U početku, većina kajkavštine je imala posebne zajedničke osobine, koje su se kasnije razvile u tri različita pravca: sjeverozapad koji je imao najmanje promjene «konzervativno», zatim sjeveroistok koji je imao najveće, to je „revolucionarna grupa“ i jugozapad kojeg čine Turopolje i Posavina, a radi se o „mlađoj revolucionarnoj grupi“. Skupine su to koje se mogu nazvati i kajkavskim podnarječjima, naglašava Mijo Lončarić, gost-predavač na 12. Turopolskoj večeri. Tema večeri je „Jezik Hrvata kajkavaca u Banatu“.

„Ova je tema za hrvatske jezikoslovce zanimljiva i važna, jer kajkavske dijaspore ima u Mađarskoj, Srbiji, Rumunjskoj, Slovačkoj te Sloveniji, a u novije vrijeme u SAD-u. Krajem 18. i početkom 19. st. dio kajkavaca iz Pokuplja, koji se nazivaju Turopoljcima, državno-crkvenom zamjenom zemljišta, preseljen je u više banatskih sela.“ istaknula je Zdenka Mlinar, voditeljica večeri, koja je dodala da je najviše takvih sela u Rumunjskoj, a najveća je rumunjska Keča.

“U Srbiji najviše hrvatskih kajkavaca živi u Boki. Podjelom Banata na Jugoslaviju i Rumunjsku, ti su kajkavci administrativno razdvojeni, pa žive u različitim gospodarskim i kulturnim uvjetima; u Vojvodini sa Srbima i Mađarima, a u Rumunjskoj s Rumunjima, Srbima  i Nijemcima. Dakako, to je i razlog da se jezik različito razvijao, te je, zbog velike razlike s jezikom većinskog stanovništva, najbolje sačuvan u Rumunjskoj.“

Turopoljska večer je sutra u 19 sati.