„Cijevi su mi se zabile u nogu, u pitanju je nesreća na radu. Cijevi su bile složene u kontejneru, kolega je uzeo jednu nakon čega su se sve ostale srušile. U tom trenutku sam ispod vario i sve je po meni palo“, priča nam nesretni Damir, kojeg je kolega dovezao na velikogoričku hitnu.

Prvu pomoć pružio mu je medicinski tehničar Mario Matoc. On je Damira i pripremio ekipi koja će ga vozilom hitno prebaciti u Traumatološku bolnicu.

„Imobilizirali smo nogu sa vakumskom udlagom, točnije dva susjedna zgloba da se noga ne miče, kako bi pacijent imao manje bolove. Pacijent mora ići u bolnicu na dodatne pretrage i slikanje noge. Vozimo ga u Draškovićevu, u Traumu“, kazao je Matoc.

Dok gorička hitna pomoć stradalog pacijenta odvozi u jednu od zagrebačkih bolnica, ne daj Bože da se dogodi teža prometna nesreća negdje na velikogoričkom području, na kojem živi 67 tisuća ljudi. Naime, 720 četvornih kilometara tijekom dana pokriva samo jedan jedini tim s liječnikom, dok je dodatni, kojeg financira Grad Velika Gorica, na raspolaganju tijekom noći.

„Isti broj timova imamo od 1985. godine, a Velika Gorica je od tada barem 3-4 puta porasla po broju stanovnika. Ulažemo napore na sve strane, tražimo od državnog vrha i apeliramo da se povećava broj timova u Velikoj Gorici. Optimalan broj bio bi 10, a s osam bi bili jako sretni, dok je trenutačno kroz sva dežurstva danju raspoloživo 5 timova. Zbog toga se na hitnu pomoć može čekati puno duže, a nekada o tome ovisi i nečiji život“, upozorava dr. Siniša Golub, voditelj velikogoričke hitne pomoći.

Pomoć u ambulanti goričke hitne pomoći na godinu zatraži 6000 ljudi, dok hitna odlazi na 4000 intervencija, od čega je 700 samo na gradskim ulicama. Kako bi poboljšali operativnost, u slučajevima dvije istovremene hitne intervencije na raspolaganju je i sanitetska ekipa. Nju čini vozač i medicinski tehničar koji nema druge nego preuzeti ulogu liječnika.

 „To je takozvani T2. Svako jutro kolega auto opremi sa svim potrebnim materijalom. Uvijek nam je jedno uho kod hitne koja ima prioritet i tu ekipu šaljemo u pomoć što je najkraće moguće“, kaže medicinski tehničar sanitetske službe Srećko Šestok.

U slučaju da se bez liječnika ipak ne može, dispečeri povlače hitnu iz susjednih gradova.

„Ako je zaista nešto hitno, povlačimo tim iz ostalih ispostava, dakle ta ekipa odlazi na intervenciju izvan svog područja. Mi uvijek gledamo da intervencija bude obavljena unutar zlatnog sata “, naglasila je Marina Golub, pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije.

Prioritete za slanje hitnog tima pojasnila nam je  dispečerka Mara Tonković.

 „Kada su u pitanju prometne nesreće i takozvane crvene intervencije ekipa u vozilu treba biti u roku dvije minute, a kad su lakše intervencije, takozvane žute, u roku od 10 minuta do pola sata. Crvena intervencija znači da je pacijentu ugrožen život“, rekla je Tonković.

Djelatnici hitne prisiljeni su raditi posao i liječnika opće prakse. Pacijenti, naime, često ne mogu na telefon dobiti svog izabranog liječnika pa ih nazivaju u strahu za svoje zdravlje i traže intervenciju hitne pomoći. Na jednu takvu sa hitnom odjurili smo i mi. Više pogledajte u VIDEU.

Galerija fotografija:

1 od 13