Ne prvi put ovog proljeća, daleko od toga, Gorica je odigrala spektakularnu utakmicu. Za pamćenje, za prepričavanje, za jedan bod na kraju. U Kranjčevićevoj ulici gledali smo nedovoljno agresivnu i neuvjerljivu Goricu u prvom, a hrabru, odlučnu i silno borbenu Goricu u drugom poluvremenu. Vidjeli smo još jedanput Gorica koja nikad ne odustaje, čak ni kad gubi 0-2, pa promaši penal, pa protivnik pogodi prečku… Vidjeli smo jednog sjajnog klinca, jednu užasnu nesreću, jednog igrača među vratnicama i dramu svih drama za kraj.

Pa ajmo krenuti redom…

Gorica je u prvih 45 minuta doista odigrala ispod razine na kojoj smo je gledali u posljednje vrijeme, ali imala je dvije velike prilike. Prvu i posljednju u poluvremenu uopće. Prvu u 18. minuti, nakon lijepe “kifle” Dina Štigleca s lijevog boka i velike prilike za Merveila Ndockyta na drugoj stativi. Kongoanac je zahvatio loptu iz prve, ali i pucao baš tamo gdje je bio domaći golman Nikola Čavlina. Obranio je to sin tate Silvija prvo prsima, pa glavom, a lopta je završila u korneru…

Sjajno je reagirao Čavlina i u prvoj minuti sudačke nadoknade prvoga dijela, nakon prepoznatljivog ubacivanja Jurice Pršira iz slobodnjaka s poludistance desno. Inače je cilj obično Slavko Bralić, no ovoga puta na tu je loptu u punom trku naletio Matthew Steenvoorden. Dobro ju je zahvatio, ali bio je to udarac s 12-13 metara i Čavlina je uspio obraniti.

Sve što se smjestilo između toga, između 18. i 46. minute, pripalo je, nažalost, gostima. Lokomotiva je bila opasnija, držala je loptu u nogama 64 posto vremena u prvom poluvremenu, a povremeni gorički pokušaji izgradnje igre gotovo u pravilu zapinjala su već u uvodnoj fazi. Malo nakon gola dobru priliku imao je Indrid Tuci, ubrzo je i maestralnom intervencijom morao spašavati Ivan Banić, a u 42. minuti ni on nije mogao baš ništa.

Lopta je doletjela u gorički šesnaesterac s desne strane, Tuci je uspio to nekako progurati dalje u duelu s Bralićem, a to je značilo da na tu loptu nalijeće usamljeni Luka Stojković. Mirno, rutinski i golgeterski poslao je loptu u mrežu, koja je do tog trenutka mirovala punu 451 minutu, još otkad je Robert Ljubičić u dresu Dinama zabio za vodstvo “modrih” u Velikoj Gorici, prije točno mjesec dana, na prvi april…

A ako je istinita ona da je najgore primiti gol u završnici poluvremenu, dodatak bi rekao da je još gore primiti drugi na početku nastavka. Nepune dvije minute nakon povratka na travnjak, Indrid Tuci je došao do 20-ak metara od goričkoga gola i pogodio predobro za Banića, koji nije mogao do te precizne lopte. Nisu još Goričani ni krenuli ispunjavati dogovoreno na poluvremenu, a plan je već promijenio.

Povratak u utakmicu, šoku unatoč, mogao se dogoditi već pet minuta kasnije, kad je Valentino Majstorović srušen u kaznenom prostoru i sudac Bebek pokazao je na bijelu točku. Loptu je uzeo kapetan Pršir, no udarac nije bio dobar. A Nikola Čavlina ponovno je bio sjajan. Golman Lokomotive skinuo je i to, čime je odveo društvo iz Turopolja do nove razine kaosa.

Ošamućeni stresnim početkom nastavka, krenuli su Goričani poklanjati lopte “lokosima”, koji su već koji trenutak nakon promašenog penala imali šansu koju je doslovno bilo lakše zabiti nego promašiti. Prvo je obranio Banić, pa je lopta odsjela na prečki, pa završila u bloku…

Trebalo je nekoliko minuta Gorici da se pribere i sabere, a u 57. minuti Željko Sopić je povukao važan potez. Izašli su Mitrović i Fruk, a ušli su 18-godišnji Luka Kapulica i 16 godina stariji Tim Matavž. Samo četiri minute poslije, Pršir je progurao loptu prema Kapulici, a on je potegnuo iz koraka s lijeve strane šesnaesterca, naciljao suprotni kut i konačno probio Čavlinu. I vratio Goricu u igru, nakon svih šokova. Jasno, bio je to prvi gol u dresu Gorice mladića koji je ljetos stigao iz splitskog Hajduka.

Imala je Gorica sjajnu priliku preko Tomečaka i prije toga gola, imala je nakon gola i pokušaje Pršira, Vujnovića, Raspopovića, Matavža… Međutim, lopta više nije htjela u mrežu, stalno se nećkala, ljepila se za ruke sjajnog Čavline, i u završnici je krenula potraga za čovjekom koji može to promijeniti, napraviti ekstra potez, spasiti stvar.

Umjesto toga, u završnici utakmice dogodio se – užas… U lovu na izjednačenje došlo je do pogreške Vojtka, sam je na golmana Gorice izašao Tuci, promašio cijeli gol, ali natrčali Vojtko je u punom sprintu pogodio Ivana Banića u glavu i na teren je morala medicinska ekipa. Banić je izgubio svijest, izgledalo je izuzetno ružno, svi igrači okupili su se oko njega i liječnika, a na kraju su ga na nosilima iznijeli s terena. Budući da su sve zamjene već napravljene, golmanski dres navukao je Momčilo Raspopović.

Preostalo je odraditi sudačku nadoknadu s desetoricom, svejedno uz stalni pritisak Gorice, koja je do kraja nakupila čak 17 udaraca gol, a 18. je bio – taj!!! Slobodan udarac dosuđen je na 22-23 metra slijeva, igrala se 99. minuta utakmice, lažno se zaletio Kapulica, jer bila je ovo situacija za dešnjaka, ali za pravo se zaletio Matuš Vojtko. Ljevica igrača koji je ušao u 88. minuti naciljala je same rašlje i izazvala delirij na klupi, ali i dijelu tribina u Kranjčevićevoj ulici.

Na kraju jedne nevjerojatne utakmice, još jedne u goričkoj produkciji, svakome je pripao po bod, što znači da Gorica opet ima više bodova od Šibenika. Jedan više, vrijedan i velik, uz četiri utakmice do kraja. U subotu u grad stiže Slaven Belupo, zatim slijedi gostovanje kod Istre, pa dolazi Varaždin, a za kraj će još trebati odraditi i gostovanje na Maksimiru.

Bude li Gorica i dalje ovako hrabra, odlučna, borbena i beskompromisna, bit će sve OK.

Ova objava Kakva utakmica! Gubili 0-2, promašili penal, padali u nesvijest i uzeli bod u 99.! se prvi puta pojavila na cityportal.hr.