Kao što sam najavila prošlu srijedu, danas ćemo malo pretresti temu o kojoj sam mislila da neću nikada pisati. Naime, kad sam se udala i postala majka, moj fokus se s izlazaka pretvorio na dom i obitelj. Izlasci po noćim klubovima, plesnjacima i slično, postali su dio prošlosti. Osobno ih se nisam baš nešto rado prisjećala s obzirom na to da mi je buka oduvijek smetala. Zanimljivo, danas stojim na startu auto utrke uz auto koji toliko buči da bi bubnjići eksplodirali bez pitanja, ali ta buka mi ne smeta. Baš sam krivo posložena.

I tako kroz godine boravka u kući, odgajanje djeteta i uvođenje novih aktivnosti u život, moj društveni život se sveo na dječje rođendane, eventualno praćenje sportskih aktivnosti djeteta i tu i tamo ako sam bila baš raspoložena rođendansko druženje s nekom od prijateljica.

Foto: pexels-matilda-wormwood

Evo i sad dok to pišem ljutim se sama na sebe. Zašto? Pa halo, gdje sam ja u toj priči? Kako se moj društveni život sveo na sve to? A pazite dodatnog veselja, i kod kuće isto imam veselo društvo. Daska za peglanje i njezina partnerica pegla savile su mi kičmu nebrojeno puta, spužvica za pranje sanitarija udružila se sa starom četkicom za zube koja je poslušno čistila fuge ne bi li sve bilo blistavo i čisto. Ali to nije sve, u Ikeu se nije išlo po namještaj ili neki set ludih čaša za vino, a ne. U Ikeu se išlo po posuđe za nakuhavanje jela koja baš lijepo izgledaju dok se kuhaju u toj tavici ili rajngli. Ma daj me nemoj, molim te. Koja pacijentica. Jeste se možda prepoznale? Jeste, je l’ da…ne čudim se. To je taj prokleti odgoj koji me stalno bode u oči, a ne mogu ga iskorijeniti ni u svom ponašanju.

Foto: pexels-artem-podrez

I onda tako jedno jutro shvatiš da te kuća više ne treba, da je dijete odraslo, a muž…e to je već druga priča. U toj spoznaji zbrojiš sate koje si propustila da bi ugodila sebi na najmanji mogući način i digneš dupe i odeš u tu Ikeu da si kupiš makar mirisne svjećice, onaj pufasti jastuk koji si gledala zadnji put, iako znaš da nemaš od njega ništa osim obaveze pranja, ali baš si ga hoćeš kupiti pa nek’ planeta stane. Što te briga. I tako krene priča. Prvo si kupiš neku sitnicu za dušu, ne zato što ti treba, nego jer hoćeš udovoljiti sebi. Onda počneš listati po mobitelu ne bi li pronašla kontakt osobe s kojom ne pričaš o dječjim rođendanima i svim gore spomenutim mama aktivnostima, i kad ju napokon nađeš, zahvalna Bogu, Svemiru, Bwani ili nekom četvrtom pojmu, shvatiš da je ta osoba isto u toj fazi. Juhuhuhu!

Foto: pexels-gaurav-gupta

Ok, neke od nas su se u međuvremenu i razvele pa eto kreću u potragu za novim partnerom. Takvi izlasci su mi posebno zabavni. Okupi se par njih, u najboljim godinama, namontirane kao nikad i spremne na sve. Cougar žene – zovu ih. Osobno uvijek sam ih rado vidjela u društvu jer ta energija koju one prenose iskonska je snaga žene. Žene imaju jaču energiju od muškaraca jer, ne zaboravimo, mnogi ratovi su se zbog žena vodili, i iza svakog uspješni muškarca stoji žena (koja vrti očima) koja mu čuva leđa. Da, da malo samohvale nije na odmet kad nas vi muški tako rijetko njom obasipate. Strah, pretpostavljam.

No dobro, vratimo se izlascima.

Unazad nekog vremena, igrom prilika i ja sam pokušala biti aktivnija na tom području.

Ono što mene osobno zabavi, a ne mora zabaviti svakog od vas u mojim godinama jesu druženja kao:

– Kava sa frendicom poslije posla

– Odlazak na izložbu, u kazalište ili u kino

– SPA popodne sa prijateljicom u malom kozmetičkom salonu u kojem vlada lokalna ženska mafija

– Šetnja outletom bez kreditnih kartica (čisti mazohizam)

– Koncert u klubu koji nije zadimljen i gdje ima mjesta za čagicu (ako me glazba ponese)

– I zadnji, ali ipak nekako najdraži: Okupljanje kod nekog doma uz neku klopicu, čašu dobrog vina i eventualno igranje neke društene igre ili kviza

Foto: pexels-cottonbro

Da, da, ostarjelo se. Ja sam ostarjela i nije mi to problem. Ja svoje godine i interese balansiram jer je napokon došlo vrijeme da imam za njih.

Ono što sam prijetila da postoje mjesta/noćni klubovi u gradu gdje se okuplja ekipa 45+. Na žalost, ono što sam isto primijetila jest da je to uglavnom ista ekipa. Govorimo o možda 50-ak ljudi koje veže isti interes, recimo glazba, koji se svi poznaju vjerojatno još iz vremena mladosti, Kulušića, Saloona, Besta, Stotke, Srca ili Amazone. I to je super. Ugodno me razveselilo kad sam na jednom od tih mjesta susrela „čagera stoljeća“. To je čovjek koji je nekad kad sam ja hodala po diskotekama čagao isti poznati korak koji čaga i danas i uči sve oko sebe kako da se dobro zabave. Ne znam mu ime, ali ako netko zna, zahvalite mu i u moje ime.

Foto: pexels-rodnae-productions

I tako, dakle izlasci nakon 45 mogu biti aktivni uz čagicu u nekom zamračenom klubu jer je možda to ono što vam treba, ali u mom slučaju, ipak, to je puno mirnija atmosfera. Rekla bi moja sestra da sam „fina guzica“. Pa jesam i to je u redu. Svako neka provodi svoje vrijeme kako mu paše.

I ne zaboravite, jedan život u ovom tijelu imate – iskoristite ga da ugodite sebi i da putem ne povrijedite nekoga. Danas je poklon, sutra je samo želja. Sjetite se lockdowna i koliko nam je sve bilo nedostupno.

Dakle, kam’ se ide danas poslije posla ili predvečer? Ajde, pohvalite se malo…

Do iduće srijede, nadam se da ćete bar jedan dan poraditi na svom društvenom životu.

Voli vas vaša Nena

The post Izlasci nakon 45 – na što pak to liči? appeared first on cityportal.hr.