Zastori se još uvijek nisu spustili, svijeće na tortama tinjaju, a unatoč tome što je gotovo sve jasno, još uvijek mnogo tog ostaje neizvjesno. HDZ je relativni pobjednik izbora, stranka će sa novim predsjednikom svoju snagu i ozbiljnost potvrditi onog trenutka kad sastavi čvrstu i stabilnu vladu koja će postati jamac napretka zemlje, a kako je sve izgledalo lokalno pokušat ćemo zaviriti u vlastitoj analizi.

U Velikoj Gorici je od ukupnog broja birača glasovalo 55,58%. Ako to usporedimo sa prosjekom unutar izbornih jedinica tek I. VII. i X. izborna jedinica su imale nešto veći prosjek, što samo potvrđuje da su Velikogoričani ipak bili nešto savjesniji i od prosjeka svoje, kao i većine ostalih izbornih jedinica.

Već kod same objave lista imali smo određenih naznaka nezadovoljstva unutar članova gradskog SDP-a, koji je dao punu podršku listi Narodne koalicije za VI izbornu jedinicu, ali se ipak u pozadini nije mogao sakriti nemir i nezadovoljstvo zbog ignoriranja članstva najbrojnijeg ogranka SDP-a Zagrebačke županije. Kad sam u to vrijeme i osobno želio navući na komentar predsjednika gradske organizacije SDP-a Damira Šimunića, on je gospodski odgovorio: -“Moja stranka je odgovorna i ja sam uvjeren da oni koji stoje iza ovakvog prijedloga rade u interesu SDP-a i dobivanja parlamentarnih izbora. Ja kao predsjednik gradske organizacije imam svoje mišljenje o tome, ali ću i ja i svi moji članovi dati bezuvjetnu potporu ovoj listi i maksimalno se založiti da izbore dobijemo. Na nama u Velikoj Gorici je da svojim budućim radom i aktivnostima uvjerimo i naše vodstvo da se i na nas u budućnosti može i mora ozbiljno računati.” Tako je Velika Gorica na listi Narodne koalicije umjesto očekivana dva predstavnika ostala tek na onom sigurnom HNS-ovom Goranu Beusu Richemreghu.

U HDZ-u se pak mnogo toga miješalo. Dražen Barišić je nakon svoje gotovo perfektno provedene kampanje na gradskim i županijskim izborima te uvjerljive potpore ogromne većine članstva na svim lokalnim instancama sebi zabetonirao jednu od prve tri pozicije.  U prilog tome išli su i podaci da je Velika Gorica itekako čvrsto uporište HDZ-a na parlamentarnim izborima što je gorički HDZ i potvrdio u studenome prošle godine. Iako su mu mnogi predviđali čak i onu prvu poziciju na listi, a zlobnici iznova priželjkivali onu drugu, donju, polovicu liste, ipak zbog brojnih činjenica i čvrstih argumenata koje u politici uvijek možemo vagati sa pozitivnim ili negativnim predznacima Dražen Barišić je dobio veliko priznanje svog novog “šefa”, a to je u konačnici značilo i vrlo značajnu drugu poziciju na listi koja je za velikogorički HDZ doista veliko priznanje i motiv. No, Velika Gorica, doista ne bi bila ona stara da se u “sudačkoj nadoknadi” ipak nešto ne promijeni. Iako se to danima šuškalo, pa onda demantiralo, Ivan Šuker je bez ijednog odrađenog sastanka gradskog odbora stranke u posljednjih nekoliko godina, ipak uspio uletjeti na mala vrata na 14. mjesto liste. Koliko je taj potez bio isforsiran u posljednjim trenucima vidjelo se i u ono malo kampanje što je gorički HDZ imao, a gdje nije trebalo biti previše bistar da se ne zamijeti da tu nešto ne štima. S druge pak strane vrijednosti Ivana Šukera u Saboru za stranku su neosporne i nikako nije bilo logično da ga se stranka odrekne, stoga je ipak i ta posljednja pozicija na listi ipak na kraju i u njegovoj u VI izbornoj jedinici bila i više nego logična.

Dražen Barišić je na svojim leđima imao već golemo iskustvo sličnih izbora, u odnosu na one prošle izgubio je direktora kampanje u liku Ante Šimunovića, ali i vrlo brzo pronašao drugu dobitnu kombinaciju u liku “stranačke radilice”, svog zamjenika Ervina Kolarca.

