U nedjelju je blagdan Svih svetih, kada obilazimo posljednja počivališta svojih obitelji, prijatelja i poznanika, molimo se na njihovim grobovima, donosimo im cvijeće i palimo svijeće. A je li to zapravo ispravno? O tome što slavimo na blagdan Svih svetih, a što na Dušni dan, danas su raspravljali i učenici Osnovne škole Slavka Kolara u Kravarskom zajedno sa svojim nastavnicima.

Prvoga dana mjeseca studenoga slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje. Kako ne znamo poimence svih koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila ovaj dan kada se zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate.

Dušni dan slavimo svake godine 2. studenoga, kada se sjećamo svih svojih dragih pokojnika. Pohodi grobovima i grobljima u tom pogledu redoviti su znak pažnje i vjere. Tog dana vjernici mole za duše svojih dragih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima, prisustvuju svetoj misi, povezujući se tako svojim molitvama s njima i moleći Božje milosrđe da ih što prije očisti od svih slabosti te da ih uvede tamo gdje s oka svaka suza nestaje.

Tako je Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih izraz kršćanske nade i vjere u zagrobni život što liturgija ističe riječima: »Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. I pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima.« , doznali su danas osnovnoškolci iz Kravarskog.