Pravo sudjelovanja djece u svakodnevnom životu je dosta zanemareno, iako je ono zajamčeno Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, upozoravaju stručnjaci. Kako bi to ispravili, Udruženje „Djeca prva“ zajedno s Gradom i Centrom za djecu mlade i obitelj te u suradnji s Dječjim vrtićem Ciciban provodi projekt „Mogu i sudjelujem“.

„Roditelji će doznati koliko je sudjelovanje djece važno. Izražavanje njihovog mišljenja, međutim, nije i ispunjavanje njihovih želja. To je učenje o tome na koji način možemo izraziti svoje i uvažiti tuđe mišljenje te na taj način participirati u društvu u kojem živimo“, kaže pedagoginja Arijana Mataga Tintor iz Upravnog odjela za predškolski odgoj, školstvo i šport.

Obitelj kao ‘sigurna luka’

Mataga Tintor ističe kako u odgoju treba biti dosljedan i postaviti granice, ali da je najvažnije slušati i čuti djecu jer bez toga ne možemo niti znati kako im je.

„Time se zapravo dokazuje da nam je stalo do djeteta, koje u obitelji ima sigurnu luku i mjesto u kojem zna da pravila postoje te da ih se treba pridržavati“, dodala je Mataga Tintor.

U programu sudjeluje sa sinom

Da ostvarivanje dječjih prava nije i ostvarivanje njihovih želja i odbacivanje pravila zna i majka dvoje djece Anamarija Milanšćak. U program „Mogu i sudjelujem“ uključena je zajedno sa šestogodišnjim sinom, koji pohađa malu školu u sklopu Dječjeg vrtića Ciciban.

„Predlažem roditeljima da slušaju svoju djecu i da ih podržavaju u svojim ciljevima. Djeca s druge strane ne bi smjela biti zločesta i svoja prava bi trebala tražiti na ispravan način. Tako moja djeca mene pitaju smiju li nešto učiniti. Ako to ne odobrim, objasnim zašto“, pojasnila je Anamarija Milanšćak.

Materijalni status najmanje važan

Mnogi roditelji zbog financijske situacije ne mogu svom djetetu pružiti ono što bi željeli. Iz Udruženja „Djeca prva“ napominju kako se materijalna nejednakost među djecom neće negativno odraziti na njihov razvoj ako ona dobivaju svu potrebnu ljubav.

„Mislim da je važno da se dijete u obitelji čuje, da se uvaži, da mu se objasni i da bude prihvaćeno i bezuvjetno voljeno. U tim će se situacijama neko dijete u odnosu na drugo koje materijalno ima više, puno lakše nositi s tom materijalnom nejednakošću“, kaže članica Udruženja i pedagoginja Vedrana Debijađi.

Položaj djece u našoj zajednici može se poboljšati putem Dječjeg gradskog vijeća, smatra njezina predsjednica Jana Špičić. Ističe kako djeca trebaju prihvatiti međusobnu različitost te kako je materijalni status najmanje važan.

 „Nije važno ono što imaš na sebi nego kakav si. Neka djeca će tako za razliku od drugih imati skuplju odjeću. Djecu bi trebalo poticati da prihvaćaju sve razlike između sebe“, poručila je Jana.

Propisati nošenje hlača i košulje ili majice

A kako materijalna nejednakost među djecom ne bi bila previše očita, Anamarija Milanšćak predlaže da se propiše obavezan način odijevanja.

„Ne bih kutu, ali trebalo bi propisati nošenje hlača i košulje ili majice. Kuta ne bi bila primjerena jer ispod nje bi opet mogle biti naglašene velike razlike“, istaknula je Milanšćak.

Galerija fotografija:

1 od 4