Nepunih pet dana nakon pobjede s odgodom, onog sretnog i spretnog slavlja protiv Slaven Belupa na domaćem terenu, nogometaši Gorice po potvrdu ta tri boda krenuli su u – novom autobusu. Na jedno od najbližih gostovanja, kod Lokomotive u Kranjčevićevoj ulici, želja i cilj bili su uzeti barem bod, još malo uljepšati učinak nakon prve četvrtine prvenstva, ali sve je ostalo samo na željama… U novi, atraktivno oslikani autobus utrpali su se samo igrači i stožer, ne i bodovi.

Trener Rajko Vidović razveselio se zbog povratka Merveila Ndockyta, uz njega iza leđa Marka Kolara postavio i svog “lieblinga” Valentina Majstorovića, vrijednog, zahvalnog i poštenog igrača kojem silno vjeruje, a u pozadini je sve bilo dobro poznato. Maloča, Krizmanić i Leš ispred Banića, Štiglec i Mikanović na bokovima, Pršir i Pajaziti kao ključni ljudi veznog reda, s mladim Kapulicom i junakom iz prošloga kola Šlogarom na klupi.

Plan je postojao, ideja je postojala, ali – nije upalilo. Lokomotiva je prv priliku imala preko Čopa već nakon nekoliko desetaka sekundi, a i u nastavku prvog poluvremena domaćin je dominirao. Neraspoloženi Goričani teško su lovili hitre domaće igrače, gubili previše duela na svakom dijelu terena, a iz svega toga teško se moglo roditi nešto osobito prema naprijed. Gledano u brojkama, dvaput je Gorica u tih prvih 45 minuta uspjela uputiti udarac prema golu, ali niti jedan nije išao unutar okvira.

S druge strane, Lokomotiva je uspjela realizirati jednu od svojih prilika, i to situaciju koja zapravo i nije bila prilika. Marko Vranjković se u 26. minuti na desnom kutu kaznenog prostora namjestio na lijevu nogu, sjajno opalio i pogodio u suprotne rašlje, neobranjivo za Ivana Banića.

– Ušli smo u utakmicu jako loše, u prvom poluvremenu kao da se nismo ni pojavili… A kod toga gola nismo ušli u blok, nismo napravili ono što smo se dogovarali, o čemu smo pričali – analizirao je trener Vidović.

Na odmoru je napravio dvije, odnosno tri promjene, budući da je promijenio sustav iz defenzivnih 5-4-1 u nešto ofenzivniju varijantu, budući da su izašli branič Leš i napadač Kolar, a ušla dva napadača, Šlogar i Portugalac Dju. I donijelo je sve to promjenu stanja na terenu, igrači s klupe unijeli su živost, a Gorica je i ukupno gledajući odavala bitno drukčiji dojam. Bila je nešto opasnija, konkretnija, ali gledajući prave prilike, Vidovićevi igrači imali su – jednu i pol.

Goričanima nije pomogla ni podrška navijača s tribina Kranjčevićeve… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Prvi pravi, konkretan udarac imao je Mesaque Dju u 62. minuti, bila je to praktički prva prilika koju su Goričani uspjeli stvoriti, a nekoliko puta braniči Lokomotive pravovremeno su ulazili u blok i sprečavali nove konkretne pokušaje. Ušao je za posljednjih 15-ak minuta i Vito Čaić, koji je u završnici imao i tu “polovicu” prilike, budući da mu je već pomalo zaboravljeni 17-godišnji Luka Vrzić dao dobru povratnu loptu, no taj je udarac otišao previsoko, tamo negdje prema Savskoj…

Vrzić i godinu stariji Sušak ušli su u 86. minuti, kao reakcija na drugi gol Lokomotive, kojeg je minutu ranije potpisao Luka Vrbančić. Novi udarac s ruba kaznenog prostora, novi šut kojeg praktički nije bilo ni moguće zaustaviti.

– Drugo poluvrijeme bilo je puno bolje nego prvo, imali smo neke svoje situacije, ali na kraju i primili taj drugi gol… Na kraju nam ostaje samo čestitati Lokomotivi na zasluženoj pobjedi, jer bili su bolji i rastrčaniji od nas. A nama ostaje u ovoj pauzi jako raditi, moramo popraviti i trku i duel ako želimo nešto napraviti i poneki bod uzeti – zaključio je trener Vidović.

Nakon prvih devet kola, odnosno prvoga kruga prvenstva, Gorica tako ima osam bodova, dvije pobjede, dva remija i pet poraza, a to je trenutačno dovoljno za osmo mjesto. Na osam bodova došla je i Lokomotiva, tri manje ima posljednji Slaven Belupo, a to znači da će Gorici u razdoblju pred nama i malo više od “ponekog boda”. Počevši od gostovanja u Varaždinu, prvog izazova koji slijedi nakon reprezentativne stanke.

Ova objava Gorica praznih ruku iz Kranjčevićeve se prvi puta pojavila na cityportal.hr.