Te je srijede poslijepodne, četrnaestog dana mjeseca studenog 2017. godine, drugoligaš iz Velike Gorice pružio jako dobar otpor Rijeci u osmini finala Kupa Hrvatske. Je, završilo je 0-3 za goste s Kvarnera, ali trener aktualnog prvaka države Matjaž Kek sve viđeno sažeo je u jednu rečenicu.
– Koliko sam ja vidio, ovo je drugoligaška momčad s prvoligaškom kvalitetom…
Te se srijede, kroz prvi međusobni ogled Gorice i Rijeke ikad, na nekih sedam mjeseci udaljenosti od povijesne promocije u elitni rang hrvatskog nogometa, potiho krenulo rađati jedno zanimljivo i vrlo sadržajno rivalstvo, koje će se razbuktati već sljedećeg ljeta. Naravno da je Goricu ždrijeb na otvaranju prve prvoligaške sezone poslao na riječku Rujevicu, gdje je odrađena prva sekvenca školovanja. Opet je Rijeka slavila, završilo je 2-0 zadnjeg vikenda srpnja 2018., a gospon Kek je opet prosipao bombone.
– Mnogi će se u ovoj ligi namučiti s Goricom!
Srećom po nas, pogodio je. Nesrećom po samoga sebe, pogodio je…
– Razgovarao sam s predsjednikom Miškovićem odmah nakon utakmice i priopćio mu svoju odluku da podnosim neopozivu ostavku i odlazim iz Rijeke – upravo u Velikoj Gorici izgovorio je Matjaž Kek samo dva i pol mjeseca kasnije, 6. listopada 2018.
Nakon pet i pol godina mandata obilježenog titulom iz 2017., Kek je odlučio otići baš nakon poraza od Gorice predvođene Sašom Sabljakom – glavni trener Jakirović zbog suspenzije je bio na tribinama – koja je preokrenula golovima Zwolinskog i Atiemwena i slavila 2-1. Time su, pokazat će se vrlo brzo, gorički nogometaši ispisali prve retke priče koja će potrajati, u kojoj će u glavnoj ulozi biti crne mačke iz Turopolja…
Počevši od tih 2-1, Gorica je u tom razdoblju nanizala pet pobjeda protiv Rijeke, u sljedećih sedam međusobnih ogleda prepustila Riječanima samo jedan jedini bod (?!) i pretvorila društvo s Rujevice u svoje mušterije. A nacionalne medije natjerala da pokrenu priče o “riječkoj crnoj mački”, o klubu koji neumorno uzima mjeru jednom velikom klubu, neospornom dijelu “velike četvorke” hrvatskog nogometa.
Kad je Rijeka konačno došla do svoje druge HNL pobjede protiv Gorice, a dogodilo se to gotovo tri godine nakon prve, učinila je to sa stilom. I u novoj utakmici za pamćenje. Već u 13. minuti gosti su u Velikoj Gorici vodili 0-2, nakon malo više od sat vremena igre bilo je zastrašujućih 0-4, a dvadesetak minuta poslije na semaforu je stajalo 3-4! Mitrović, Mudrinski i autogol Galovića otvorili su prostor za senzacionalan povratak, ali on se nije dogodio.
I počela je nova era jednog sportskog rivalstva.
Sljedeća četiri međusobna ogleda dobila je Rijeka, crna mačka ofarbana je u nešto svijetlije nijanse, a prva sljedeća bila je posebno važna… Gorica protiv Rijeke nije igrala samo prvu utakmicu u svojoj prvoligaškoj povijesti, jer slobodno možemo reći da je na istome mjestu, s istim protivnikom, igrala i najvažniju utakmicu u svojoj prvoligaškoj povijesti.
I danas knedla zapne u grlu kad se sjetimo tog 22. svibnja 2021. godine. Cijele te sezone, koju je započeo Valdas Dambrauskas, Gorica je bila na jednom od prva tri mjesta na ljestvici. Bila je to sezona za pamćenje, briljantna i nezaboravna, sve do tog posljednjega kola. Uzde je u međuvremenu preuzeo Siniša Oreščanin, Gorici je u zadnja tri kola za plasman u Europu bio dovoljan jedan bod, a posljednja šansa da ga dohvati bila je zadnje kolo na Rujevici. Nije se dogodilo, Rijeka je pobijedila 2-1 i “ukrala” Gorici priliku kakva se nikad više ni izbliza nije pojavila. I tko zna kad će i hoće li se opet pojaviti…
Kad već pričamo priču o rivalstvu s toliko sadržaja, ne treba zaobići ni detalj koji kaže da je Rijeka uspjela dvaput zaredom kao gost pobijediti Goricu rezultatom 3-4, tog rujna 2021. golom Pavičića u 90. minuti.
