O Rijeke do Rijeke. U dvije riječi i dvije rječce tako bi se moglo zažeti nogometna priča s tamnim nijansama u trajanju od cijelih 196 dana. Tog 9. listopada Serse Cosmi je kroz sunčane naočale, odjeven po posljednjoj talijanskoj modi, s klupe promatrao kako njegova Rijeka igra jednu od rijetkih dobrih partija u njegovu rujevičkome mandatu. A ovog 23. travnja, u nedjelju nakon ručka, kad se konačno odbrojalo tih 196 dana, dragi nam i rado viđeni Sergej Jakirović, u izdanju koje je odavalo da usred lova na “Trofej Tomislava Stipića”, u kombinaciji sakoa i majice, zagrlio je frenda Željka Sopića i čestitao mu na pobjedi…

Najveći dio onoga što se smjestilo u tih 196 dana željet ćemo, naravno, što prije zaboraviti, jer cijelo to vrijeme Gorica je bila posljednja momčad tablice, na trenutke i toliko posljednja da “posljednjija” nije mogla biti. Bila je i otpisana, prežaljena, preimenovana iz prvoligaša u budućeg drugoligaša, ali ponavljala se još tamo od zimske stanke jedna rečenica koja je (p)ostala ključna.

– Znamo gdje želimo biti i tamo ćemo i doći!

Tako je Željko Sopić, miljenik medija i sve šire nogometne javnosti, trenerski mangup s pokrićem, govorio od prvoga trenutka. Tu je rečenicu ponavljao čak i kad je bilo jako, jako, jako teško vjerovati da je spas dostižan, toliko često da su je morali prihvatiti i igrači. A kad se to dogodilo, zakotrljala se priča o potrazi za svjetlom na kraju tunelu, priča koja se polako pretvara u jedno od onih koje imaju happy end.

Bijeg Kristiana Fućka, da zavrtimo još jedan krug, u domaćem sudaru s Lokomotivom prohladne večeri, 25. veljače, donio je pobjedu koja je označila početak razdoblja u kojem je Gorica pokrenula kola u pravome smjeru. Prema gore. Bod u Koprivnici prethodio je onoj epskoj nogometnoj večeri u sudaru s Istrom, koji je završio 5-4, u velikog junaka čudesne pobjede promovirao nadirućeg Josipa Mitrovića. U Varaždinu je potom došlo do kratkog predaha od zadovoljstva, Fran Brodić zaplovio je prema goričkom golu u 90. i nabacio još jednu dozu sumnje na sve skupa što se događalo, pokušavalo. Međutim, samo nakratko…

– Čeka nas teška serija, ali nije uopće važno tko je s druge strane, nama trebaju bodovi.

I to je govorio trener Sopa uoči niza koji je uključivao Dinamo, Osijek i Rijeku, plus onaj sudbonosni i na koncu veličanstveni sudar podno Šubićevca. Govorio i – odradio. Bod protiv Dinama bio je malo, Osječne je sredio kod njih otpisani i Gorici poslani Fućak, da bi Šibenik doživio šamaranje po brzom postupku.

– Pobjeda u Šibeniku dobit će svoju pravu vrijednost jedino ako dobijemo Rijeku – poželio je predsjednik kluba Nenad Črnko odmah nakon slavlja u Šibeniku, malo prije nego što su igrači noćnim treningom pokazali da je ta utakmica odmah otišla u povijest.

Okrenuli su se Rijeci i, eto, predsjedniku ostvarili želju. Golom Kristiana Fućka, baš kao i onomad protiv Lokomotive, ali taj ćemo krug zatvoriti tek zasad, s mogućnošću za snimanje novih epizoda. Jer, unatoč tome što nakon gotovo 200 dana više nije posljednja momčad na tablici, što ima dva boda više od Šibenika, i dalje Gorica nije napravila ono što želi napraviti.

– Znate što smo napravili? Ništa! – nedvosmislen je bio trener Sopić nakon Rijeke.

– Rekao sam već više puta da je ovo utrka na 10.000 metara i da se mrtvi na kraju broje. Mi trenutačno jesmo ispred Šibenika, ali jedino nam je važno da ispred Šibenika budemo na kraju, nakon zadnjega kola. Puno je još posla pred nama.

A taj će posao, na Sopićev užas, biti nastavljen već u srijedu, kad u grad dolazi Hajduk. Nema dovoljno vremena ni za pošteno sabrati dojmove, a kamoli baviti se nekakvom detaljnom pripremom za goste iz Splita.

– Žao mi je samo što nismo igrali sljedeću za 24 sata, jer moji igrači vam se ne vole odmarati… – ironično je govorio Sopić.

Osim umora, tu su i ozljede i kartoni, pa će Steenvoorden i Mrzljak ponovno teško biti spremni za srijedu, a neće biti ni suludo isključenog Raspopovića, koji je novi dodatak, još jedan začin u svemu ovome što su Goričani skuhali u posljednje vrijeme. Jer, osim što su se morali nositi s najboljom momčadi hrvatskog nogometnog proljeća, ove nedjelje morali su se hrvati i s kojekakvim odlukama nesklonom im suca Ante Čuline. I uspjeli su, i jedno i drugo, odnijeli su bodove koji su probudili nadu i vjeru čak i kod najvećih skeptika.

Šest je utakmica do kraja, nakon Hajduka u srijedu Goricu čeka gostovanje kod Lokomotive u ponedjeljak, pa onda Slaven Belupo doma, Istra u gostima, Varaždin doma i za kraj Dinamo u Maksimiru. Istovremeno, Šibenik ima Slaven Belupo doma, Istru u Puli, Varaždin doma, gostovanje na Maksimiru, Osijek na Šubićevcu i Hajduk na Poljudu za kraj.

U igri je još 18 bodova, rasplet je još daleko, ali Gorica je tu, blizu cilju. Konačno, cijelih 196 dana poslije…

Ova objava Krug se zatvorio, 196 dana poslije. I nema stajanja… se prvi puta pojavila na cityportal.hr.