Bilo je to u lipnju 2013., našli smo se na pivi Đoni, Vezmar, Sinke, Softa, Hlebec i ja. Svi smo negdje igrali veterane, stalno nam je nešto smetalo i odlučili smo da ćemo osnovati svoj klub. Napravili smo osnivačku skupštinu uz pivice, Sinke je predložio da se zovemo VG Boys, odmah smo to prihvatili i krenuli… I evo nas, deset godina poslije, i dalje trajemo, priča nam Stanislav Labus, predsjednik veteranskog kluba VG Boys, u godini u kojoj jedan poseban klub slavi svoj deseti rođendan.

Jedini su veteranski klub u našem kraju koji nije vezan uz neki od “pravih” klubova, a ujedno su i – vodeći! Deset utakmica, deset pobjeda i rođendanska proslava koja obećava…

– Da, jedini smo u ovoj našoj ligi koji su se sami organizirali, bez pomoći iz nekog od klubova, i uporno trajemo. U početku su nas mnogi odgovarali, govorili da nećemo to moći, da je ipak preteško voditi nešto takvo na način na koji smo mi to zamislili, ali sve smo ih demantirali. Godine prolaze, mijenjaju se ljudi koji sudjeluju u ovoj našoj priči, ukupno je tu prošlo nekih 50-ak igrača kroz ovih deset godina, ali ne damo se. I bilo bi fenomenalno da uspijemo uzeti naslov prvaka baš ove godine. Prošle sezone bili smo drugi, to nam je najveći uspjeh do sad, tako da bi ovo baš bilo nešto posebno – govori Labus.

Sve je, naravno, počelo zbog čuvenog trećeg poluvremena, zbog druženja i zafrkancije, ali ima u svemu tome i ozbiljnog nogometa. Ozbiljnog u tom, veteranskom smislu.

– Od početka imamo članarine i samo se tako financiramo. Nikad nismo ni od koga tražili bilo kakvu pomoć, ne želimo nikome biti ništa dužni, i to je način koji nam odgovara. Nije sve to lako ni ispratiti, cijela sezona košta nas više od tri tisuće eura, treba plaćati suce, dresove i druge troškove, a mi plaćamo i teren. Budući da nemamo svoje igralište, skućili smo se u Kobiliću i tamo nam je super, imamo jako dobru suradnju s ljudima iz Vatrogasca. Uvijek međusobno podijelimo zaduženja, svatko dobije neki svoj dio, pa sam tako trenutačno ja predsjednik, Igor Peternac se bavi financijama, Ivan Borić riješava nam knjigovodstvene stvari… Jedno vrijeme sve je to vodio Dražen Vezmar, ali on se u međuvremenu umorio, nije više stizao, pa su to preuzeli neki drugi dečki. Uglavnom, klapa sve to skupa i dalje – priča Labus.

23.10.2023. Velika Gorica, Obrezina. Liga veterana NSVG-a, 11.kolo: Mladost – VG Boys 0:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Odradili su nedavno i službeno fotografiranje, nakon što je prvi put u klupskoj povijesti jedan sponzor donirao dresove, konkretno Klub 100.

– Hvala im na tome, zahvaljujući njima sad već imamo i četvrtu garnituru dresova. U početku je ideja bila da budemo plavi, pa smo ispali svijetloplavi, u bojama Lazija, a sad imamo i ove bijele dresove, čak i one kričavo zelene… I možemo miksati, ovisno gdje i protiv koga igramo.

Bilo je u ovih deset godina i teških dana, bilo je i utakmica kad bi jedva skupili dovoljno igrača za prvih 11, ali i to se u međuvremenu promijenilo. U aktualnoj fazi okupi se po 20-ak mladića u najboljim godinama na utakmici, a kad je tako, moraju postojati i jasni dogovori.

– Uvijek nas netko posloži, dogovorimo se kako ćemo igrati, a zna se i tko se s kime mijenja. Naravno da bude tu često i situacija da se netko ljuti jer ne igra dovoljno, zna se dogoditi i da netko ne želi izaći, ali generalno smo ok i po tom pitanju. Uglavnom se držimo dogovora, a sve te ljutnje se brzo zaborave kad utakmica završi. Ali nije to uvijek lako, treba imati na umu da nas ima 25-26 koji plaćaju članarinu, treba tu nekad biti i psiholog  – opisuje život VG Boysa presidente Labus.

