Nepune četiri sezone Andrija Nikolić u svojim je rukama držao seniorsku momčad HRK Gorice, pomicao granice i podizao kriterije, radio posao koji će njegovi igrači opisati ovako nekako:

– To je sigurno najbolji trener u Premijer ligi!

Kasno proljeće 2023. donijelo je kraj Andrijine ere, raskidom ugovora s PPD Zagrebom, odakle je bio “na posudbi”, a odmah potom uslijedio je i rastanak s Goricom. I okretanje nekim novim izazovima. Pa je na njegovo mjesto na klupi goričkog premijerligaša zasjeo novi čovjek.

Ivan Dragić je 43-godišnji Zagrepčanin, stručnjak s 20 trenerskih godina iza sebe, s karijerom koja nosi nekoliko živopisnih epizoda. I u ovom je trenutku došla do Velike Gorice.

– Da, iz Zagreba sam, dijete PPD Zagreba, kluba u kojem sam prošao sve omladinske kategorije, došao i do Zagreba II, pa onda otišao u Medveščak. Igrao sam do 23. godine i odlučio okrenuti se trenerskom pozivu – počinje svoju priču novi trener HRK Gorice.

Igračka karijera, dakle, nije otišla tamo gdje je želio, ali ostala je iz nje jedna neobična crtica.

– Koju sam poziciju igrao? U prvoj ligi sam bio golman, a kad sam poslije igrao niželigaški rukomet, prebacio sam se na lijevog vanjskog – iznenadio je odgovorom Dragić, pa nastavio:

– Nije to baš uobičajno u rukometu, ali ima sličnih primjera. Evo, igrač Nexea Mario Tomić bio je golman, pa se kasnije prebacio na pivota, čak i igrao za reprezentaciju Katara, a i dalje igra na visokoj razini. Moj je slučaj bio sličan i drago mi je da jest, jer treba čovjek biti raznovrstan…

Kao trener je krenuo u Medveščaku, u ulozi pomoćnika Josipa Ćosa Milkovića, nekadašnjeg izbornika, ali ubrzo se otisnuo u inozemstvo.

– Otišao sam u Španjolsku, u jednog niželigaša, i postao tamo trener. Iako, igrao sam i dalje povremeno, koliko je trebalo. Ukupno sam se u Španjolskoj zadržao devet godina, promijenio nekoliko klubova, odlazio u više rangove, radio i sa seniorima i sa djecom, i s muškima i sa ženama… Između ostaloga, bio sam i izbornik ženske juniorske reprezentacije Katalonije, što je nevjerojatna čast, budući da sam jedini stranac u povijesti koji je vodio neku katalonsku selekciju. Uz to, vodio sam i jedan centar za razvijanje ženskog rukometa u Kataloniji, jer bilo je to vrijeme ekspanzije… – nabraja Dragić sekvence iz svog nepunog desetljeća na Pirinejima.

Trener Dragić za početak je dobio četiri pojačanja, povratnike Cekovića i Laljeka, te golmana Sorića i pivota Starčevića… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kući se vratio 2012. godine.

– U Španjolskoj je kriza bila velika, a poklopili su se i neki privatni razlozi, pa sam odlučio vratiti se u Hrvatsku. Kratko sam opet bio u Medveščaku, zatim prešao u Trnje, a posljednjih sedam sezona radio sam u omladinskoj školi PPD Zagreba. Vodio sam sve kategorije, zaključno s drugom momčadi, s kojom smo u sezoni iza nas bili prvaci treće lige – zaključuje svoje uvodno predstavljanje trener Dragić.

Uz sve to, aktivno je uključen i u HRS-ov sustav rada s mladima, a trenutačno je izbornik kadetske reprezentacije, s kojom je lani osvojio mediteransko zlato, prvo nakon 17 godina. I nabrajajući sve te rezultate, nije čudno što su i u PPD Zagrebu prepoznali njegov potencijal. I pogurali ga prema Gorici.

– Da, mogu reći da već dugo čelni ljudi PPD Zagreba u meni vide potencijal i nekakav dogovor je i bio da se čeka prilika slična ovoj. Ona se sad i otvorila, a to što su mene predložili za nasljednika kolege Nikolića za mene je dokaz da ulažu u mene, da me žele razvijati kao trenera. Gorica je izvrsna stepenica za ovu fazu moje karijere, dobra je to prilika za moj razvoj, ali i za razvoj mladih igrača, s kojima u prvom redu želim ovdje raditi – govori Dragić, koji nije previše razmišljao kad se pojavila ova opcija.

