Nakon otvaranja izložbe Dragutina Trumbetaša u Pučkom otvorenom učilištu Velika Gorica, Društvo žena Velika Mlaka drugi je dan, 29. travnja, na samu petu obljetnicu smrti velikog umjetnika, organiziralo cjelodnevnu likovnu koloniju, koja je završila Poetsko-glazbenim recitalom Udruge umjetnika “Spark”. Tekst koji su posvetili Trumbetašu prenosimo u cijelosti.

Drago Trumbetaš bio je član Udruge, stoga je predsjednica Nevenka Lang održala dirljiv govor. Predstavila ga je s umjetničke, ali i one tople, ljudske strane. Jer bio je dobar, skroman, jednostavan i beskompromisno iskren čovjek. Topao i drag prijatelj, čije vrijednosti mnogi od nas za njegova života nisu bili svjesni. Multitalentiran i socijalno angažiran, crtanjem grafika, ilustracija, stripova i pisanjem pjesama, drama, priča i romana, progovarao je o teškom životu radnika u emigraciji, njihovom društvenom položaju, osjećaju neravnopravnosti uz snažne kritike zapadnog kapitalističkog društva. Tako je postao i kroničar marginaliziranih glasova, kako kaže voditeljica Galerije Galženica Antonija Vodanović.

O Draginom umjetničkom djelovanju pišu relevantni ljudi iz područja slikarstva, književnosti i kulture. Predgovori, pogovori i kritike mogu se pročitati na internetu. Ono što smo htjeli podijeliti s mještanima Velike Mlake naše su impresije na čitanje dijela Draginog spisateljskog opusa. Ipak smo za one koji ne znaju iznijeli dio Dragine biografije i naveli da je imao preko 160 samostalnih izložbi. Jednu od prvih (1975.), organizirao je tadašnji minstar kulture Božo Biškupić, koji je ujedno bio i vizionar te je predviđao da će jednoga dana Dragini crteži vrijediti bogatstvo. Zatim je napisao drame Sadisti, Lopov, Pušači i nepušači, Gastarbajterske priče. Kako se dopisivao s Van Goghom, jer vrijeme i prostor nisu zapreka srodnosti duša, redatelj i scenarist Bogdan Žižić je 2006. snimio dokumentarni film “Dragi Vincent”. Biblioteka Albatros od 2010. do 2013. g. izdaje opsežan roman o sudbinama gastarbajtera a grad Frankfurt odaje mu priznanje za cjelokupan opus jer je autentičan svjedok razvoja toga grada.

Iako na početku njegovih romana piše da je svaka sličnost s ljudima i mjestima slučajna, prepoznali smo pojedina mjesta i ljude o kojima je Drago pisao. Neki od nas poznavali su ga od djetinjstva. Na prvi pogled, čini se da je kroz priče provlačio samo ljubav i smrt (Eros i Tanatos), mi nalazimo da je njegovo pisanje bilo vapaj u dubokom zdencu politike, ekonomije, kulture i umjetnosti, gastarbajterstva, zavičajnosti, domoljublja, erotike i materinjeg jezika, kojeg je Drago uzvisivao, govorio i na njemu pisao, dok još pojma nismo imali da će naš turopoljski dijalekt biti uvršten u zaštićenu kulturnu baštinu. Za to je zaslužan tadašnji predsjednik Ogranka Matice hrvatske, također Velikomlačan Stjepan Rendulić.

Neke smo dijalektalne riječi, što ih koriste Dragini junaci, već zaboravili, od srca im se nasmijali pa ćemo ih i ovdje navesti: cigaretlini, frojati, nasrtlivec, vušivec čuklavec, globajna, ritajna, cafuta, piliperda, gulanfer, fuflavec, lofra, perilek, požderuf, plantavec zmržnenec, nemina, štunt, šekret itd.
Koristio je Drago i Hochdeutch, kao i gastarbajterski njemački kojeg koriste ljudi netom pristigli u stranu zemlju pa krivo izgovaraju ono što su čuli. Navodio ih je ispod nekih od svojih crteža, kao: Pucfrau Lubica ide esen; Marica pije Caffe alajn. Koristio je i druge jezike (talijanski, rumunjski, grčki i turski) kojima su se koristili gastarbajteri, stoga njegove priče i ne može razumjeti svaki čitatelj.

Foto: Udruga umjetnika Spark

Sve navedene parametre Drago povezuje i humorom, što je odlika svih velikih majstora. Drago nije bio neuk, poznavao je i citirao dijelove svjetske i domaće literature, bio je filmofil i pratio je predstave u kazalištima. Otkrivao je ogoljenu, naravnu istinu, a ponekad se služio i toplim lirskim opisima prirode.
Nismo mogli slutiti koje će plodove Drago iznjedriti za našu kulturno-umjetničku scenu. Oslikavajući i ispisujući stvaran život gastarbajtera iz svih dijelova svijeta, postao je iskreni svjedok vremena u kojem je živio, kao i stanja u našem i europskom društvu. Opisivao je duševna stanja obojena tugom, prazninom, nostalgijom i poniženošću; bio tegobni usamljenik koji uz rad crta i piše. Prošao je križni put gastarbajterstva, stanovao u malim frankfurtskim sobicama i hodao pješice kad nije imao za tramvaj. Zbog domoljublja, zatvoren u Staroj Gradiški, ispisao je 2140 stranica dnevnika o sobama i ljudima iz pakla…

Posebnu zahvalnost trebalo bi uputiti njegovoj obitelji, koja se morala prilagođavati izazovima njegove uspješnosti, ali i padovima kojih je bilo bezbroj. Danas bi bio ponosan na svoj grad Veliku Goricu i Veliku Mlaku, na Društvo žena i Udrugu umjetnika “Spark”, koji su obilježili ovu tužnu obljetnicu.

Već u prvom broju “Škrijne Turopolske”, časopisa Ogranka Matice hrvatske u Velikoj Gorici, njegova cjeloživotna prijateljica Đurđa Parać objavljuje jednu njegovu priču i piše:
Drogi naš plemeniti Turopolec,
Tvoj umetnički eros, tvoj osebujni pristup umetnosti, tvoja žeja za umetnošču i marlivost, ostavila nam je neprocenlivo blogo. To kaj si ti napravil i kuliko si napravil, do sat nigdo v Turopolu ni. Govorim ti u ime se Turopolcov! Joko smu ponosni na tebe i puno nam fališ!
Drago Trumbetoš, otišel je na onaj svet 29. travnja 2018. g., „de prebivaju gole misli“, kak on som to veli. Negvu muku sat nek negdo drugi muči, a on z „nečujnemi ticami tere su mu se ugnezdile v dušu“, slobodno leti u večnost!

Foto: Udruga umjetnika Spark

Ova objava I Spark-ovci obilježili petu obljetnicu smrti Dragutina Trumbetaša se prvi puta pojavila na cityportal.hr.