Ništa, realno, ove koprivničke večeri nije odisalo glamurom. Ni u kojem smislu. Travnjak loš, vizualno čak i na niželigaškoj razini, a goričke uspomene sa stadiona Ivan Kušek Apaš u Koprivnici često tmurne, sive, začinjene gorkim okusom, niz utakmica bez pobjeda protiv Slaven Belupa protegnuo se na sedam utakmice… Nije to bio spoj koji je obećavao išta drugo osim teške, fizičke, rudarske utakmice u petak navečer.

Upravo takva, teška, fizička, prava rudarska utakmica, kao i mnogo puta ranije, odigrana je između Gorice i Slaven Belupa i ovog prohladnog dana u studenom.

Kao da ionako nije bilo dovoljno teško stići na megdan dobrom, organiziranom i opasnom Slaven Belupu, još je Dinko Jeličić morao slagati momčad bez njezina temelja. Mario Maloča i Krešo Krizmanić, standardni stoperski dvojac ponajbolje obrane lige, zbog ozljeda su ostali izvan zapisnika, a na njihova mjesta uskočili su Momčilo Raspopović i Mateo Leš. Desno je otišao Marko Soldo, sa zadatkom da pomogne u obuzdavanja Ärbera Hoxhe, a navalu je ponovno predvodio Tim Matavž.

U takvom obliku, na taj način, Gorica nije uspjela nametnuti se u prvom poluvremenu. Dapače, najčešće je bila u podređenom položaju, u svojoj obrambenoj formaciji, pa je Slaven prvih 45 minuta okončao s jedanaest udaraca, u odnosu na četiri gorička. I jedni i drugi uspjeli su samo po jedanput naciljati okvir gola, Gorica dalekometnim pokušajem Pršira u sedmoj minuti, a domaćin na sličan način preko Štrkalja.

Tvrdo, čvrsto, fajterski, bez puno sadržaja.

Vjerojatno i zato što mu previše opcija nije ni preostalo na klupi, trener Jeličić na odmoru ništa nije mijenjao, ali napravio je korekcije koje su dovele do nešto bolje Gorice u nastavku. Daleko je to i dalje bilo od bilo kakvog spektakularnog nogometa, nije uspjela Gorica nadigrati domaćina, ali barem je uspostavila ravnotežu, otežala Slavenu dolazak pred Banićev kazneni prostor.

Pokušavao je Jeličić i osvježavati momčad, pronaći neku novu energiju, ali nisu po tom pitanju previše donijeli ni Vujnović i Blummel, koji su ušli prvi, ni Jurić i Majstorović, koji su dobili zadnjih deset minuta.

– Bit će to “al pari” utakmica, mogao bi odlučiti jedan detalj – predvidio je trener Jeličić uoči utakmice, ali proročanstvo se pokazalo točnim samo djelmično.

Taj jedan detalj, naime, na kraju se nije dogodio. Pravu priliku u ovoj utakmici, kad se sve zbroji i oduzme, nisu stvorili ni jedni ni drugi, a najbolja uopće je pokušaj Šakote glavom iz blizine, koji je otišao iznad gola. Gledajući iz kuta neutralnog nogometnog fana, bila je ovo utakmica koju je pametnije bilo izbjeći, ali Gorica je svoj posao odradila. Oslabljena ozljedama, na gostovanju koje je sve prije nego omiljeno, uzela je vrijedan bod, bodovno se izjednačila s trećeplasiranim Dinamom, koji ima i dvije utakmice manje, te nastavila pozitivan niz rezultata.

S druge strane, u gostima ovog puta nije izgledala ni približno onome što prikazuje doma, a upravo to je zazivao Jeličić uoči susreta. Zadnja gostujuća pobjeda tako ostaje ona izborena u Puli, a niz utakmica bez pobjeda protiv Slavena popeo se do brojke osam. Posljednjih pet završilo je remijem, prije toga triput je slavio Slaven, Gorica nije još od 5. studenog 2021…

Nakon svega, bit će i nešto vremena za predah, budući da je pred nama reprezentativna stanka, a kad ona završi, preostat će odraditi samo još četiri utakmice do pauze. Prvo će u Veliku Goricu stići Rudeš, zatim se ide na Poljud, pa još dolaze i Istra i Varaždin za kraj.

Ova objava Čvrsta nula na Apašu! Gorica i Slaven ne znaju drukčije nego – izjednačeno se prvi puta pojavila na cityportal.hr.