Nije ovih dana nogometno Turopolje u najboljem raspoloženju. Naš prvoligaš Gorica muči se na početku drugog dijela sezone, traže se načini kako se izvući iz loše serije, a nema ni niželigaša da nas malo razvedre, jer pripreme su u tom svijetu tek počele… I onda, usred cijelog tog sivila, lijepa turopoljska nogometna priča dođe iz – Turske!

U pokrajini Antalya, između svih ostalih, na 30-ak kilometara međusobne udaljenosti, svoje pripreme odrađuju danski prvoligaš Vejle i mostarski Velež. U prijevodu na turopoljski, u neposrednoj blizini svoj dio posla odrađuje čak šestero Velikogoričana! Pri čemu ćemo naslovne role dati dvojici…

Bilo je to u ljeto 2006. godine, tamo uz pomoćni teren stadiona tadašnjeg Radnika, kad je mladi trener Dean Klafurić, koji je malo prije toga završio igračku karijeru, došao ispratiti trening svoga sina Marka. Novi trener bio mu je jedan klinac mladolika lica, ali s nogometnom pričom koja sadrži sve što može sadržavati.

Ivan Prelec u tom je trenutku imao 19 godina, a iza sebe je imao više od deset godina odrastanja u Dinamovoj omladinskoj školi. To je razdoblje uključivalo i kapetansku traku u kadetskoj reprezentaciji, ali i teške ozljede zbog kojih je cijela ta bajka morala naprasno završiti. Igrao je Prela nogomet još neko vrijeme, ali već tad, sa samo 19, odredio je da želi biti trener.

– Tad smo se upoznali, došao je na jedan trening i krenuli smo razgovarati o nogometu… Vrlo brzo smo shvatili da imamo vrlo slične poglede na stvari, da se jako dobro razumijemo, i tu se krenula razvijati naša zajednička priča – prisjeća se danas, 17 i nešto godina poslije, Ivan Prelec.

– Ako me sjećanje ne vara, mislim da sam mu malo nakon toga bio i trener. Ja sam bio pomoćni trener prve momčadi Radnika, a on je došao kao igrač… – vrti po sjećanjima Dean Klafurić.

Prijateljstvo se vrlo brzo razvilo, pomagali su jedan drugome, razgovarali o milijun nogometnih tema, a putevi su im se spojili u omladinskoj školi Dinama. Svatko je imao svoju generaciju, svatko je radio svoj dio posla, ali ponovno su radili zajedno.

– U to vrijeme nije bilo pomoćnih trenera u mlađim kategorijama, pa sam ja njemu asistirao na njegovom godištu, a on meni na mom. I stalno smo, naravno, surađivali, savjetovali se – kaže Prelec.

U ljeto 2018. Klaf je preuzeo Goricu, na početku jedne posebne sezone, odradio pripreme i prvih pet kola, a onda je došao poziv iz Poljske. Romeo Jozak je trebao pomoćnika u Legiji i Klafurić je prihvatio poziv. Pa preporučio predsjedniku Gorice Nenadu Črnku da uzme Preleca za novog trenera. Črnko je prihvatio sugestiju, a Prela je odradio posao. Uveo je Goricu u prvu ligu, a odmah zatim otišao – za Klafom!

– Uvijek smo željeli raditi zajedno u seniorskom nogometu, a sad je otvorila prilika i nisam mogao to odbiti – objašnjavao je Prelec svoju odluku.

Nisu dugo potrajali u Legiji, nešto više od dva mjeseca, da bi nakog toga svatko krenuo svojim putem. Prelec je vodio Istru u HNL-u, jedno vrijeme i Dinamo II, a posljednje gotovo dvije godine trener je danskog Vejlea, a sa sobom je na sjever poveo i Damira Cicu Grlića, bivšeg igrača Radnika, Gorice te nekoliko čeških prvoligaša, kao i Marija Škrablina, kondicijskog trenera koji je prošao Goricu i Udarnik, za koji je i igrao, a bio je i na Cipru, i to s Deanom Klafurićem.