I s njime sam prije kampanje uspio prokomentirati listu i planove te mi je Barišić kratko priopćio. “Zadovoljni smo, svakako. Velika Gorica ima svoj značaj ne samo u izbornoj jedinici, već nas cijene i daju nam veliko povjerenje u vrhu stranke, a naša obaveza je da ga to i opravdamo u što ne sumnjam. I ovaj puta ću dati sve od sebe da i gradski i županijski HDZ da svoj maksimalan doprinos u ovoj pobjedi koju ćemo uvjeren sam i ostvariti. Bit će teško, ali hoćemo!” – bio je tada uvjeren Barišić. Na moje pitanje kako komentira Šukerovo iznenadno pojavljivanje na listi samo je kratko dodao: “Svi koji će raditi u interesu izborne pobjede stranke su dobrodošli, a ja sam uvjeren da će i Šuker dati svoj doprinos ukupnoj izbornoj pobjedi naše stranke.” Barišić je diplomatski sve podredio stranci, no, nije tajna da u HDZ-u stalno postoje unutarnje oporbe koje su nekad tiše, a nekad glasnije. Ulazak Šukera na listu bila je prilika mnogima koji su izgubili svoj politički kredibilitet da vrate sebe iz mrtvih. Iako je prividno sve bilo podređeno stranci, ni Barišiću (malo manje), ni Šukeru (malo više) nije bilo svejedno kako će proći sa preferencijalnim glasovima. Šuker je vodio vlastitu kampanju sa mnogo pozitivne agresivnosti prema glasačima. Na kraju, takva kampanja može i mnogo toga potvrditi za buduće korake, onome tko još uvijek namjerava biti politički aktivan. I dok su mnogi jednako hrabri stranački kolege glatko sa 14. pozicije ostvarivali uvjerljive brojke u preferencijalnim glasovima Šukeru se to nije dogodilo. Ukoliko analiziramo samo goričke preferencijalne glasove Beusa, Šukera i Barišića, Barišić je dobio uvjerljivo najveću pojedinačnu potporu što samo potvrđuje da konačne ocjene i prolaz na kraju ipak određuju samo birači.

U odnosu na izbore u 2015. godini gradski HDZ može zasigurno trljati ruke, jer postignut je bolji rezultat nego na nedavnim izborima, odaziv nije bio na kraju toliko mali koliko se u početku mislilo, a ukupnim doprinosom u VI izbornoj jedinici HDZ je dobio jedan mandat više. Uvjereni smo da ni Šukera nakon što se posloži Vlada još jedan mandat u Saboru neće mimoići, ma koliko ga u nekim medijima proglašavali gubitnikom izbora, što u konačnici i je točno. Gorički HNS je još jednom potvrdio da njihov predsjednik Goran Beus Richembergh ne samo da dobro vodi stranku, već i da ima političku mudrost i konstantu koja je potrebna za dobivanje izbornih poena na nacionalnoj razini. S druge strane vječni gradski pročelnik Zvonko Kunić, nije uspio uvjeriti birače da stalna stranačka preoblačenja kaputa neće na kraju birači ipak kazniti, što se na kraju i dogodilo, a to je i svojevrsna poruka birača da su dugoročno željni novih imena u politici, bez obzira radi li se o lokalnoj ili državnoj razini.

U HSS-u izgleda turbulencije tek sada počinju, no za vrijeme izbora bilo je vrlo mirno. Zapravo, kao da ih nije ni bilo. Pozicije su bile zajamčene stoga i nije čudilo to što puno isticanja nije bilo. HSS u ovoj situaciji mora sjesti sam sa sobom jer uskoro predstoje lokalni izbori, a trenutno su na lokalnim razinama karte izmiješane sasvim drugačije od ovih gdje je HSS tražio svoje mjesto u Narodnoj koaliciji. Mnogi izvorni članovi HSS-a su baš zbog ovakvog poteza kaznili vlastitu stranku i ili nisu željeli na izbore ili su svoj glas davali HDZ-u ili trećoj opciji.

Spuštanjem zastora parlamentarnih izbora, polako se slaže pozornica za lokalne. Bez obzira na rezultate ovih, lokalna priča je nešto sasvim drugo. U trku na razinu županije i grada opet će s ravnopravnih osnova kretati i HSS i HNS i SDP i HDZ, a unutar stranaka će svatko crtati svoje vizije i kalkulacije. No, iza svih tih tzv. “velikih” ili utjecajnijih stranaka na razini naše županije, čelnici gore navedenih stranaka nikako neće smjeti zanemariti i neku drugu opciju, a birači su i jučer pokazali da je ona moguća i izgledna već sutra i u Velikoj Gorici.