Kako to već obično biva s projektima poput ovoga, u tijeku je – čekanje! Iščekivanje, točnije, jer još otkad se u svibnju prošle godine u javni prostor probila informacija kako je odlučeno da će se kamp Hrvatskog nogometnog saveza graditi u Velikoj Gorici, pogled svakom prilikom odlazi prema lokaciji na raskrižju Avenije Ivana Pavla II i naše obilaznice. Kamiona, naravno, i dalje nema, radovi još nisu počeli, a to samo po sebi izaziva skepsu kod mnogih. Nije ovo, naime, prvi put da se najavljuje gradnja kampa, daleko od toga, pa se mogu i razumijeti sumnje…

Međutim, razloga za to nema. Stvari idu svojim tijekom, dugačak je to, opsežan i kompliciran posao, koji uključuje gomilu birokratskih, ali i svih drugih zadataka. I sve to treba odraditi prije nego što na lokaciju dođu kamioni, prije nego što se u turopoljsku zemlju zarije prva lopata.

A kako bismo doznali što to točno treba odraditi, o kakvom se ovdje procesu radi, u kojoj smo trenutačno fazi i koji su predviđeni rokovi, pokušali smo doznati od našeg sugrađanina koji je aktivno involviran u cijelu priču još od prvog sastanka. Marko Stepanić (44) gorički je poduzetnik, inžinjer elektrotehnike s Masterom iz ekonomije, obrazovan i na akademiji Real Madrida za sportski menadžment, ali i član HNS-ove komisije za infrastrukturu. I jedan od trojice ključnih ljudi u nastojanjima da upravo naš grad postane dom nacionalnog nogometnog saveza, a samim time i medaljama ovjenčane reprezentacije.

– Cijela ideja potekla je od gradonačelnika Krešimira Ačkara, iako treba reći da je Nenad Črnko kroz izvršni odbor HNS-a i ranije lobirao za takvu opciju. Kad se sve posložilo na svim razinama, pojavio se mig da bi se sve skupa moglo realizirati. Dobra situacija po nas je što je u Zagrebu situacija takva kakva je, pa je Veslačka odmah otpala, a upravo je ta lokacija bila prvi izbor čelnika HNS-a. Nudili su im lokaciju na igralištu Chromosa, na Sigečici, ali pojavili su se problemi s imovinsko-pravnim odnosima i u jednom trenutku Velika Gorica je postala ozbiljna tema – prepričava Stepanić prve korake u velikom i važnom projektu dovođenja kampa u Veliku Goricu.

U trenucima kad se to dogodilo, kad je kamp u Gorici postao prvi izbor čelnih ljudi saveza, trebalo je napraviti i konačan, ključan korak.

– Gradonačelnik Ačkar, Nenad Črnko i ja otišli smo u sastanak s predsjednikom HNS-a Marijanom Kustićem s dva rješenja. U prvom fasciklu, kojeg je gradonačelnik prvog stavio na stol, bio je prijedlog gradnje na parcelama odmah uz Gradski stadion, koje bi trebalo otkupljivati. Kad su Kustić i njegovi suradnici shvatili koliko je tu komplikacija, krenuli su se hvatati za glavu… A onda je gradonačelnik, sa širokim osmijehom, na stol stavio drugi fascikl. U njemu je bio prijedlog lokacije koja je na kraju i odabrana. Državno zemljište koje se može darovati, dovoljno velik prostor, na top lokaciji… Čim smo mu prezentirali tu ideju, Kustić je odmah rekao: ‘Da, to je to!’ – prisjeća se Stepanić sastanka od prije gotovo godinu dana.

Te riječi prvog čovjeka Saveza označile su i početak realizacije plana. Vrlo brzo, nakon kraćih konzultacija, odlučeno je tko će biti zadužen za sljedeće korake.

– Odmah je formirana skupina koja je potezala prvih nekoliko mjeseci. Tu smo bili direktor sigurnosti u HNS-u Jurica Jurjević, sve naše gradske službe, na čelu s Gogom Mikulčić-Krnjaja, i ja. Svi zajedno smo radili na tome da promptno reagiramo, ja sam tu bio nekakva spona, a već tri dana nakon prvog sastanka Črnko i ja smo se našli i skicirali kako bi sve to skupa trebalo izgledati, što sve kamp mora imati. Napravili smo neke prve nacrte, a onda krenuli u razgovore sa svim službama. Svatko od njih pobrojao je svoje želje i potrebe, od press dijela, preko skladišta, uredskog prostora, medicinskog dijela… – govori Stepanić.

