Koliko ste zadovoljni stanjem u županijskom sportu na izmaku 2023. godine? Koliko je tu još prostora za napredak?

Prostora uvijek ima. Dapače, moja je deviza da sportaši moraju dobiti ono što im je potrebno, ali ne i više od toga. Nije dobro kad nešto nedostaje, ali nije dobro ni kad imaju više od potrebnog, jer s time nestaje i onaj žar kod svakog sportaša. Dobro, malo i karikiram kad to kažem, budući da je situacija u kojoj imamo i više od potrebnog nedostižna utopija. U sportu uvijek nešto fali, no ja sam zadovoljan što sport u našoj županiji možemo najbolje opisati jednom rječju, a to je stabilnost. Stabilnost prihoda, stabilnost ulaganja u gradske zajednice i saveze. Županija je glavni izvor financiranja, imamo na raspolaganju 935.000 eura, očekujemo i određeno povećanje u idućoj godini, pa da prebacimo tu psihološku granicu od milijun eura.

Na što se točno troši taj novac?

Naš zadatak je preusmjeriti sredstva u nadogradnju kad je riječ o vrhunskom sportu. Ta sredstava nisu namijenjena za one osnovne potrebe u klubovima, kao što su struja ili voda, nego za vrh kvalitete. Mislim da to i postižemo. Nema tu kraja s potrebama, jer svaka kuna uložena u sport vraća se desetorostruko, tu se uloženo najbrže oplođuje i u tom smislu se mogu opet vratiti na onu stabilnost.

Imamo stabilan ustroj, stabilan sport i sportaše, stabilno financiranje programa i, što je najvažnije, realizaciju tih programa. Uspoređujući se s drugim županijskim zajednicama sportova, definitivno smo u samom vrhu, među tri-četiri najuspješnije županijske zajednice. Po učinku, po organizaciji, po rezultatima svih revizija… Svakim danom, svakim novim raspisanim natječajem, potvrđujemo da se sredstva koriste za predviđene namjene. Na taj način postižemo tu stabilnost, iz koje proizlaze i rezultati na igralištima i borilištima.

Na što ste kao prvi čovjek županijskog sporta posebno ponosni?

Odgovor na to pitanje je lagan: ponosan sam na rezultate. Imamo jako dobru godinu iza nas, imamo svjetsku medalju Sadee Bećirović, karatistice iz Samobora, a to je nešto na što svi imamo razloga biti ponosni. Pa onda kuglači iz Zaprešića, drugoplasirani na Svjetskom kupu, za koje isto to vrijedi, jednako kao i olimpijske medalje iz velikogoričkog sporta, od Giovannija Cernogorza do Velimira Šandora… Na sve to možemo biti ponosni, baš kao i na naše mlade, na rad naših baznih klubova, koji proizvode sve te sportaše.

Što učiniti da ti sportaši ostanu u svojim klubovima, da ne odlaze drugdje?

Moja želja je da svi sportaši koji dođu do vrhunskog sporta i ostanu u Zagrebačkoj županiji, da tu postižu svoje najbolje rezultate, da ne odlaze u druge sredine. Bude li tako, imat ćemo još više razloga za ponos. To će značiti da je naš sport došao na svjetsku razinu. Stvari se pomiču u tom smislu, sportaši sve manje odlaze iz svojih sredina, a to znači da su klubovi u našoj županiji napravili iskorak u više rangove, ali i u organizacijskom smislu, pa mogu pratiti potrebe vrhunskih sportaša. Upravo to nam posebno puni srce i dušu, na tome moramo neprestano raditi.

Pomoći će i izmjena Zakona o sportu, koji je predvidio nacionalne stipendije za vrhunske sportaše, kategorizirane od HOO-a. To je intencija s vrha piramide, da se najbolji rezultati ostvaruju upravo u klubovima gdje su sportaši i ponikli.

Krenimo redom po sportovima. Kakvo je stanje u županijskom nogometu?

Više nemamo dva prvoligaša, nego samo jednog, ali imamo i jedan izuzetan nogometni savez. Jedan od najboljih u cijeloj Hrvatskoj, ne samo po masovnosti, jer tu je 12-13 tisuća registriranih sportaša, što je polovica od ukupnog broja sportaša u županiji, već i po utjecaju, jer znamo da je predsjednik županijskog saveza Nenad Črnko i predsjednik HNK Gorice, ali i dopredsjednik HNS-a. To je zalog za budućnost, to što je sustav nogometa u Zagrebačkoj županiji pokazni primjer kako se to radi za mnoge druge. Cijela ta priča na dosad je neviđenim razinama, a to se vidi na svakom koraku.

U Veliku Goricu stiže i kamp HNS-a, koliko će od toga profitirati kompletan županijski sport?

To je velika stvar za Veliku Goricu, za županiju, ali i za državu. To je rezultat sinergije sustava, odrađen je posao u suradnji nogometaša i lokalne samouprave, svi pušu u isti rog i zato se takve stvari događaju. Nogometu u Zagrebačkoj županiji predviđam jako lijepu budućnost, to je jedna od perjanica nogometa u Hrvata.

Kako nam stoje dvoranski sportovi?

U dvoranskom momčadskom sportu je uvijek teško, pogotovo u ovom trenutku, kad je pad vidljiv i na nacionalnoj razini. E sad, radi li se tu o zamoru generacija, o sustavu upravljanja, teško je reći, ali u padu smo. To se prenosi i na našu županiju, no naš forte je proizvodnja novih sportašica i sportaša. Ako se bavimo tom bazom, uz sustav koji to prati, na dobrom smo putu.

U svijetu borilačkog sporta dominira Samobor, kako se drže ostali?

Ne treba isticati samo Samobor, tu je i Velika Gorica, i druge sredine, ali činjenica je da najsjajnije medalje osvaja ekipa iz Samobora. I tu se najbolje vidi da se vrhunski rezultati mogu postizati i bez potrebe za prelaženje u druge sredine. Svjetska medalja iz ove godine samo je dokaz toj tvrdnji, a vjerujem da ni ostatak društva iz županije nisu daleko od toga. Vrhunskim rezultata ima i u džudu, puno je mladih koji dolaze, a to sve ide jedno s drugim.

Što su Vaše želje za 2024. godinu?

Kažem opet, sportašima nikad nije dosta i drago mi je što je tako. I mora biti tako, jer tako je zbog želje za napretkom, ali nama mora biti najvažnije ispunjavati sve što možemo. Nema kraja u potrebama za sport, ali nema kraja ni u programima i inzistiranjima na provođenju programa. Naravno da bih želio da odradimo što više posla, dobijemo što više objekata, još više svjetskih i olimpijskih medalja, ali to je priča koja se stalno vrti, potreba za nadogradnjom ne prestaje. Sustav koji imamo garancija je da ćemo ulagati u sportaše i trenere, a s time će i meni srce biti na mjestu.

Ova objava VIDEO ‘Sportašima nikad nije dovoljno i tako mora biti, samo tako se raste!’ se prvi puta pojavila na cityportal.hr.