Loš niz nekadašnje crne mačke zaustavljen je u eri Krune Rendulića, pobjedom na Rujevici, pa onda i onom na domaćem terenu iste sezone, pod vodstvom Samira Toplaka, a akteri posljednje pobjede Gorice protiv Rijeke, u utakmici odigranoj 23. travnja 2023., dodat će još malo boje, mirisa i okusa u riječko-goričke odnose. S jedne strane na klupi je, naime, bio Željko Sopić, budući trener Rijeke, dok je s druge strane po prvi put kao gost u Veliku Goricu došao Sergej Jakirović, bivši trener Gorice, čovjek koji je s našim klubom “maltretirao” Rijeku u prvu sezonu i pol prvoligaškog života.
Jakira je, da sve skupa još malo zapečatimo, tadašnji direktor Brkljača zvao u Goricu prije nego što je nazvao Sopića, no Sergej je to odbio zbog ponude Rijeke. Koju je napustio nakon poziva iz Maksimira, šokantno i burno, da bi se već dan poslije na liniju koja vozi od Velike Gorice do Rujevice ukrcao upravo Sopić. Za sobom je Sopa poveo i analitičara Josipa Paušića, koji je u javnost dospio zahvaljujući jednoj od živopisnih izjava svoga šefa.
– Hajduk je doveo Brekala i Perišića, a mi smo doveli analitičara iz Gorice. To vam je otprilike isto.
Nikakvo iznenađenje ne bi bilo da se sva trojica nađu na tribinama Gradskog stadiona u subotu u 20 sati, pa će se Joža i Sopa moći prisjetiti kako su zajedničkim snagama formirali novu, posljednju, i dalje aktualnu eru u rivalstvu Gorice i Rijeke. Prošle sezone Sopićeva Rijeka je sva četiri puta pobijedila Goricu, pri čemu se to na stadionu u Velikoj Gorici dogodilo dvaput u samo 19 dana. A tih bi se utakmica u subotu posebno mogli sjetiti…
Obje su, naime, odigrane u uvjetima koji su bili na rubu regularnosti, a ponekad čak i otišle preko toga ruba. Potkraj siječnja igralo se po ostacima zaleđenog snijega, koji je pao pet dana ranije, a sredinom veljače pljusak je toliko natopio teren da tu nogometa baš i nije bilo.
Ali zato je bilo penala! Prvo Mateo Erceg, koji će suditi i u subotu, a zatim i Duje Strukan, dosudili su ukupno pet penala za Rijeku u te tri utakmice, pri čemu su najmanje tri bila dvojbena. Imala je i Gorica svoja dva penala, što te dvije utakmice svrstava u red rijetko viđenih, čemu su u velikoj mjeri kumovali i uvjeti u kojima se igralo.
A oni će slični, prema svemu sudeći, biti i u subotu navečer. Jesen je i definitivno stigla u grad, kiša neumorno pada, a prognoza kaže da će slično biti i svih ovih dana. Dobro je poznato kako travnjak Gradskog stadiona reagira na veliku količinu oborina, na to se ne može utjecati, pa se možemo samo nadati da neće baš pljuštati tijekom petka i subote…
I da ćemo ipak vidjeti nešto nogometa. Za Rijeku će ga igrati i neki od bivših igrača Gorice, jer u kadru gostiju trenutačno su četvorica: Toni Fruk, Niko Janković, Marijan Čabraja i Gabriel Rukavina. No oni su samo djelići slagalice, jer oba dresa nosili su i Josip Mitrović, i Dario Čanađija, i Momčilo Raspopović, i Ivan Tomečak, i Deni Jurić, po novome i Damjan Pavlović, posljednji dokaz da linija na trasi Velika Gorica – Rujevica ne prestaje voziti.
Istom tom linijom nedavno se provozao i čovjek koji je još jedna snažna poveznica ovih dvaju klubova. Igor Čagalj bio je kapetan Rijeke, zatim i prvi prvoligaški kapetan Gorice, u posljednje vrijeme i trener juniora Gorice, ali u subotu će na stadionu koji mu je godinama bio dom doći kao gost. Točnije, kao pomoćni trener, jer šef Radomir Đalović okrenuo je njegov broj čim je naslijedio Sopića, i Čagi je odlučio krenuti u novi izazov, vratiti se u klub u kojem je kao igrač proveo pet godina.
Dvije godine igrač Rijeke bio je, naravno, i trener Gorice Rajko Vidović, od tamo se i prodao u tada moćni Zagreb, u kojem je igrao s Radomirom Đalovićem, aktualnim trenerom Rijeke. Dva napadača tad su se borila za mjesto u momčadi, dva trenera u subotu će se boriti za bodove…
Da konačno skratimo priču, dobrodošli na kišni derbi crnih mačaka u subotu navečer!
Ova objava Gorica vs. Rijeka: Crne mačke naopačke, lokve, penali i linija koja ne prestaje voziti… se prvi puta pojavila na cityportal.hr.