U najbržem mogućem roku angažiran je i projektant, pa je ideja o kampu ubrzo dobila i prve projekcije. U javnost su tako u svibnju prošle godine izašle fotografije budućega kampa kreirane na temelju onoga što su Črnko i Stepanić zamišljali, skicirali i crtali.

– Naravno, ta naša ideja bila je samo okvir za ono što smo dobili kasnije. Doduše, ni nakon svih intervencija projektnog tima kamp neće izgledati bitno drukčije nego što je to bilo tad, barem ne u smislu rasporeda objekata. Zamisao je od početka bila da glavna zgrada gleda na cestu, a da tribine gledaju na istok, kako sunce ne bi smetalo… Sve to stoji i u aktualnim nacrtima, koji će se još dorađivati kroz detalje – objašnjava Stepanić.

Naravno, svi su u tim trenucima bili svjesni da je ključno dočekati darovni ugovor, kojim će država prepustiti HNS-u odabrano zemljište. Kad se to i dogodilo, kad su se u velikogoričkom hotelu Garden Hill okupili premijer Plenković, ministar Bačić i gradonačelnik Ačkar, kad je ugovor i potpisan, mogla je krenuti sljedeća faza.

– Da bi se darovni ugovor mogao potpisati, morali smo prikupiti sve potpise za promjenu urbanističkog plana i u Gradu i u Županiji, kako bi svaka parcela odgovarala namjeni. U to vrijeme ministar Bačić došao je u Veliku Goricu zbog posljedica potresa, imali smo veliki sastanak u gradu, i rekao nam je: ‘Sredite urbanistički plan i država će darovati zemljište’ – priča Stepanić i nastavlja:

– Zapeli smo za to istoga trenutka, ganjali smo potpise od 25 javno-pravnih tijela, svi smo se doslovno ‘iskrvili’ dok to nismo završili. Potrošili smo jako puno vremena i gomilu energije do trenutka kad je Gradsko vijeće prihvatilo sve promjene krajem svibnja prošle godine. Nakon toga više nije bilo prepreka, država je mogla darovati zemljište, a upravo je ministar Bačić u svom govoru rekao da još nikad nije vidio da netko ovako brzo riješi takav izazov.

Ima cijela ova priča i svoju dramaturšku stranu, budući da je u prvim tjednima bilo iznimno važno sačuvati informaciju o odluci da kamp bude u Velikoj Gorici.

– Bilo je tu i pokušaja miniranja, još su se neki željeli ubaciti, promijeniti odluku vodstva Saveza, i baš zato smo do one prve javne objave sve radili u tišini. U tolikoj mjeri da čak ni u ministarstvima nismo govorili za što nam treba dokumentacija koju tražimo. Da je bilo drukčije, odmah bi se pročulo da kamp ide u Veliku Goricu, možda bi došlo i do nekih problema, a ovako smo to uspjeli u velikoj mjeri zadržati za sebe. Paralelno smo radili i na vizualizaciji, na svim detaljima…

Nakon što je završilo druženje s premijerom u Garden Hillu, nakon što je postalo jasno da ovo neće biti jedno od propalih iskustava kad je nacionalni nogometni kamp u pitanju, valjalo je i konkretno djelovati. HNS je osnovao tvrku HNS Kamp d.o.o., koja je preuzela ulogu investitora, a za voditeljicu projekta postavljena je Andreja Dokuš, koja i inače radi na infrastrukturi u HNS-u.

U timu je, naravno, i bio i ostao Marko Stepanić.

– Imali smo sastanke svaki drugi dan, po četiri pet sati, razgovarali smo o milijun detalja… Kad je sve konačno bilo spremno, na temelju projektnog zahtjeva raspisan je natječaj, na kojem je odabrana tvrtka Gradit. Osobno mislim da je prihvaćena ponuda ne samo najpovoljnija, nego i najkvalitetnija. Nisu puno mijenjali od onoga što smo mi zamislili, ali vizualno su donijeli novu dimenziju – zadovoljno konstatira Marko.

