Kažu da je prosječna životna dob čovjeka 80-90 godina. To bi značilo da kriza srednjih godina počinje nakon 40. rođendana? Ma ne, ‘ajmo mi to prebaciti na nekih 45.

Dobro, dakle navršila sam 45 godina i do danas su se već trebale dogoditi neke stvari. Pa hajde da vidimo kako to izgleda kod njih – muškaraca, a kako kod nas – žena.

On. Navršio je 45. Škemba se otromboljila, ali srećom on još može udahnuti dovoljno duboko da remen stisne ispod trbuha. Jer kako se kaže: „Ispod svakog bureta je pipa“ pa uz dužno poštovanje vinoljupcima, slika je slatka. Bar meni. Ja sam uvijek imala neki čudni ukus za muške. Ali o tome ćemo kasnije. Možda. Uglavnom, njegova djeca su odrasla, odradio je sva razvažanja na dječje aktivnosti na koja ih je morao svaki tjedan vući, jer ONA nije mogla, htjela ili nije stigla. Nevažno. I sad je njemu ostalo puno slobodnog vremena, nešto novca viška i neispunjenih želja iz mladosti. I tako sjedi on jednu subotu ujutro na kavi s dečkima s kojima se nadjebava o „uspjesima“ i žali na „nju“ već godinama i shvati da je došlo vrijeme da učini nešto za sebe. Hm. Ajde da vidimo koje su najčešće odluke koje budu donesene u tom trenutku:

– Jebeš mi sve ako si neću napraviti tetovažu! Možda boli, ali ja sam si to zaslužil’ i platil’ bum svojim novcima, a ona nek’ veli kaj hoće!

foto: Pixabay – StockSnap1

Obično odustane jer shvati da tijelo više nije platno za pokazivanje, ali moram priznati poznajem i neke odvažne koji s ponosom pokazuju tetovažu koju su oduvijek htjeli. Bravo dečki! Osobno, svaka tetovaža ima priču iza sebe i te priče su češće jača poruka i pouka od samog crteža. Moja sljedeća je fenix…tamo negdje…

– Aaaaa. Dosta mi je ovog karavana!!! Ionak’ u njemu samo alat cukam i svi me tlače da im stalno nekaj razvažam. Kupil’ bum si sportski auto. To sam oduvijek htio.

Ovu „dijagnozu“ poznajem, jer eto, svaki dan se družim s ekipom koja juri po pistama, pa mi je taj „mind setup“ sasvim prihvatljiv. E sad, ima li se novaca za kupiti tako nešto, ima, ako si bio pametan i nisi spiskao baš sve novce u kladionici ili za šankom razmišljajući da će ta subota možda ipak doći jednom.

– Idem na put oko svijeta! SAM! Ima toliko destinacija koje nisam vidio i vrijeme je da svoj teško zarađeni novac ipak potrošim na sebe i vidim sve ono što stalno gledam online. Ok, osim pornića, to bu nešto skuplje za vidjeti.

Foto: Pixabay – Upcycletrend

Obično završi na skijanju u regiji ili ljetovanju u Turskoj jer ipak shvati da nije dovoljno organiziran da si složi čak i torbu bez „njezine“ pomoći za takav pothvat, pa mora i nju povesti sa sobom. Ono što se tiče pornjave ćemo uskoro.

– Bend! Osnoval’ bum si bend i svirali bumo mjuzu kakva baš fali na ovom području. Nešto nama za gušt, a drugima ak’ se svidi, dobro, a ako ne, ‘ko ih jebe.

Osobno poznam samo jednog koji je to napravio i za sad, dobro im ide. Ne košta puno, osim vremena, radiš što voliš i eto možda se nekom tvoji proizvodi svide. Glazba ionako spaja ljude.

