“Bolujem od rijetke bolesti, zove se mezenhimalni hondrosarkom, a riječ je o zloćudnoj tvorevini na kosti i hrskavici lubanje. Imam metastaze u plućima. Jedina sam u Hrvatskoj s tom dijagnozom i 52. na svijetu. Imala sam dvije operacije na glavi, 28 zračenja glave, 5 ciklusa kemoterapije zbog pluća, ali se metastaze nisu smanjile“, za 24 sata je kazala 50-godišnja Ljiljana Šnajder, majka Marije i Lovre, blizanaca od 11 godina.

Sve je počelo 2010. godine kad je Ljiljana počela osjećati umor, pospanost, pad koncentracije, gubitak memorije. Prala bi posuđe i sve bi joj ispadalo i ruku. Boljela bi je glava i to samo donji dio. Osjećala je kaže, ne toliko bol koliko žarenje. Zabrinuti suprug Vinko ju je natjerao da podhitno napravi sve pretrage jer je odmah shvatio da nešto ne valja. U studenom te godine odlazi na pregled i na rendgenu cjelokupne kralježnice otkrivaju joj zloćudni tumor od pet centimetara. Ljiljana je u šoku, muž je očajan, a djeca su tek šestogodišnjaci tada još nesvjesni da im majka boluje od teške i opake bolesti.

Otkaz bez otpremnine 

Ljiljana je sad u invalidskoj mirovini jer je potpuno nesposobna za rad. Veliko razočarenje je doživjela od svog poslodavca za kojeg je kako kaže, vrijedno i vjerno radila 25 godina. Obožavala je svoj posao. Dobila je momentalni raskid ugovora bez otpremnine iako su joj u firmi rekli da donese papir iz Zavoda za mirovinsko i da će dobiti stimulativnu otpremninu.

– Nitko me zapravo u ništa nije uputio, niti mi pomogao, učinili su sve da me se na najgori mogući način riješe. U Temeljnom kolektivnom ugovoru nema milosti za osobe koje boluju od teških dijagnoza pa tako nema ni obveze za isplatu njima nego samo osobama sa smanjenom radnom sposobnošću. Tako da se sada osim s rijetkom zloćudnom bolesti moram boriti i s preživljavanjem, kreditima, ovrhama. Suprugova plaća nije dovoljna da sve to financira – očajna je Ljiljana koja je, ističe, tražila pomoć od moćnih i poznatih osoba ali nikad ništa nije dobila. Cijeli tekst pročitajte OVDJE.