bečki topferl žmeri.
Danas su puntari, zutra buju žbiri,
čarni su i žolti ti ilerski špaliri!

Turopolci, Međimorci, Varaždinci i Klanjčani,
Grajani na Gracu Gričkem, slavni Vlaškovuličani,
naj bu komeš domorodec onaj isti kaj i lani!
Gdo ilerski danas laje zutra gledi da te fkani!

Gdo hoče gulaša orsaškega pojesti,
taj s komešom gre po turopolskej cesti.

Mogla je tako kraljica Elizabeta čuti za Turopolje, za naša mjesta poput Lukavca i Mlake, a kroz sva ta djela mogla se i pobliže upoznati s dijelovima povijesti zemlje u kojoj je rođen njezin pradjed, što je možda i najjača poveznica britanske kraljice i Hrvatske.

Naime, gospodin punog imena Franz Paul Karl Ludwig Alexander von Teck, rođen u Osijeku 28. kolovoza 1837. godine. Vojvoda od Tecka, dvorca u pokrajini Baden-Württemberg u Njemačkoj, s 28 godina oženio je princezu Mary Adelaide od Cambridgea, s kojoj je dobio tri sin i kćer, princezu Victoriju Mary od Tecka, koja će kasnije postati kraljica Mary, supruga britanskog monarha Georgea V., a njezina unuka je kraljica Elizabeta.

Pradjed Franz, kažu priče iz davnina, ostao je udovac sa 60 godina, a umro je 1900. godine u jednom bordelu u Austriji. Njegovo tijelo u tajnosti je prebačeno u London, koji se danas navodi kao mjesto njegove smrti…

The post Kako je kraljica Elizabeta doznala što su i gdje su Lukavec i Mlaka… appeared first on cityportal.hr.