I sad ona najavljivana:

– Probat ću svaku žensku koja mi se ponudi! Kaj? Pa s ovom sam već 100 godina i niš’ novo se ne dešava, a ja ne zna koliko dugo ću još moći, pa hajde da probam sve o čemu sam maštao od kad sam prvi put skužio za što mi ta cjevčica i jezik služe. Ok i prsti…i moj blesavi mozak. Ne mora ona to znati, a i ako sazna…djeca su već odrasla…

Foto: Pixabay – StockSnap

E, ta je opasna. Za oboje. Jer ne dešava se samo njemu, nego i njoj. Problem je što ni jedno nema muda reći onom drugome da su u situaciju o kojoj treba raspraviti. Partneri se često brzo zasite jedno drugog i zapravo tu kreću svi problemi, ali i započinje brakorazvodno putovanje. Žalosno je što nismo tako odgajani, nismo odgajani da komuniciramo o problemima. Mi smo odgajani da imamo jedan posao u jednoj firmi cijeli život, jednog partnera dok ne umremo, jednu najbolju prijateljicu. Sve ostalo je nedopustivo, sramota ili „što će ljudi reći?“. Ma zaboli me što će ljudi reći ako sam nesretna! Zar ne? Odgovaram samo onoj u ogledalu i nikome više, što se tiče mojih životnih odluka. Svakako se trudim da njima ne povrijedim nikoga putem, osim one koji meni čine isto. Onda brate udri svom snagom!

Primijetit ćete da smo prešli na ono što se NJOJ dešava kad krene kriza srednjih godina.

– Pun mi ga je nos! Pa daj ga gle! Nikam ne ide, samo na te kave subotom, usidrio se u fotelji, otromboljio se a meni prigovara za škembu nakon dvije trudnoće, a u krevetu samo hrče i prdi. Naći ću si servisera.. ma ne, neću… Razvest ću se.

Foto: pexels-cottonbro-studio

Primjećujete tok misli? Da. Analizu smo bacile s nizom konkretnih činjenica i donijele smo odluku koju PROVEDEMO U DJELO! Dugo nam treba. Čekamo da djeca odrastu i nadamo se promjeni, ali ona se na žalost ne dešava. Zašto? Jednostavno. Ne znamo komunicirati i izreći svoje frustracije na normalan način nego zanovijetamo, mrko gledamo i prigovaramo. Razočarane smo, preopterećene jer smo ih naučile na ono „daj makni se, ja ću“, i jednostavno smo svjesne da smo same sebe dovele u tu situaciju. Razvod nije kazna. Razvod je i kraj i početak, prilika, i najčešće spas. Rijetko bivši supružnici ostanu prijatelji, ali eto i ta čuda se događaju.

Ima još opcija koje nam se događaju, kao recimo:

– Vrijeme je da otkrijem svoj skriveni talent!

U ovoj fazi koja je puno bezopasnija od prethodne i puno se češće dešava, ona kreće s jednim ili dva od sljedeći pokušaja:

– učiti plesati standardne plesove ili upiše jogu. One hrabre upišu šipku, chair dance ili trbušni ples i tek tada shvate koliko su zapravo senzualne i zanemarivane kako od „njega“ tako i od sebe same.

– slikati ili izrađivati unikatni nakit ili tome nešto slično u što uloži hrpu novaca pri nabavci materijala i odustane nakon trećeg izrađenog komada nakita jer shvati da ni sama ne bi nosila nešto zbog čega su joj ruke izgrebane i nokti crni od boje.

– Otputovat ću sa svojim babama na neko putovanje po Europi koje ćemo pamtiti dok smo žive.

Foto: Pixabay – Whitedeamon

To putovanje bude toliko pomno isplanirano jer ne planiramo mi samo putovanje…ma ne, potrebno je istovremeno napisati i upute za upotrebu svakog aparat u kući. Da, sjećate se – „makni se, ja ću!“

I tako, na kraju da vas nešto zamolim. Ako ste već odlučili provesti život s nekime, prije nego li dođe ta subotnja kava, recite svom partneru sve što vam smeta. Ako ne znate razgovarati, napišite mu pismo, e-mail, poruku. Probajte sve prije nego li okončate nešto što se možda moglo spasiti, a nije zbog nedostatka komunikacije.

Do iduće srijede, voli vas vaša Nevena.

Ova objava Kriza srednjih godina – spašavaj se tko može se prvi puta pojavila na cityportal.hr.