Velikogorička književnica Đurđa Jandriš Parać moderirala je sinoć u prostoru Muzeja Turopolja ”1. Đurđinu večer”, a tema je bila Prevođenje kao književnost. Večer se odvijala manje-više u neobveznom ćaskanju, s upitima gošći večeri prevoditeljici Iti Kovač (prevodi s francuskog i talijanskog jezika). Bilo je pomalo neuvjerljivih pokušaja da se prevođenje označi i kao umjetničko djelo, ali je sama prevoditeljica Kovač kazala da je prevođenje proze i poezije zapravo zanatski posao. Tek kada se prijevod osmotri u njegovom finalnom obliku prevoditelj ponekad ima dojam da je stvorio ipak nešto umjetničko. Prevoditeljica se nije htjela jasno očitovati šta je teže prevoditi, romane ili stihove.

Književni prevoditelji su, prije svega, posrednici kultura i rade jedan od najtežih intelektualno-umjetničkih poslova. Ta i takva vrsta djelatnosti uvjetovana je velikim talentom i znanjem, a nagrada za prevoditeljski posao je upravo proporcionalna s angažmanom i trudom uloženim u njega. Naravno, nije potrebno posebno isticati da taj posao treba voljeti.

U glazbenom dijelu nastupio je Filip Sever, talentirani pjevač dubokog glasa (bas) i velikog talenta (mišljenje glazbenih znalaca), koji je imao zastoj u pjevačkoj karijeri. Ako je ovo bio Filipov pokušaj da se vrati u okrilje glazbene scene, onda će to biti i na radost onih koji nisu prestali vjerovati u njegov glas i prvoklasni stas.

galerija fotografija

1 od 9