Velika subota donijela je velika tri boda, tišina kojom je Kristian Fućak proslavio golove klubu koji ga je posudio Gorici ostala je kao zamrznuta slika jedne skrivene, ali očite emocije, a nada i vjera doživjeli su razbuđivanje i kod okorjelih pesimista. Trener Sopa dovukao je svoje trupe na četiri boda zaostatka za Šibenikom, dobila je Gorica utakmicu u kojoj druge opcije nije ni bilo i ponudila sama sebi priliku da se čudo doista dogodi.

Da, čudo, pravo sportsko čudo, jer ostvarenje svetog cilja i očuvanje prvoligaškog statusa nakon jedne ovakve sezone definitivno bi se moralo tako tretirati. Nešto što ozbiljno nalikuje PTSP-u osjetit će svaki navijač našega kluba istog trenutka kad pokuša odvrtiti film unatrag, kad se čovjek pokuša prisjetiti svega što se događalo.

Svih onih sudačkih previda i pogrešaka, cijele serije, u poglavljima ove priče koja su završavala kaznama suce. Svih onih golova u devedeset i nekoj, koji su uporno padali samo na jednoj strani terena. Svih onih propuštenih prilika na drugoj strani, svake prečke, stative ili nespretnosti, koje su vodile u nove i dodatne frustracije. Svih onih promjena koje su se događale, svih neuspješnih poteza u pokušajima da se stvari pokrenu s mrtve točke. Svih poraza koji su se događali a nisu morali, svih posrtaja nakon kojih se valjalo ustati i krenuti dalje.

Ukratko, svih onih razočaranja koja su u jednoj neobičnoj i bizarnoj sezoni dovodile do ludila.

I nakon svega toga, nekoliko desetaka igrača i tri trenera poslije, šansa je opet tu. Nekoliko je već puta bilo najlakše odustati, isukati bijelu zastavu i položiti oružje. Umjesto toga, u klubu su odabrali zasukati rukave. I raditi, raditi, raditi… Boriti se, održavati nadu i vjeru na životu, ma koliko se u pojedinim trenucima činilo da je u svijeći ostalo još premalo ulja i da je svaki optimizam samo maska, klasično tješenje samoga sebe.

– Znamo gdje želimo biti. I tamo ćemo na kraju i doći!

U posljednjih šest utakmica Gorica je izgubila samo u Varaždinu, a rušila je Lokomotivu, Istru i Osijek… Foto: David Jolić/cityportal.hr

I nakon Osijeka – kao i toliko puta ranije, čak i kad su takve riječi izazivale poneki podsmijeh – izgovorio je trener Željko Sopić. I time ponovno javno prezentirao ono što svakoga dana, na svakom treningu, pokušava usaditi u glavu svojim igračima. I u tome, očito, uspijeva. Jer, da se ne lažemo, nogomet koji Gorica prikazuje i u ovom, za klub najboljem dijelu sezone, malo će koga ostaviti bez daha. Ali donosi rezultat. I bodove. A to je, na kraju dana, u situaciji poput ove i jedino važno.

U posljednjih šest utakmica Gorica je uzela 11 bodova, dva više nego u cijele prethodne dvadeset i dvije, a to znači da je Sopić pronašao način. Ako treba porazbijati svlačionicu, učinit će to. Ako se treba gotovo narugati s brojem napravljenih prekršaja svoje momčadi, nije problem. Ako treba reći Steenvoordenu i Braliću da “ne želi stopere u kravati”, iskoristi će i tu stilsku figuru. I, eto, ostvariti cilj.

Momčad koja je najvećim dijelom sezone izgledala beskrvno, anemično, bez žestine i žustrine, pretvorila se u skupinu fajtera, nogometnih frajera. A samo takvi mogu pronaći izlaz iz situacija poput ove, samo takvi će ustati nakon posrtaja, obrisati prašinu i nastaviti gaziti još jače. I vjerovati. Koliko god bilo teško, koliko god izgledalo nerealno. I kad je tako, kad se odbace kravate i odjenu mandure, dogodit će se i ono što čekamo cijele ove glupe sezone. Okrenut će se i sreća. Pa će udarac Fućka od bloka završiti u golu, pa će se baš pred njega odbiti Prširov jedva ukroćeni udarac iz daljine…

I optimizam će narasti baš u trenutku kad je to najpotrebnije. Uoči gostovanja na Šubićevcu. Kad je Šibenik onomad protutnjao Velikom Goricom, utrpao tri komada i odnio tri boda, dogodio se jedan od tih trenutaka kad se činilo da je sve otišlo kvragu, da povratka nema. U međuvremenu je isti taj Šibenik dvaput sredio Dinamo, izbacio prvaka iz Kupa i smijenio mu trenera, samim time i izrastao u baš respektabilnu momčad, ali važno je samo jedno – Gorica ima šansu.

Uz promjene u kadru i drukčiji pristup, trener Željko Sopić uspio je promijeniti i “krvnu sliku” momčadi… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Uz to, ima i frajere koji su shvatili da je bolje i lakše bez kravate, koji su već toliko puta posrnuli i opet ustali da djeluju kao ljudi u koje se isplati vjerovati. Čeka ih pakleno težak posao u Krešimirovu gradu u petak od 18 sati, u to nema dvojbe, jer s druge strane bit će kvalitetan i iznimno motiviran protivnik, svoje će donijeti i čari “biti ili ne biti” trenutka, ali ovo je prilika koja se ne propušta. I utakmica u kojoj se, potpuno figurativno rečeno, nosi nož u zubima. Utakmica koja se igra, ako treba, i s jednom nogom, utakmica koja vrijedi i puno više od tri boda.

A kad smo već kod te jedne noge… Problema ima koliko hoćeš, ozljede su dodatan problem u cijeloj ovoj priči, jer pitanje je koliko će i hoće li moći kapetan Mrzljak, koliko će biti spreman Suk, koliko će izdržati Fruk. A opet, sve se to gotovo idealno uklapa u priču o ovoj sezoni. Sve se okreće protiv Gorice, naopako završi sve što može završiti, ali i to jednom mora – završiti!

Protiv Osijeke su stigle naznake, neka Šibenik bude potvrda. Padat će, kažu, sjekire, puhat će onako kako puše samo na Šubićevcu, uvjeti će biti daleko od idealnih, ali tko zna, možda je to i dobro. Uostalom, ne živi li Gorica upravo takvim uvjetima, nemogućim, cijele ove sezone? I opet je, unatoč svemu, ostala živa.

I došla do 90 minuta nakon kojih će puno toga biti jasnije. A optimizam, neka tako bude, postati još veći, još jači. Jer…

– Znamo gdje želimo biti. I tamo ćemo na kraju i doći!

Ova objava Odbrojavanje do Šibenika: Nogomet bez kravate, nož u zubima i nada koja živi se prvi puta pojavila na cityportal.hr.