Centar za odgoj i obrazovanje Velika Gorica već godinama ima važnu ulogu u pružanju podrške djeci s teškoćama u razvoju te njihovim obiteljima, a iza svakodnevnog rada ustanove stoji tim stručnjaka koji nastoji osigurati kvalitetno i poticajno okruženje za svakog korisnika.

O izazovima u sustavu, potrebama djece i mladih te planovima za daljnji razvoj ustanove pročitajte što kaže ravnateljica Ivana Kokić Ajazaj.

Je li bio izazov odlučiti krenuti u nove vode i postati ravnateljica ovako važne ustanove?

– Prije ove uloge, bila sam voditeljica ustanove za djecu s teškoćama u Brezovici. Mogu reći da je bila teška odluka jer Brezovica ima posebno mjesto u mom srcu, ali sam osjetila da je trenutak krenuti dalje.

Što Vas je motiviralo da se prijavite na ovo radno mjesto?

– Svoju motivaciju bih usporedila s motivacijom posla vatrogasaca. Što vatrogasce motivira da idu gasiti požar, da stave na raspolaganje vlastiti život? U prijevodu, nekako nisam razmišljala, to samo ide, to je samo došlo.

Kako komentirate spoznaju da ste izašli iz svoje zone komfora i ušli u jedan požar koji je plamtio više godina u ovome centru?

– Mislim da je to malo teško za sada reći što je plamtilo. Općenito je sustav socijalne skrbi sustav koji zahtjeva puno volje, snage, energije, ljubavi, motivacije, empatije, razumijevanja i tolerancije. Zapravo, svaki dan je jedan mali požar ili veći požar i treba se znat snaći u tim situacijama, a to zaista nije lako. Nije bilo niti prije, niti je sada, niti će ikada biti.

U ovih skoro četiri mjeseca što ste na funkciji ravnateljice, jeste li detektirali najvažnije probleme Centra koje treba riješiti u vašem mandatnom razdoblju?

– Rekla bih da jesam. Trenutno nam je najveći fokus obnova ljudskih resursa i zapošljavanje. Trebamo procijeniti koliko nam ljudi treba da bi određeni posao dobro funkcionirao. U izradi nam je i novi pravilnik o sistematizaciji gdje ćemo neke stvari pokušati poboljšati i pripremiti se za nove izazove u budućnosti.

S obzirom na to da je u pitanju osjetljiva socijalana skrb, imate li problema s manjkom kadra?

– Puno ljudi je otišlo, moram zaista to potvrditi. To nije samo dojam, to je realitet s kojim se svaki dan moramo znati nositi i to zaista nije lako. Ovom prilikom zahvalila bih kolegama koji su ostali, koji štite naš Centar, koji čuvaju struku, koji se ovdje svaki dan zalažu da standardi i kvaliteta ostanu na jednom zavidnom nivou.

Koliko bi, prema vašoj procjeni, u ovom trenutku minimalno trebalo zaposliti novih stručnjaka i mladih kadrova kako bi škola i Centar mogli normalno funkcionirati?

– Trenutno su u tijeku natječaji za četiri edukacijska rehabilitatora, jednog logopeda, dva medicinska tehničara, jednu kuharicu i jednu spremačicu. To je veliki broj, ali to je sukladno pravilniku koji je donesen 2020. godine kada je bilo 68 učenika, a sad ih je 90. Također, u tijeku su natječaji i za glazbenog i likovnog terapeuta.

Spomenuli ste potrebu za logopedom, to je jedno od najtraženijih zanimanja u sustavu socijalne skrbi?

– Istina, to je jedno od najtraženijih zanimanja, zaista ih je teško pronaći. Mi smo sada dobili potporu od grada Velike Gorice, što bih se htjela zahvaliti. Jedan od dobivenih iznosa, ukoliko pronađemo logopede, omogućit će nam 200 tretmana. To su tretmani s kojima bismo mogli osigurati dolazak logopeda koji već rade u nekoj svojoj privatnoj praksi ili da isti dođu k nama i rade kao vanjski suradnici. Započeli smo i pregovore s Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom u nadi da bi studente apsolvente mogli angažirati da rade s nama.

Kako biste ocijenili suradnju u ovih par mjeseci s Gradom?

– Suradnja je u proteklih nekoliko mjeseci konačno profunkcionirala. Puno nam znači što je gradonačelnik Krešimir Ačkar izašao u susret našem vapaju u pomoć kada su u pitanju logopedi. Također, pomogao nam je posuditi jedan kontejner u koji smo privremeno smjestili naše stvari dok traje obnova Centra. No, ono najbitnije, podržao je cijelu našu obnovu i na taj način nam dao vjetar u leđa.

Kada je krenula obnova, koliko će trajati i što će se obnoviti?

