Velika Gorica je nekada bila poznati stočarski kraj. Održavali su se brojni sajmovi na koje su stizali trgovci iz brojnih europskih država, a na njemu se nudilo više od 3 tisuće rogatog blaga, 7 tisuća svinja, mnoštvo peradi…Sve to stoji zapisano u knjizi “Veterinarstvo u Turopolju”, poznatog umirovljenog goričkog veterinara Josipa Kozačinskog.

Tada su veterinari imali pune ruke posla i mnogo se radilo na terenu. Sajma kao takvog, danas više nema, a s padom broja stoke i posao veterinara sveo se uglavnom na brigu o malim kućnim ljubimcima koju uspješno provode već 75 godina u Veterinarskoj stanici Velika Gorica. Prema riječima direktora Marka Morića, u stanici je danas zaposleno oko 35 ljudi. Svi oni su specijalizirani za liječenje malih životinja. Ambulanta ima i dežurnog veterinara kao i veterinarsku ljekarnu, ali i poljoprivrednu apoteku.

–  Veterina se nekada bazirala na 70 posto odrađenog posla na terenu koji je tada donosio jako dobre prihode za veterinarske organizacije. Kada govorimo o broju grla, danas ta brojka iznosi tek nekoliko stotina pa su se veterinari morali prebaciti na rad u maloj praksi. Kući ljubimci su puno zahtjevniji, od postavljanja same dijagnoze pa sve do samog liječenja – ističe direktor Morić iza kojeg je 25 godina radnog iskustva u veterini i nekada je odrađivao i po 100 noćnih intervencija.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

– Bilo je to 2006. godine, i tada je bilo daleko lakše stvoriti iskustvo koje danas posjedujemo ja i moje starije kolege za razliku od mlađih kolega danas – kaže Morić i dodaje kako je veterinarstvo poziv, a ne zanimanje.

– Osobno sam doživio četiri ili pet Božića u štali, par Novih godina, baš kao i moja kolegica. Svi zajedno smo se smijali, a mogu reći da su mi to bili jedni od ljepših dočeka. Upravo su ti neki događaji zbog kojih se netko odlučuje na ovaj posao – prepričava te nastavlja:

– Na žalost, bilo je i loših situacija. Prošle sam godine bio u Slavoniji. To su zaista bile stresne situacije za sve nas. Školovali smo se da bi spašavali domaće životinje, no nažalost u tim situacijama smo radili ono suprotno. To su bili najteži trenutci i vrijeme u mojoj karijeri – zaključuje Morić.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Njegovu ljubav prema životinjama i strast prema ovoj vrsti posla dijeli kolegica Ksenija Arbanas Cvitaš koja je već kao dijete znala čime se želi baviti u životu, a sve to djelomično zahvaljujući i veterinaru Kozačinskom.

– Kada sam bila mala moji djed i baka bili su poznati stočari u ovom kraju, a gospodin Kozačinski dolazio ih je liječiti. To se meni svidjelo i tako sam odlučila krenuti njegovim stopama. I dan danas držim brojne domaće životinje na imanju u Lomnici. Iako mi to sve već postaje i malo teško, ali radit ćemo to dok ćemo moći – govori nam Ksenija koja veterinarski posao radi već 25 godina.

– Na terenu više nema toliko posla. No, vesele me ljudi koji još uvijek, unatoč svemu, drže stoku. Uglavnom su to stariji ljudi. Mladi to ne žele, rastuži me ta činjenica – kaže Arbans Cvitaš.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

– Ksenija je jako dobar veterinar. Spretna je i kod telenja, prašenja, ali i liječenja malih životinja. Ponosno stoji uz bok svim muškim kolegama, u pogledu svih veterinarskih poslova – ponosno ističe njen bivši kolega Kozačinski koji je u goričkoj Veterinarskoj stanici proveo više od 35 godina, a u sjećanje mu se posebno urezala jedna zanimljiva priča koja se dogodila jedne zime tik pred Božić.

– Sjećam se da je te noći padao snijeg, a netko mi je oko 2 sata u noći pozvonio na vrata stanice. Ugledao sam čovjeka s malim sinčićem koji je bio sav šmrkav koliko se plakao. Dječak je otklonio kaput, a pod njim je imao ozlijeđenog praščića. Očistio sam ranu, sašio i dao lijekove, a oni su otišli – priča Kozačinski.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

– Nekoliko godina kasnije sreo sam ih na jednom sajmu. Kazali su mi kako je praščić živ, ali na kraju su ga na prevaru morali prodati. Stigla je, nakon 15-godina, i razglednica iz Njemačke. Čovjek mi u njoj čestita Božić i pita me sjećam li se još uvijek onog ‘malog šmrkavca’ s praščićem. Zahvalio mi se na tome i napisao kako mi nikada to neće zaboraviti – sentimentalno će ovaj umirovljeni gorički veterinar.

Praščiće za kućne ljubimce, kao i ostalu stoku danas su zamijenile uglavnom slatke četveronožne njuške. Naime, broj registriranih pasa na području Velike Gorice je 6 500 tisuća.

– Veliki problem i dalje rade psi koji nisu registrirani, ali dobrom suradnjom s lokalnom zajednicom pokušavamo riješiti taj problem na način da povećavamo broja kastracija. Također, imamo i koncesiju nad Skloništem za životinje Velika Gorica koje se nalazi u Jagodnom. Uz sve ove životinje, u porastu je broj konja. Ima tu mladih ljudi koji su iz urbanih sredina stigli u ruralnu gdje su kupili ili naslijedili imanja, te želeći se okušati život svojih predaka dosta ulažu u razvoj konjogojstva – zaključuje na kraju direktor Morić.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Ova objava Veterinarska stanica proslavila 75. rođendan: ‘Božić i Nove godine slavili smo u štalama, liječeći stoku, ali ne žalimo…’ se prvi puta pojavila na cityportal.hr.