Prošle su već više od četiri godine otkad je otišao iz HNK Gorice, ali Valdas Dambrauskas ostao je zapamćen u nogometnoj Velikoj Gorici. Trener koji je vodio “ponos grada” nepunih godinu dana, od veljače 2020. do prvih dana 2021., kad je prihvatio ponudu bugarskog Ludogoreca, ostao je najuspješniji trener Gorice u prvoligaškoj povijesti, a s tih rekordnih 1,87 bodova po utakmici otvorio je i sam sebi prilike koje su se pokazale kao dosadašnji vrhunac karijere.
Nepunih godina dana Valdas je bio i na klupi Hajduka, a kad se sve zbroji, to je sasvim dovoljno vremena da se 48-godišnji Litavac zaljubi u Hrvatsku. I da u nedjelju poslijepodne, u svom domu u Vilniusu, sjedne pred televizor i isprati finale Svjetskog prvenstva u rukometu, sportu koji je u njegovoj domovini, realno, potpuno marginalan.
“Ajmooo Hrvatska”, napisao je Valdas na svom profilu na Instagramu, uz dodatak hrvatske zastave.
O vezama koje su ostale žive govorio je i nedavno u intervjuu za Index.
– S Hrvatskom sam stvarno snažno povezan, ona je kao moja druga domovina. To je zemlja u kojoj sam se uvijek osjećao kao kod kuće. U Hrvatskoj imam puno prijatelja, s njima se čujem gotovo svaki dan. Iz Hrvatske imam samo i jedino lijepe uspomene. I lijepa iskustva – istaknuo je Valdas, s posebnim naglaskom na Goricu.
– Inače kad kao trener idete raditi u inozemstvo, želite sa sobom povesti jednog ili dva pomoćnika, čisto da budete sigurni da imate jaču poziciju u klubu. Ja sam u Goricu došao sam, no tamo sam upoznao predivne ljude, kao što su moj pomoćnik Saša Sabljak, trener vratar Siniša Klafurić, kondicijski trener Krešimir Šoš, šef skauta Filip Šelendić, team manager Igor Krlić, direktor Darko Blažinčić, analitičar Josip Paušić… Kao i mnogi drugi. Ne želim nikoga propustiti, ali svi su bili nevjerojatno ljubazni, primili su me na nevjerojatan način i od prvog dana tamo sam se osjećao kao kod svoje kuće.
Dodao je Dambrauskas tom prilikom i ovo:
– Slično je bilo i u Hajduku. Osjećao sam podršku, imali smo viziju i uživali smo raditi zajedno. Ta dva boravka u Hrvatskoj, s dva različita kluba, iz dvije različite regije, koje se ne razlikuju samo po klimi i okruženju nego i po mentalitetu ljudi, bila su najvažnija u mojoj karijeri. Kroz Goricu i Hajduk izrastao sam ne samo u trenerskom, nego i u ljudskom smislu.
S obzirom na sve to, i nije baš toliko iznenađenje da je Valdas ove nedjelje bio pred televizorom, što je vjerojatno jedan od nekolicine Litavaca koji su odlučili prošli vikend završiti uz rukomet…
Ova objava Za naše rukometaše navijalo se i u Litvi! Ljubav se rodila u Gorici… se prvi puta pojavila na cityportal.hr.