Prijava

Vaša prijava

Seki lovi pola stoljeća: Lov se ne može naučiti, već se kao lovac moraš roditi


Lovci Lovačkog društva „Srndać“ iz Vukovine za vikend su proslavili svoju 70 obljetnicu postojanja. Dodijelili su priznanja za 40 i 50 godina provedenih u lovu, ali i odlikovanja Hrvatskog lovačkog saveza. Njihova 46 matična člana i 70-ak pridruženih ponosni su na gospodarenje Turopoljskim lugom, u kojem se nalazi stanište rijetkih i zaštićenih vrsta.

 „Kod nas se svake godine gnijezdi jedan par crnih roda. Inače, gospodarimo sa dva državna lovišta Turopoljski lug 1 i 2. Društvo se bavi uzgojem, zaštitom i lovom divljači na području dva lovišta. Gospodarimo sa divljom svinjom, srnom, zecom i fazanom“, priča nam predsjednik društva Željko Vugrić, ističući kako se posljednje vrijeme pojavljuje i čagalj te lisica, a prisutna je i divlja mačka koja ima vrlo snažno stanište.

Nastavio djedovim stopama

Slavko Seki lovac je više od 50 godina. Kao mlad bio je okružen prirodom što ga je i privuklo da se bavi lovstvom te nastavi djedovim stopama.

foto: Sanjin Vrbanus

„Ja sam se upisao 1963. godine upisao u pripravnike, a u ono doba je pripravnički staž bio pune dvije godine. Onda kad sam  završio stažiranje, 1965. sam položio ispit nakon čega sam se učlanio. Na uzgoju divlje svinje radio sam punih 14 godina“, kazao je Seki. Poručuje kako je situacija u lovstvu danas sasvim drugačija nego prijašnjih vremena. Smatra kako nedostaje istinske ljubavi prema tom zanimanju.

 „Lov se ne može naučiti, već se kao lovac moraš roditi, a onaj tko se rodi kao lovac, to će u životu i biti. A  to je zanimanje koje traži  veliku privrženost, puno rada, truda i zalaganja. Onaj tko nema u sebi veliku ljubav prema prirodi i divljači, od tog zanimanja će brzo odustati“, uvjeren je iskusni lovac.

Najveća prijetnja divljači je čovjek

Lovci upozoravaju kako je čovjek velika prijetnja mnogim divljim životinjama, jer u svom razvoju zaboravlja na njihovo stanište. Pritom ističu urbanizaciju i gradnju autocesta, koje prekidaju važne migracijske tokove divljači.

„Mi smo do izgradnje autoceste 90. godina imali migraciju jelena običnog preko Mađarske, Bilogore, Garjevice, Žutice, Turopoljskog luga pa sve do Banovine. Sada toga više nema, napravljena je autocesta bez prijelaza za divljač, a prije toga su zapreke napravljene i na Dravi. Dakle, čovjek svojim utjecajem jako mijenja stanište divljači, biljnih i životinjskih vrsta. Tu moraju lovci i zaštitari prirode aktivnijim odnosom pokušati ispraviti te zahvate ljudi u prirodi“, napomenuo je Željko Vugrić.

Problem lovačkim društvima predstavljaju i naleti vozila na divljač. Krivica tada pada na lovačko društvo nadležno za određeno područje. U pitanju su visoki novčani iznosi šteta, koje društvo često samo ne može financirati.

„Tu nam često pomaže Županija, sufinancirajući troškove osiguranja lovišta protiv štetnih događaja“, dodao je Vugrić.