Nije baš da vjerujem da jedan mali debeli anđeo može odraditi sve što se od njega traži 365 dana u godini, ali ovo što mi od njega tražimo da napravi u jednom danu koji je tamo netko odredio da je Dan zaljubljenih, pa to ne bi mogao ni Superman.
I tako… i ove ste godine nadam se bili maštoviti. Pardon, nadam se da ste se uopće sjetili da je Valentinovo dan kad bi trebali pokloniti nešto svojoj voljenoj, ali da niste zaboravili svoje supruge. Nije fer ako ste ih zaboravili, jer one ionako znaju da ih varate, pa dajte se bar isprsite taj jedan dan godišnje, majku mu. Šalim se malo, iako znam da su se neki pronašli u toj rečenici. I to je ok. To je način života koji je danas postao normalniji nego što većina nas želi priznati. Pisali smo već o tome.
Ne želim danas pisati o datumu koji je marketinški toliko iskorišten, a da barem nešto ne naučite.
Fun fact vezan uz datum 14. veljače..
– Rođendan Josipe Lisac
– Voyager 1 je uslikao Zemlju s udaljenosti od 6 milijardi kilometara – slika se zove „Pale blue dot“(blijeda plava točkica)
– prva hrvatska medalja na Zimskim olimpijskim igrama – zlato u skijaškoj kombinaciji za žene u Salt Lake Cityu – Janica Kostelić (2002)
– prva muška hrvatska medalja na Zimskim olimpijskim igrama – srebro u skijaškoj kombinaciji u Torinu – Ivica Kostelić (2006)
– smrt Sv. Valentina (269) – da po njemu je ovaj dan imenovan
– u antičkom Rimu 14. veljače slavila se božica Juno – zaštitnica braka
Nešto od ovoga ćete sigurna sam zapamtiti, ako ne i ponoviti i ispasti pametni u jednom od idućih upucavanja pripadnicama suprotnog spola, ili istoga, meni je svejedno. Mani je važno samo da se ljudi vole. Jer to je ono što želimo svi – voljeti i biti voljeni.
Meni je voljeti lako. Nije da sam kao u onoj pjesmi „Zaljubim se pest šest-puta u roku od tri minuta“, ali stvarno mi nije problem nekog voljeti. Opet vam se čini čudno? Voljeti i biti zaljubljen dvije su potpuno različite stvari.
Voljeti možete ljude, stvari, navike, pojave, običaje, stvaralaštvo, druga živa bića…
Zaljubiti se – e to je opasna radnja. Pogotovo u današnje vrijeme kad su ljudi skloniji kupiti novi televizor, nego li popraviti stari. Razumijete? Nemamo mi više potrebe truditi se da bi nešto uspjelo, kad su nam na dohvat ruke on-line spajalice, druženja namijenjena samo za to, nepoštivanje osnovnih moralnih načela i tome slično. Živimo brzo, donosimo odluke u sekundi i sve se manje kajemo zbog njih. Jer i kazne su nikakve. Jednom kad prevarimo partnera i on sazna, on ili vrati istom mjerom ili vas ostavi. Dakle, ni njemu se ne bori.
Ok, ok. Nisu svi takvi. Ima još ljudi koji imaju hrabrosti zaljubiti se i to pokazati. Ima ljudi koji bez ljubavi ne mogu živjeti i ovisni su o svojim partnerima istovremeno znajući da ljubav koju imaju za njih nikad neće biti uzvraćena na isti način.
Neki dan sam čula da je netko rekao: „Ti voliš njega, koliko ja volim tebe i koliko mrzim njega. Siguran je dok ga voliš, jer ako povrijedim njega, povrijedio sam i tebe, a to ne želim.“ Grozno, zar ne? Jest. Komplicirano do bola, ali ljubav je takva. Komplicirana. Nije jednostavna i ne može jednostavno doći. Nije nešto što neki mali debeljuškasti rudlavi s krilima razbacuje okolo kako mu padne na pamet.
Dvije duše kad se sretnu, one znaju da su stvorene jedna za drugu. Ja u to vjerujem. Vjerujem i da je taj osjećaj čudan, nov, iznenađujući i da ga ne prihvate svi objeručke čim se dogodi. Ali vjerujem da uvijek bar jedna strana prepozna da je ponekad potrebno pričekati da se srodna duša primiri i prihvati činjenicu da je došla na red da voli i bude voljena.
Kad nekog voliš, NIKAD ne odustaješ. Čak ni onda kad se čini da je sve uzalud.
I tako, prava ljubav boli. Jebeno boli i nije laka jer si pred voljenom osobom razoružan i najranjiviji.
Ali, nema te boli koju ne može zaliječiti jedna fina čokolada, vikend prije početka liječenja proveden ispod dekice uz Netflix, povremena porukica (jer nisu svi jaki na porukama) ili poziv u glupo doba noći samo da ti čuje glas dok je negdje na turneji.
Volite se ljudi. Garanciju za sutra nemate. Ne čekajte. Pokažite svoju ljubav svaki dan. Nek zna da ga volite, nek zna da ju volite. Pa nek sami odluče kako će se nositi s time.
Ljubav su djela, ne samo riječi…To smo već naučili, zar ne.
Kupide, jesam li ti pomogla?
Kako nisam?!?! Pa objasnila sam im da nisi čarobnjak i da moraju sami odraditi najveći dio posla… Vidim, i ti si umoran. Kad već imam tvoju pažnju…sjeti me se drugi put kad kreneš s tim strelicama…šapnut ću ti lokaciju.
Ako vam nitko nije rekao da vas voli danas, evo ja vas volim. Iskreno. Ljudski.
I još nešto… Prije nego li sam poslala kolumnu na objavu upalila sam radio. Pjeva Massimo. Sjećate se kako smo prije par mjeseci uživali na njegovom koncertu a danas ga više nema? Razmislite o tome. Ljubav ne čeka. Život ne čeka nikoga…
Hvala vam što me pratite i dajete podršku svojim lajkovima i komentarima.
Voli vas vaše Nena.
Ova objava Kupide, jesi li preživio? se prvi puta pojavila na cityportal.hr.