– Direktor Vlado Malbašić me nazvao, našli smo se nekoliko puta, razgovarali i brzo shvatili da nam se filozofije poklapaju. Vezano za rukomet općenito, ali i za roster, koji još uvijek slažemo. Želimo da tu bude što više domaćih, lokalnih igrača, da se oni razvijaju, a da igrače sa strane, pogotovo strance, dovodimo jedino ako je to baš nužno. Poznajem jako puno mladih igrača, pogotovo kroz izbornički posao, tu ima kvalitete i želja mi je razvijati te dečke. Time ćemo jačati Goricu, zatim i PPD Zagreb, a na koncu i hrvatski rukomet u cjelini – kaže trener Gorice, koji će aktualni kadar i pokušati nadopuniti na taj način.

Gorica je prošlu sezonu završila na petome mjestu, ali novi trener ima i nove ciljeve… Foto: David Jolić/cityportal.hr

– Imamo dobru momčad, dobro popunjenu, vratili su nam se i Ceković i Laljek, domaći dečki, stigli su i Sorić i Starčević, a nadamo se da ćemo dovesti i još jednog ili dvojicu igrača. Niko Franković nam je operiran, Matej Svržnjak vraća se iz ozljede, pa se tu želimo osigurati, na vanjskim pozicijama – kaže trener Gorice.

Prošlu sezonu Gorica je okončala kao peta momčad lige, uz ostvareni cilj plasmana u Ligu za prvaka, no novi trener pred sebe postavlja i nove ciljeve.

– U sezoni iza nas odlasci i ozljede su poremetili Andrijin plan, teško se bilo krpati tijekom jedne takve sezone, pa se nadam da u sljedećoj toga neće biti. Bude li tako, vjerujem da ćemo već od početka sezone početi dokazivati da imamo pravo napadati i treće mjesto, na kojem su se Sesvete u sezoni za nama ipak izdvojile. Moja je filozofija da nikome unaprijed ne priznajem da je bolji, Gorica sa svima može, odnosno mora moći igrati. Imamo šest tjedana priprema, imat ćemo i neke provjere kroz nekoliko turnira i uvjeren sam da ćemo početak sezone dočekati spremni.

Spomenuli smo negdje tijekom razgovora i da je dobra okolnost što se u Gorici može mirno raditi, jer nekog velikog pritiska nema kad je riječ o navijačima, javnosti…

– Nema pritiska? Ako ga nema, ja ću ga stvoriti! Bez toga se ne može naprijed, moraš biti pod pritiskom, uvijek težiti višem i boljem. Ne volim bilo kakvo opuštanje i to sigurno nećemo dopustiti. Poznajem gotovo sve ovo dečke, vidim i znam da su dobra klapa, da su željni rada, a to je meni kao treneru jako važno. Samo ako radiš više od ostalih, napravit ćeš razliku, time ću se i voditi. A sve to ne ide bez neke vrste pritiska – priča Dragić, stalno se vraćajući na mlade, na domaće igrače.

– Jedan od uvjeta u dogovorima bio je inzistiranje na podizanju kvalitete rada u školi rukometa. Ona funkcionira, ima stotinjak djece u klubu, ali moramo pokušati napraviti sve da i rezultati budu bolji. Nije normalno da Gorica nema niti jednu selekciju na državnoj završnici, jer ti dečki moraju igrati jače lige, u jačoj konkurenciji. Time bismo dobili i veću pozornost, više roditelja i prijatelja uz klub, što bi se prelilo i na prvu momčad. Uostalom, samo u takvim uvjetima mogu se razvijati igrači koji će se u nekom trenutku priključivati seniorskom pogonu, što je za ovakve sredine osobito važno – vjeruje Dragić.

Pripreme za novu sezonu kreću s posljednjim danom srpnja, možda poneki dan kasnije, a do tad će Ivan Dragić raditi sve prije nego odmarati.

– Prvo s reprezentacijom imam turnir u švedskom Göteborgu, a u drugoj polovici srpnja čekaju nas i Olimpijske igre mladih u Mariboru. Ne, definitivno se neću odmarati, čak je i pitanje hoću li uspjeti uloviti dva-tri dana mora… Ali dobro, bez ozbira na to bit ću itekako spreman za sve što nas čeka u sljedećoj sezoni – zaključio je trener goričkih rukometaša na početku svoga puta.

Ova objava Treneru, tko si? Golman koji igra, rukometni Katalonac i čovjek koji voli pritisak! se prvi puta pojavila na cityportal.hr.