Ljeto je već u punom jeku i jedva čekamo osvježenje potražiti u vodenim aktivnostima u moru, bazenima, rijekama i jezerima. Baš kada smo pomislili da smo poduzeli sve mjere kako bismo se zaštitili od sunca, vrućine i uboda insekata, bezbrižno uživanje u plivanju i ronjenju dovedu do pojave upale uha. Zbog svoje učestalosti tijekom ljetnih mjeseci, važno je prepoznati simptome i znati kako ovu tegobu spriječiti i liječiti. Istražili smo uzroke, simptome, prevenciju i tretmane ljetne upale uha, a iz Ljekarni Zagrebačke županije imaju korisne savjete kako bi se izbjegle komplikacije i osigurala bezbrižna sezona kupanja.

Što je ljetna upala uha?

Ljetna upala uha, poznata i kao “plivačko uho” česta je tegoba koja može biti prilično bolna i neugodna. Neki nažalost već tradicionalno brinu i o tome tko će od članova obitelji ove godine na ljetovanju dobiti upalu uha. Radi se o upali koja obuhvaća vanjski zvukovod (otitits externa), a najčešće pogađa djecu i odrasle koji provode puno vremena u vodi, bilo da je riječ o plivanju, ronjenju ili drugim vodenim sportovima.Unatoč nazivu “plivačko uho” ovo stanje može se razviti i bez plivanja i ronjenja već samim tuširanjm.

Kako dolazi do pojave “plivačkog uha”?

Vlaga i toplina stvoreni u uhu pružaju idealne uvjete za rast bakterija i gljivica, što može dovesti do izrazito bolnih i ponekad ozbiljnih upala. Bakterije koje inače nastanjuju kožu i ušni kanal počinju se razmnožavati u tim toplim, vlažnim uvjetima i uzrokuju iritaciju, infekciju ili upalu. Povremeno, gljivična infekcija uzrokuje isti rezultat. Plivanje u javnim kupalištima koje su jako zagađene ili izležavanje u vrućim bazenima koji nisu pravilno dezinficirani su mjesta od povećanog rizika zbog kontakta s prekomjernom količinom bakterija. Anatomija ušiju može povećati ili smanjiti vjerojatnost da osoba dobije “plivačko uho”.Voda koja dospije u uho zaglavi u ušnom kanalu, prolazu koji povezuje vanjski dio uha s bubnjićem; kanal se često opisuje kao “u obliku slova S”, ali njegovi zavoji i krivulje neznatno se razlikuju među ljudima. Ako ste rođeni s vrlo malim ušnim kanalom, voda može lakše zapeti. Također voda može zaglaviti i kod osoba s mnogo ušnog voska koji se ne uspjeva iščistiti. Alergije ili kožna oboljenja poput ekcema, psorijaze ili seboreje također mogu povećati rizik od “plivačkog uha” – ili pogoršati infekciju, a češće je i kod dijabetičara. Većina slučajeva upale uha predstavljaju bakterijsku infekciju i to bakterijama E. Coli, Proteus vulgaris, Streptococcus Auresu. Odnosno gljivičnu infekciju uzrokovanu gljivicom Candidom albicans.

Koji su simptomi i kako ih liječiti?

Najčešći simptomi upale uha su jaka bol, svrbež, pritisak i oslabljeni sluh te ponekad povećanje limfnih čvorova u području vrata. Zvukovod polagano postaje sve crveniji, a ponekad se javlja i gnojni iscjedak iz uha.

Ovisno o tome radi li se o početnom stanju upale ili o već uznapredovaloj fazi, ovisi i način liječenja.

Ako pacijent osjeća samo pritisak u uhu i svrbež, poželjno je nakon kupanja osušiti uho i nakapati kapi na bazi glicerola ili parafina koje će vezati višak vode iz zvukovoda. Isto tako postoje kapi koje sadrže lokalni anestetik u slučaju da se osjeća nelagoda ili lagana bol.

U slučaju jake boli, izraženog crvenila i iscjetka poželjno je javiti se liječniku koji će propisati adekvatne kapi i/ili mast s antibiotikom i kortikosteroidom koje će onda eliminirati bakteriju i smanjiti upalni proces.