Duga je to i opširna priča, prepuna detalja i prepreka na putu, a u njoj i dalje nema kamiona i lopata. Međutim, bliži se i taj trenutak…

– Posljednjih nekoliko mjeseci u fazi smo ishođenja lokacijske dozvole i očekujemo da ćemo je dobiti unutar sljedećih mjesec ili dva. Paralelno se radi glavni projekt i čim se dobije lokacijska, odmah se predaje zahtjev za glavni projekt – opisuje proceduru Stepanić.

I dalje se glancaju detalji oko želja i potreba u svakom komadiću kampa, ali poznato je da će se u prvoj fazi raditi tri terena, od kojih će jedan imati tribinu s kapacitetom od 1500 mjesta. Uz to, gradit će se i upravna zgrada, skladišni prostor, dio namijenjen trenerskoj akademiji, a mjesta će biti i za centar za osposobljavanje sudaca s VAR sobama, kao i za medicinski centar…

Dvorane o kojoj se pričalo u toj prvoj fazi, dakle, nema.

– Dvorana je tu, u planovima, ali ona će se raditi u drugoj fazi, jednako kao i četvrti teren. Odlučili smo se za takav način izvedbe, za faznu gradnju, jer kompleksno je to gradilište, a nama je važno da prva faza bude što prije završena. U fazama je sve skupa i lakše financirati, ali i graditi. Na jednoj strani gradit će se stadion, na drugoj upravna zgrada, tako da bi bilo previše ubacivati tu još i dvoranu. U prvom redu to je pitanje dobivanja na prostoru, na onih 90.000 kvadrata ne stane ni mehanizacija potrebna za sve to – objašnjava Stepanić i dodaje:

– Dvorana će biti top! Za međunarodne utakmice futsala, ali bit će i polivalentna, za odbojku, košarku i rukomet…

A kad smo sve to prošli, opisali, prepričali i najavili, mogli smo se vratiti na kamione.

– To je jako teško prognozirati u ovakvim situacijama, s ovakvim projektima, ali ja vjerujem da je realno da će kamioni doći na jesen. Ako ishodimo lokacijsku dozvolu po planu, mogli bismo u svibnju ili lipnju imati i građevinsku. Međutim, ponavljam još jednom, sve to u ovom trenutku ne možemo sa sigurnošću znati – naglašava Stepanić i nastavlja:

– Nakon toga treba pronaći izvođača radova, a to će biti ozbiljan natječaj. Treba dati ljudima vremena da ispune te troškovnike, za ozbiljnu ponudu potrebno je najmanje mjesec dana, pogotovo zato što u Hrvatskoj nema firmi koje mogu preuzeti cijeli posao, koje se bave gradnjom svega onoga što je ovdje potrebno graditi. Ali da, bude li sve u najboljem mogućem redu, radovi bi mogli krenuti na jesen.

Kako je predviđeni rok za izgradnju godinu i pol dana, prva faza kampa u Velikoj Gorici po ovom bi scenariju mogla biti završena u proljeće ili ljeto 2026. godine. A kad se to dogodi, bitno će se promijeniti slika grada. I percepcija.

– Što nam kamp donosi? Jesi kad čuo za Staru Pazovu? – pitanjem je odgovorio ovoga puta Marko.

Da, kako ne bi znali za gradić u Srbiji od jedva 20-ak tisuća stanovnika…

– Za Staru Pazovu mi znamo samo zato što su Srbi tamo napravili smo svoj kamp. Tko bi inače znao za to mjesto? A Srbi su uspjeli izvesti to da im, recimo, Uefinu PRO licencu u Staroj Pazovi položi jedan Roberto Carlos. I cijeli svijet zna za Staru Pazovu. E, to će biti Velika Gorica. Cijeli će svijet znati da se reprezentacija sprema u Velikoj Gorici, da je tu akademija…

Očekujem, između ostaloga, i da će se vrlo brzo dogoditi da ćemo dobiti jedan ozbiljan hotel uz kamp. I zbog potreba kampa, ali i zbog blizine aerodroma – završio je priču Marko Stepanić.

Ova objava Operacija Kamp! ‘Cijeli svijet uskoro će znati za Veliku Goricu!’ se prvi puta pojavila na cityportal.hr.