Sve je, od samoga starta, bilo nekako turobno. Dan žalosti, prvi dan zime i nogomet kojeg ove subote nitko nije želio igrati. Pa čak ni gledati. Tribine su bile prazne, podsjetilo je to neodoljivo na one turobne dane kad je “carevala” korona, a na sve se to nadovezao i konačan ishod. Gorica je u zadnju utakmicu ove polusezone zapravo na neki način smjestila cijelu polusezonu, uvjerljivo izgubila i ostala zakovana za dno, na kojem će i prezimiti.

– Morat ćemo napraviti potpunu rekonstrukciju, pravi remont – najavio je nakon svega razočarani trener Mario Carević, a razočarani su bili i svi oni koji su ispratili posljednjih 90 minuta, a Gorica im je pri srcu.

Točnije, razočaranje se odnosi na posljednjih desetak minuta, jer tu je Gorica potonula, raspala se, nestala s terena, baš kao i u posljednjih pola sata tjedan dana ranije u Koprivnici.

U atmosferi u kojoj čuješ svako dovikivanje između suigrača, svaku uputu s klupa, svaku raspravu sa sucem, Gorica je krenula – kiksom. Krizmanić je u desetoj minuti “uvalio” Majstorovića, njega je “orobio” Duje Čop, da bi već koju sekundu kasnije kapetan Lokomotive slavio gol za vodstvo. Pozicija nije bila idealna, ali Čopova realizacija jest…

Uspjela je Gorica nakon toga odgovoriti, čak i odigrati prvo poluvrijeme u kojem je bila za nijansu bolja, a do izjednačenja su naši igrači stigli u 41. minuti. Nekoliko minuta ranije Marko Kolar nije realizirao čisti zicer, u situaciji jedan na jedan s golmanom Šubarićem, ali u ovoj se siuaciji sve poklopilo. Majstorović za Ndockyta, on ubacuje u peterac, a Jurica Pršir tamo majstorski loptu vrhom kopačke šalje u mrežu, okružen trojicom igrača Lokomotive.

U nastavku se i dalje igrala ravnopravna utakmica, u kojoj su do novoga gola mogli i jedni i drugi, no do njega je prva došla Lokomotiva. Robert Mudražija tjedan dana ranije sredio je Dinamo, a sad se namjerio na Goricu. Prvi gol u 80. minuti, dvije minute potom i drugi, a u 88. minuti eto i hat-tricka. I Gorica je u tren oka s obećavajućih 1-1 došla do katastrofalnih 1-4.

Stvari su nizbrdo krenule ozljedom kapetana Pršira, koji je posljednjih 25 minuta odgledao s klupe, a to se jako dobro vidjelo na terenu. Bez svog najboljeg igrača, bez jednog od rijetkih koji su odigrali zadovoljavajuću jesen, Gorica nije izgledala kao momčad koja može parirati protivniku. Na svom terenu, protivniku koji se također bori za bijeg s dna. A to puno govori o trenutačnom stanju.

– Bolno je, teško je izgubiti 1-4 doma. Međutim, kad pogledam utakmicu do te 80. minute, mislim da smo bili i više nego u egalu, ali način na koji primamo golove je nedopustiv. Nakon svoje prve utakmice u Varaždinu spomenuo sam to tijelo, da nam fali malo tijela, ali to je zbilja tako. Kad ti izgubiš svaki duel koji je presudan i koji može biti koban, onda se dogodi ovo. Ova momčad mora ići u totalnu rekonstrukciju. Kad si inferioran na nekim pozicijama kvalitetom, onda jednostavno moraš nadomjestiti karakterom. Mi to nažalost nemamo. Jednostavno, morat ćemo ići u totalni remont – govorio je trener Carević nakon teškog poraza.

I to zvuči kao realna ocjena stanja, jer i potpunim laicima je jasno da bez pravih pojačanja, i to njih najmanje nekoliko, Gorica teško može parirati konkurenciji na proljeće. Ovakva Gorica, bez obzira na povremene bljeskove poput one pobjede protiv Hajduka, u ovom trenutku zaista izgleda kao najlošija momčad lige.

Za kraj je tako stigao razlog za očaj, ali stigao je i definitivni poziv da je vrijeme za ozbiljne promjene u kadru. Koje, uostalom, najavljuje i trener, odnosno sportski direktor Carević. Vremena neće biti previše, zimska pauza je kratka, prvenstvo se nastavlja 25. siječnja, zato se reagirati mora – odmah!

– Možda i bolje da pauza nije duga, barem nećemo morati dugo čekati da se pokušamo iskupiti za propušteno – zaključio je Carević.

Ova objava A za kraj – očaj… se prvi puta pojavila na cityportal.hr.