3% hidrogen peroksid koji se inače koristi za odčepljivanje uha kod pojačanog stvaranja ušnog voska može biti opcija ukoliko je osoba sklona pojačanom stvaranju voska te je voda zbog toga ostala zarobljena u uhu. Potreban je oprez prilikom korištenja jer prekomjerne količine mogu oštetiti uho.

Idealno rješenje je ne izlagati dulje vrijeme zvukovod vodi. Određenu zaštitu je moguće postići nošenjem kapa za kupanje ili u čepića za uši.
Također korištenje sprejeva na bazi maslinovog ulja i čajevca. Sprej za uho oslobađa u vanjsko uho točno određenu dozu uljne kombinacije, koja nježno oblaže ušni kanal, stvarajući vodootpornu barijeru. Na taj način spriječava se zadržavanje vode u uhu i pojava “plivačkog uha”

Oprez je potreban kod čepića za uši da ne bi oštetili zvukovod, a osobit oprez potreban je kod djece.

Kako odčepiti uho od vode? 

Mirno ležanje na boku: Treba leći na bok tako da je začepljeno uho okrenuto prema podlozi. Ostati tako nekoliko minuta, s glavom naslonjenom na ručnik. Na taj način voda može krenuti sama polako istjecati.

Pomicanje ušne resice: Potrebno je nagnuti glavu tako da začepljeno uho bude okrenuto prema dolje.Primiti ušnu resicu i nježno povlačiti i pomicati uho u svim smjerovima. Kako bi se potaknulo istjecanje vode, poželjno je istovremeno zijevati i pomicati čeljust lijevo-desno ili pak imitirati pokrete žvakanja. Ukoliko je prisutna bol prilikom povlačenja uha, to bi mogao biti znak infekcije pa se treba obratiti liječniku.

Vakuum metoda: Nagnuti glavu u stranu tako da zahvaćeno uho bude okrenuto prema dolje. Prisloniti dlan tako da pokriva veći dio uha i ušnog kanala. Istovremeno nekoliko puta zaredom gurati dlan prema uhu i glavu gurajte prema dlanu, kako bi se stvorio vakuum. Potom nagnuti glavu prema dolje kako vi višak vode iscurio iz uha što se može dodatno potaknuti pomicanjem ušne resice u svim smjerovima.

Topli oblozi: Namočiti čisti ručnik ili pamučnu gazu u toplu vodu i iscijediti višak vode. Paziti da tkanina nije prevruća, jer to može uzrokovati iritacije uha. Topli oblog može pomoći u opuštanju tkiva u uhu i ublažiti začepljenost. Treba saviti ručnik i nagnuti glavu pa nasloniti uho na topli oblog. Ostati tako nekoliko minuta uz istovremeno zijevanje.

Pomoću sušila za kosu: Uključiti sušilo za kosu na najnižu temperaturu i brzinu te ga držite ga oko 50 centimetara od uha. Toplina iz sušila za kosu može potaknuti isparavanje vode. Pritom povlačiti ušnu resicu što će potaknuti otjecanje vode iz uha.

Što treba izbjegavati prilikom odčepljivanja uha od vode?

Ništa ne gurati u uho jer se tako povećava rizik iritacija kože u ušnom kanalu.

Prilikom čišćenja uha i izvlačenja vode, ne preporuča se korištenje štapića za uši. Osim što štapići mogu pogurnuti ušni vosak dublje u ušni kanal, djelomično dolazi i do uklanjanja voska koji pruža prirodnu zaštitu uhu, iritacija i poremećaja ravnoteže bakterija.

Ljekarnici igraju ključnu ulogu u edukaciji i pružanju prvih savjeta pacijentima, te su često prvi izvor pomoći kod blažih simptoma upale uha. Ovih dana zaista bilježimo povećan broj pacijenata s navedenim tegobama bilo da dolaze po prvi savjet u ljekarnu ili ih je liječnik uputio po terapiju. U vezi bilo kakvih pitanja ili nedoumica naši ljekarnici uvijek stoje na raspolaganju.

Ova objava Kako imati bezbrižnu sezonu kupanja i izbjeći ‘plivačko uho’, evo nekoliko korisnih savjeta se prvi puta pojavila na cityportal.hr.