Nekad davno odrastali smo uz sasvim drugačije stvari – bez mobitela, bez računala, slobodno vrijeme provodili smo vani, igrajući se i družeći s ostalim klincima iz kvarta, gledali smo drugačije filmove, slušali drugačiju glazbu, tražili uzore u osobama koje to stvarno i jesu.

&nsp;

Danas se stil života mladih drastično promijenio. Neki će reći nabolje, neki na gore. Ponekad nam se čini kao da mladi ne žele više biti mladi. Trude se izgledati starije, žele odrasti što prije i djetinjstvo prepustiti nekom drugom. No, kad odrastu i suoče se sa životnim problemima, shvatiti će da su bili u gadnoj zabludi. Baš kao i mi odrasli.

&nsp;

Svi smo se često poželjeli vratiti u đačko doba, jer je ono uistinu najljepše. Bila su to vremena u kojima je najveći problem bio pročitati lektiru i svi smo bili više manje jednaki. Ili smo imali ili nismo imali…za gablec, za bus, za nove tenisice i nismo bili manje vrijedni. Danas se vrijednost mjeri nekim drugim normama. Sve nebitne stvari postale su bitne, a tinejdžeri općenito ne pokazuju zainteresiranost, čak pomalo i lijenost, za važne segmente života. Kao da se sve počelo vrtjeti samo o tome što će obuči, koji će mobitel imati i gdje će izaći.

&nsp;

Nažalost, sve se više osjeti velika razlika između onih koji imaju i onih koji nemaju. No, čini li uistinu materijalni status klinca boljim djetetom, boljim prijateljem i nadasve boljom mladom osobom na kojoj svijet ostaje?!

&nsp;

Činjenica je da su mladi u nezavidnom položaju, no sami biraju kojim će putem ići, samo ih treba povremeno usmjeriti i motivirati. Postoji jako puno mogućnosti i izbora kako mogu ispuniti slobodno vrijeme, od raznih sportova, udruga, pa do raznih tečajeva, no većinu to baš i ne zanima.

&nsp;

S adolescentima treba raditi, jer je riječ o najosjetljivijoj dobi. Počevši od same obitelji i roditelja. Bitna je komunikacija u obitelji, a kada je ona narušena, tinejdžere će odgajati društvo i mediji, najčešće Internet. Roditelji često drže prodike, kritiziraju djecu, a oni to teško podnose u tom razdoblju. I onda adolescenti često preuzimaju neke modele ponašanja koji roditeljima ne odgovaraju, koja možda nisu ni uvriježena.

&nsp;

&nsp;

Smartphone – novi najbolji prijatelj

&nsp;

Nitko od nas ne može zamisliti život bez mobitela. Zašto i bi? Olakšava nam mnoge stvari, no nije nam prioritet, jer ako se sjetimo, samo 20 godina prije nismo ni znali što je mobitel. Klinci misle drugačije. Logično, jer su oni generacija koja odrasta uz tehnološke napretke – pametne mobitele, tablete i gadgete. Jedno istraživanje pokazalo je kako adolescenti dnevno provedu čak 10 sati na smartphonu, bilo da se radi o dopisivanju ili surfanju Internetom i društvenim mrežama.

&nsp;

Zanimalo nas je jesu li gorički tinejdžeri ovisni o mobitelu i koliko ga često koriste.

&nsp;

17-godišnja Nina ispričala je kako se njena ekipa, njih cca 5-6 nađu u parkiću, sjede i međusobno se dopisuju putem mobitela.

&nsp;

Borna (14) je završio u kazni i ostao bez mobitela na tjedan dana. „Bio mi je to najdulji tjedan u životu. Sva sreća da sam smio na komp, pa sam mogao na Facebook. Ali mobitel je mobitel, jer se preko njega čujem s frendovima.“

&nsp;

15-godišnji Leonardo kaže kako misli da nije ovisan o mobitelu, ali ga svakodnevno koristi. Većinu vremena provodi na društvenim mrežama i sluša glazbu.

&nsp;

Osim što na taj način zapostavljaju ostale segmente života, velika je vjerojatnost da postanu žrtve cyberbullinga, koji je sve češća pojava. Bilo da se radi o pojedinačnom ili grupnom vršnjačkom nasilju ili seksualnom uznemiravanju od strane odrasle osobe. Nažalost, u većini slučajeva tinejdžeri o tome neće govoriti jer smatraju kako je normalno da ih prijatelj iz razreda vrijeđa putem društvenih mreža.

&nsp;

&nsp;

Nekad snažan rock i „novi val“, danas turbofolk lakih nota

&nsp;

S novim vremenima, stigla je i drugačija vrsta glazbe koja je popularna među mladima. Nekad smo odrastali uz pjesme rocka i novog vala koje su nosile snažnu poruku, bilo da se radilo o ljubavi, jednakosti ili toleranciji. A poznate su i sada…30 godina kasnije. No danas mladi vole slušati nešto sasvim drugo. Turbofolk nije nova pojava, ali je zadnjih desetak godina postao mainstream. S većim brojem konzumenata ove glazbe, porastao je i broj izvođača čudnih imena (Dara Bubamara, Sandra Afrika itd.). Kako kažu, uz cajke se najbolje tulumari, pije i bari. Nije li malo čudno vidjeti djevojku od 15 godina kako pjeva „Dođi i uzmi me“ ili „Iskoristi moje mane“? Jer, upravo turbofolk pjesme govore o samo nekoliko stvari i sve se vrti u krug – kako je dobro piti (sam ili s društvom – svejedno, bitno da se pije), podrazumijeva se da se tuga utapa u alkoholu i drugim supstancama, prijevara je normalna pojava i na kraju se sve svodi na seks.

&nsp;

Klara (18): „Cajke su mi super kad idem van, ali inače slušam sve. I stranu i domaću glazbu.“

&nsp;

Ivan (21): „Uglavnom izlazim u klubove u kojima puštaju narodnjake, jer ih slušam i doma i u autu. Sviđa mi se muzika, a i tekstovi su mi dobri.“

&nsp;

Tamara (24): „Cajke nisam nikad slušala jer su mi bezveze. Općenito ne volim mjuzu s harmonikom ili slično. Ja sam više neki r’n’b tip.“

&nsp;

Htjeli mi ili ne, cajke sluša većina mladih, jer to je jedan od načina da budu prihvaćeni u društvu.

&nsp;

Nakon srednje svi na faks

&nsp;

Bez obzira visoku nezaposlenost i malu mogućnost zapošljavanja u struci, mladi su ipak svjesni da je obrazovanje važno, osobito visokoškolsko. Stoga se većina nakon srednje škole odlučuje na studiranje. I dalje prednjači ekonomski fakultet, potom prometni i kineziološki, dok se malo njih odlučuje na PMF. Ne upišu li se na željeni fakultet, neki će pričekati godinu dana, pa potom pokušati ponovno, dok će neki pokušati upisati neki drugi fakultet.

&nsp;

Oni koji nakon srednje ne planiraju nastaviti sa školovanjem, pokušati će pronaći posao u struci, no ako ne uspiju, pokušat će bilo kakav posao kako ne bi bili na teret roditeljima.