Klaf je nakon odlaska iz Poljske pokušao u Hrvatskom dragovoljcu, a onda i u ciparkom Ethnikosu, gdje je, uz svog stalnog suradnika Damira Milanovića, poznatijeg kao Milka, poveo i Škrablina. I ovoga puta, naravno, Milka je uz Klafa, a cijela ta ekipa okupila se ove subote na jednom od brojnih terena u Antalyji.

Kad su već tako blizu, kad su se već poklopili termini, bilo je šteta ne ispisati jednu crticu povijesti. Bio je, ovo, naime, prvi međusobni okršaj Klafurića i Preleca.

– Dok smo radili u Dinamu, znali smo igrati trening utakmice, moja generacija protiv njegove, ali na seniorskoj razini ovo je bilo prvi put da smo se sudarili. Kako je bilo? Ha, zanimljivo, jer ovo je situacija kad umjesto tenzija imaš prijateljska dobacivanja s jedne klupe na drugu – sa smiješkom priča Prelec.

I jedni i drugi u teškom su dijelu priprema, imali su dogovorene utakmice i za dan poslije, pa su obojica kombinirala momčadi. U svemu tome viđen je jako dobar nogomet, sadržajna utakmica, a pobjedu je na kraju, rezultatom 2-1, odnio Vejle. Poveo je Velež preko Haskića, preokrenuo Vejle s dva gola Jacobsena, ali obojici trenera rezultat je bio potpuno u drugom planu. Ako govorimo o dojmu, vidjelo se da je danska liga ipak na bitno višoj razini, što će potvrditi i podaci s Transfermarkta, koji procjenjuje da je Vejle duplo vrijedniji od Veleža…

– Utakmica je bila jako dobra za obojicu, dobili smo ono što smo željeli, a bilo je i lijepih akcija, golova… U svakom slučaju, utakmica koja je poslužila svrsi i pokazala nam gdje smo u ovom trenutku – prepričavao je dojmove Klaf.

Budući da svih ovih dana nisu uspjeli uloviti vremena da se vide, sjednu i popričaju, gorička ekipa to je učinila ovoga puta. Prela, Cico, Mario, Klaf i Milka, dvije tisuće kilometara daleko od kuće, imali su dovoljno vremena analizirati turopoljski derbi usred Antalyje, ali i proći sve druge teme…

– Da, malo smo se podružili, bilo je baš jako lijepo vidjeti se s dečkima. I zapravo je nevjerojatno da smo se nas petorica, razbacani na sve strane, uspjeli naći u Turskoj, vidjeti se, odigrati tu utakmicu… I stvarno mi je drago što smo je odigrali, jer sve su to moji prijatelji, dečki koje sam trenirao, ali i koji su mi bili asistenti. Zapravo, jedino Cicu nikad nisam trenirao, ali on mi je bio pomoćnik u Gorici, s Prelecom sam radio u Legiji, a sa Škrablinom na Cipru. Ali dobro, to je nekako i normalno, budući da sam najstariji u cijeloj toj ekipi – priča Klaf, koji se u Turskoj družio i sa susjedima.

– Tako to ide u životu, nas trojica živimo u Kurilovcu u krugu 300 metara, a nađemo se u Antalyji… – nasmiješio se još jedanput Klaf.

Bilo im je, eto, jako lijepo, a nama je jako lijepo vidjeti ih na okupu. Tamo daleko, u tuđini, na visokim nogometnim razinama. Uostalom, nikad ranije u Turopolju nismo imali trenera na nivou na kojem su Klaf i Prelec već godinama. A sad ih imamo dvojicu. Koji za sobom vuku još trojicu. A kad je tako, sve je moguće. Čak i turopoljski derbi usred Turske…

Ova objava Turopoljski derbi usred Turske! Kad se nađu Klaf, Prela, Cico, Milka i Mario… se prvi puta pojavila na cityportal.hr.