Nekakvih dvadesetak minuta prije nego što će lopta krenuti sa centra, na zaslonu mobitela zasvjetlila je poruka.

“Što misliš, je li došlo vrijeme da Rudeš nekoga pobjedi?”

Dobar prijatelj, ujedno i prijatelj HNK Gorice, često i na svome mjestu na tribinama Gradskog stadiona, prepoznao je priliku.

“Koeficijent je pet, sve nešto razmišljam da stavim soma eura…”, glasio je nastavak, ali odgovor s druge strane, subjektivan i navijački, odgovorio ga je od toga nauma.

Nije stavio “soma eura” na jedinicu u Kranjčevićevoj. Stavio je nešto malo manje od toga. I požalio. Jer, nažalost po Goricu i nasreću po njega, osjećaj ga nije prevario. Rudeš, momčad koja u prethodna 24 pokušaja nije uspjela baš nikoga pobijediti u najvišem rangu hrvatskog nogometa, momčad koja je izgubila 20 od te 24 utakmice, ipak može nekoga i pobijediti…

– Bila je ovo jako bitna utakmica za nas. Nažalost, završila je kako je završila i… To je tako. Nogomet jako često piše takve priče – govorio je trener Gorice Dinko Jeličić, s izrazom lica koji je odavao dojam izgubljenog čovjeka.

Gorica je imala problema od samog početka, tražila se u tom otvaranju utakmice, pa u 26. minuti primila i gol. Rudešu se to ne događa često, ali zabili su domaćini s bijele točke, precizan je bio Ante Ćorić. Vratili su se Goričani u 39. minuti preko Tima Matavža, jedinog igrača Gorice koji zabija golove u 2024. godini, jer sva tri postignuta do sad njegovo su djelo, pa se nakon svega na odmor otišlo s remijem.

Silno su Goričani željeli to promijeniti već od prve sekunde nastavka, napadali su, prijetili, pokušavali na sve moguće načine, ali nije bilo ključa za bravu koja je otvarala obranu posljednje momčadi lige. Kako je ponestajalo vremena, ponestajalo je i nade da će Gorica uspjeti doći do drugoga gola, a onda se, u jednom trenutku, sve potpuno preokrenulo.

Igrala se 94. minuta kad je Rudeš, do tog trenutak napadački potpuno bezopasan u drugom dijelu, izašao u protunapad. Na pravome mjestu, s pravom reakcijom, našao se 19-godišnji Rijad Mašala i odmah je bilo jasno da će se dogoditi nešto što se ove sezone još nije dogodilo. Igrači Rudeša burno su proslavili ovu pobjedu, a igrači Gorice… Taj govor tijela teško je dočarati. Možda bi najbliži opis bio “beznađe”…

– Imali smo malo slabiji ulazak u utakmicu, adaptacija na teren trajala je negdje do 30. minute. Nakon toga smo se malo stabilizirali, brzo i izjednačili, a nakon toga je slijedila naša dominacija. Rudeš se tu orijentirao na kontre, jedna od njih im je prošla u 94. minuti i dogodio se poraz koji još više produbljuje ovu našu situaciju – pokušavao je trener Jeličić analizirati događaje u što manje riječi.

Gorica je imala 18 udaraca, Rudeš osam, ali domaćin je zabio jedan gol više i došao do prve pobjede… Foto: Josip Regović/PIXSELL

A onda je rekao i ovo…

–  Borimo se s puno stvari koje nas ne opterećuju, da sad ne ulazim u detalje, i nikako da se stabiliziramo. Posljedica svega toga su i rezultati, koji su, nažalost po nas, takvi kakvi jesu.

Bez ulaženja u detalje, čini se da bi ovo lako mogla biti i posljednja press konferencija Dinka Jeličića u ulozi trener Gorice. Dugo je imao potpuno povjerenje, apsolutno podršku, ali sad je bilanca stigla do već devetog poraza u posljednjih 11 utakmica, a to je ipak previše. Pogotovo u situaciji kad je deveti poraz stigao od Rudeša, pogotovo u situaciji kad je sljedeći na redu ogled s Hajdukom na svom terenu.

Teško je i zamisliti što bi se to trebalo dogoditi da se Gorica odjedanput trgne iz ove nogometne strave i užasa, a sve govori da je to teško zamisliti i samom Dinku Jeličiću.

– Treba prespavati, sutra sjesti, vidjeti gdje smo i što smo, pa nakon toga razmišljati o Hajduku… – odgovorio je Jeličić na pitanje o sljedećem protivniku.

I, zapravo, puno toga rekao.

Ova objava Strava i užas u Ulici Pjesnika: Rudeš ipak može nekoga pobijediti… se prvi puta pojavila na cityportal.hr.