– Obnova je krenula nedavno, prije nekih dva tjedna bih rekla. Radovi su u punom jeku i svaki dan se vidi veliki napredak. Trenutno su radovi rušenja. Za sada se snalazimo najbolje kako znamo, trudimo se. Nadamo se da će, kada to sve završi, Centar dobiti novo ruho i dobiti novi potencijal za idućih dvjesto godina.

Po Vašem miljenju, kada bi mogli očekivati povratak djelatnika i učenika u ovu hvale vrijednu zgradu koja je simbol grada Velike Gorice?

– Moram se složiti s Vama da je ta zgrada zaista jedan lijepi simbol i nije samo naš simbol Centra, nego simbol cijeloga grada. Samim time, ova obnova, zaslužuje apsolutnu pažnju i pozornost. Teško mi je reći točno kada će završiti, ali postoji planirani rok. Ugovoreni rok je 15 mjeseci što znači da ćemo školsku godinu 2027./2028. vratiti se u naše prostorije.

Što za Vas i vaše djelatnike znači ova zgrada, ova škola?

– To nije samo zgrada, tamo se svi osjećaju kao kod kuće. Tamo su djeca u svom prostoru koji je potpuno prilagođen njima i siguran za njih. Također, tu je i Centar koji ima svoju iznimno dugu povijest. Obilježit ćemo 87. obljetnicu i povratak tamo znači  više od povratka u samu zgradu. Znači povratak svojoj kući, svome domu, a svi koji su izgubili svoj dom, znaju da kakav god on bio, nama je najdraži i najmiliji. Taj povratak je nešto što svi jedva čekamo i nešto čemu se svi nadamo.

Što nam možete reći o izdvojenoj lokaciji u Kolodvorskoj gdje su radno-proizvodne aktivnosti?

– Tako je, tamo imamo odjel radno-proizvodnih aktivnosti, ali imamo i djecu koja su na smještaju. Taj odjel dugi niz godina radi i kreira prekrasne rukotvorine tako da smo ponosni na sve što naši korisnici i naša djeca proizvedu. Tamo djeluje i školska zadruga koja je nedavno bila na županijskim susretima Zagrebačke županije. Na susretu se prezentiralo tridesetak škola, a ja moram posebno pohvaliti našu Zadrugu koja je osvojila deveto mjesto. Mislim da je to zaista jedan lijep uspjeh naših učenika i kolegice Kristine Majdak koji to sve vodi.

Svake godine je Centar obilježavao godišnjicu utemeljenja u mjesecu svibnju, ove godine će biti malo drugačije. Možete li nam nešto više reći o tome?

– Ove godine ćemo se okupiti u našem parku iza zgrade sa svim korisnici, svim učenicima, roditeljima i osobama koje će doći u pratnji naših korisnika i učenika. Bit ćemo svi na jednom mjestu, svi ćemo se podružiti, bit će čak i zvuk gitare, miris ćevapa i slično. Ponajviše ćemo tako organizirati kako bi se upoznali na jedan neformalan način, da malo zaplešemo, zapjevamo skupa, da pokažemo što sve znamo i što sve radimo s našom djecom. Tu će biti i jedan kutak za pitanja roditelja, kojih svakako uvijek ima puno i svaki mali korak i napredak naše djece je vrlo značajan i vrlo velik. Uvijek smo tu za njih i moram reći da imamo jako lijepu suradnju s roditeljima. Podržavaju nas, pomažu nam, angažirali su se i oko sponzorstva, oko donacija kako bi nam omogućili što ljepši i što nezaboravniji trenutak tog dana koji želimo pokloniti našoj djeci.

Imate li nešto za kraj što biste voljeli podijeliti o Centru?

– Zahvaljujem se svima koji zapravo žele podržati rad Centra, koji nam žele pomoći, koji nam žele biti partneri, koji nam žele biti sponzori. To nam je zaista veliki vjetar u leđa. Zaista se zahvaljujem i svaka pomoć bi nam dobro došla.

Unatoč brojnim izazovima, od manjka stručnog kadra do organizacije rada tijekom obnove zgrade, u Centru za odgoj i obrazovanje Velika Gorica prevladava optimizam i želja za stvaranjem kvalitetnijih uvjeta za djecu i korisnike. Kako ističe ravnateljica Ivana Kokić Ajazaj, cilj je očuvati kvalitetu rada Centra te korisnicima omogućiti sigurno i poticajno okruženje, a povratak u obnovljenu zgradu mnogi već sada doživljavaju kao povratak vlastitom domu.

Ova objava Obnova, novi kadrovi i povratak kući: razgovor s ravnateljicom Ivanom Kokić Ajazaj se prvi puta pojavila na cityportal.hr.