I lako je povjerovati da je baš tako, da nije uvijek lako, jer šaroliko je to društvo. Kako u nogometnom, tako i u svakom drugom smislu.

– U početku smo se jedva nekako skupljali, svatko bi pozvao nekoga koga zna da se priključi, pa on nekoga svog… Uglavnom su to bili dečki koji su igrali veliki nogomet, barem u mlađim kategorijama, ali s vremenom su se pojavljivali i neki kojima su VG Boysi bili prvi doticaj s tim. Ali i oni se u međuvremenu nauče, dobiju osjećaj, a oni koji nisu mogli pratiti su otpadali. Da, bilo je i takvih, neki su odustajali jer nemaju vremena, a neki i jer nisu bili dovoljno dobri – prisjeća se Labus.

17.04.2023. Velika Gorica, Kobilić. Liga veterana NSVG-a, 19.kolo: VG Boys – Klas 4:4. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ima među njima i skladištara, i direktora, i mesara, i bankara, i prodavača cipela, i direktora, i strojara, i profesora… Imaju čak i jednog televizijskog voditelja, jer dio VG Boysa je i Vlado Boban s Nove TV, jednako kao i aktualni trener Mraclina Tomislav Škrinjarić, bivši igrač Radnika Matija Šimun…

– Ma da, ima tu svega, ali najvažnije je da dobro funkcioniramo zajedno. U veteranima postoji jedno pravilo, a ono kaže da je obaveza svakog kluba nakon utakmice osigurati jednu gajbu pive za svoju i jednu za gostujuću momčad. Sve više od toga je dobrodošao bonus. Također, pravilo je i da se, ako te netko počasti, mora uzvratiti istom mjerom prvom sljedećom prilikom. I znalo je tako biti situacija da se s nekim protivničkim momčadima častimo godinama, mi njih, oni nas i tako u krug. Ali dobro, to je i poanta. Lijepo je vidjeti da nas uvijek ostane 15-16, družimo se i uživamo, valjda zato još uvijek i imamo toliko volje i elana, cijelih deset godina nakon što smo krenuli.

Živopisne su priče koje se vežu uz tih proteklih deset godina, neke možda i nisu za novine, ali ne iznenađuje što je tu bilo svega i svačega.

– Bilo je, kako ne, znali smo se koji put i potući, išlo je čak i do toga… Pa evo, imamo jednog bivšeg člana koji je bio i suspendiran na par mjeseci, ali daleko od toga da smo mi jedini. Recimo, Buna i Hruševec imaju veliko rivalstvo, gore je uvijek vatreno – sa smiješkom priča Labus.

Omiljene rivale imaju, naravno, i junaci naše priče.

– Naravno da imamo, kako bi bilo bez toga. Najviše volimo pobijediti Goricu, to je poseban gušt, a uvijek smo nabrijani i kad se igra protiv Mladosti iz Obrezine, budući da su ljudi bili prvaci godinama. S druge strane, nekako se najbolje slažemo s ekipom iz Novog Čiča i, naravno, s Vatrogascem iz Kobilića, s kojim dijelimo igralište – nabraja Labus.

02.10.2023. Velika Gorica, Kobilić. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: VG Boys – Gradiæi 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Solidno se slažu i sa sucima, barem na trenutku. Nekad su im sudila po trojica, da bi se u međuvremenu dogovorili da dolazi samo glavni sudac, kako bi se troškovi smanjili.

– Bude li prigovora sucima? Naravno da bude, nemoć radi čuda u veteranima… Kad nemaš snage, a uglavnom se nema snage, dosta lako uđeš u nervozu – smije se Labus.

Deset kola je, dakle, iza njih, deset pobjeda također. Zasad je sve idealno, a tajna je poznata:

– Došli su neki mlađi dečki, koji malo više mogu trčati, a kad to možeš, u veteranima si čudo! Posložili smo se lijepo i idemo se pofajtati s Mlakom i Mičevcem za titulu. Bilo bi ludilo da uspijemo – završio je Labus.

Ova objava Romantična priča o VG Boysima: Mesari, direktori i skladištari zajedno u sva tri poluvremena se prvi puta pojavila na cityportal.hr.