Sezona je još mlada, iza košarkaša Gorice tek je šest utakmica, vjerojatno još nije vrijeme za paniku, ali da gorička košarkaška priča izgleda dobro – ne izgleda. Pribojavali smo se toga tijekom ljeta, u trenucima kad je postalo jasno da nositelji igre iz prošle sezone, Borna Kapusta, Mate Kalajžić i Marko Baković, napuštaju klub, kad su se pojačala tražila i čekala, jednako kao što se čekao i završetak hrvatske epizode na Eurobasketu da bi se priključio novi trener Vladimir Krstić.

Priključio se konačno dva tjedna prije početka prvenstva, zatražio “sto dana mira, dok se sve ne posloži, a igrači polove njegove zahtjeve”, ali problem je što sport baš i nije politika. Tu se stvari događaju puno brže, evaluacija učinka puno je egzaktnija, puno je manje baljezganja, a puno više konkretnih rezultata.

A tu Gorica, nažalost, ne stoji dobro.

Za početak je u našoj dvorani pao Zabok, i to prilično uvjerljivo, pa su se pesimisti brzo prebacili na stranu optimista. Drugi izazov bilo je gostovanje u Sinju, kod Alkara, u dvorani u kojoj je Gorica posljednjih godina prolazila relativno lako, a ovoga puta – nije prošla. Poraz je stigao u završnici i loša serija je krenula.

Kao što je krenula i serija teških utakmica, njih čak četiri u osam dana. I sve četiri Gorica je izgubila. Dvije bolno uvjerljivo, dvije u knap završnicama protiv jednog dojučerašnjeg i jednog aktualnog drugoligaša. Prvo se Šibenka poigrala s Goričanima u njihovoj dvorani i pobijedila ih prvi put nakon 1365 dana, pa su na otvaranju ABA 2 lige bolje bile Vrijednosnice Osijek, koje osim u regionalnoj ligi nastupaju i u drugom razredu hrvatske košarke, a zatim je sarajevski Spars lakoćom došao do +33.

Za kraj zahtjevne serije stiglo je gostovanje kod Bosca, samo dva dana nakon poraza od Sparsa, i novak u ligi djelovao je kao idealan protivnik da u nedjelju navečer loša serija konačno stane. Međutim, ništa od toga. Bosco je u Trnskom slavio 82-78 i produbio goričku krizu, nanio joj peti uzastopni poraz, što ne pamtimo već dugo, dugo godina.

Tri minute trebale su Gorici da u Trnskom dođe do prvoga koša i odmah je bilo jasno da će tu biti problema. Na kraju prve četvrtine Bosco je imao osam koševa viška, tijekom druge potonula je Gorica i do minus 13, pa na predah otišla s 11 koševa zaostatka.

Treća četvrtina donijela je pomak prema naprijed, nakon samo tri i pol minute Gorica je prišla na samo dva koša minusa, da bi u posljednjih deset minuta Bosco ušao s osam poena viška. Ponovno je Gorica prišla na posjed zaostatka četiri minute prije kraja (75-73), ponovilo se to i na 1:15 minuta do kraja (80-78), ali bilo je to i posljednje što su Goričani mogli ponuditi. Do kraja su promašili tri šuta za tricu i upisali novi poraz. Pri čemu u niti jednom jedinom trenutku utakmice nisu bili u vodstvu.

Nije pomoglo ni 28 koševa i 11 skokova Dina Cinca, kao ni 14 Vite Porobića i 13 Ivana Batura, jer bio je ovo susret u kojem je Gorica bila na manje od 40 posto šuta iz igre, u kojem je Gorica jednostavno imala premalo raspoloženih igrača za dobiti protivnika koji, realno, i nije osobito impresivan. I koji je, usput, rečeno, ostvario svoju prvu pobjedu u sezoni.

Međutim, daleko od impresivnog je i ono što pokazuje Gorica, a razloge možemo tražiti na više strana. Ozljede su apsolutno velik problem, jer u sezonu su ozlijeđeni ušli Karlo Mikšić i kapetan Ante Mašić, sa zdravstvenim problemima muči se stalno i Dino Cinac, unatoč tome daleko najbolji igrač Gorice u ovom lošem otvaranju sezone, u akciji nema ni Ivana Tvrtka Majića, a protiv Bosca nije bilo ni Amerikanca Setha LeDaya, koji u svoje prve tri goričke utakmice definitivno nikoga nije impresionirao.

Uz to, Gorica i dalje igra bez pravog centra, jer dva metra visoki Cinac to nije, kao i centimetar viši LeDay, a mladi Stipe Sokol zasad ne uspijeva dati konkretan doprinos u ono malo minute koje dobije. Ne treba zaboraviti i da je hijerarhija u momčadi potpuno izmijenjena odlaskom Kapuste, Kalajžića i Bakovića, da novi igrači dosad nisu pokazali da su u stanju zamijeniti njih trojicu na pravi način, da se ova momčad tek treba uigrati.

Ako je doista potrebno stotinu dana da se to postigne, ostaje nam jedino strpljivo čekati. Uzmemo li da je 15. rujna prvi dan Vladimira Krstića s novom momčadi, stotinu dana proći će tamo oko Božića. Mali je problem u svemu tome što Goricu do tad čeka još 15-ak utakmica, u kojima bi sezona mogla otići u nepovrat.

Da stvar bude još gora, sve ovo do sad bili su protivnici po mjeri, sad slijedi šest utakmica u kojima će pet poraza biti – očekivan učinak. Prvo u Veliku Goricu stiže Cibona, pa se ide Škrljevo, a onda stiže Split, ide se u Zadar, dolazi Cedevita Junior i gostuje se kod vrlo dobrog Dinama.

The post Crni niz nikako da stane: Košarkaši izgubili i peti put zaredom… appeared first on cityportal.hr.